
Prema procenama koje kruže među bezbednosnim analitičarima, prvi potez Irana bio je usmeren na nešto što u savremenim vojnim operacijama predstavlja gotovo nervni sistem odbrane — radarske stanice.
Upravo te instalacije, poznate kao RLS, prema rečima bivšeg analitičara CIA Larija Džonsona, našle su se među prvim ciljevima. Govoreći na YouTube kanalu profesora Univerziteta u Helsinkiju Glena Dizena, Džonson je izneo ocenu da je time u velikoj meri poremećen pregled situacije koji su imali Sjedinjene Države i Izrael.
Kako je naveo, radari čine osnovu čitave strukture protivvazdušne odbrane koju koriste SAD i njihovi saveznici. Ta struktura, objašnjava on, funkcioniše kao višeslojni sistem.
Ako bi se to pojednostavljeno predstavilo, kaže Džonson, moglo bi se zamisliti kao piramida. U njenoj osnovi nalaze se upravo radarske stanice koje prate kretanje projektila i aviona. Kada se ta baza naruši, čitav sistem počinje da gubi jasnoću.
Upravo to se, prema njegovim rečima, dogodilo vrlo rano. Radari su pogođeni u početnoj fazi operacije, što je, kako je Džonson rekao, dovelo do situacije u kojoj su i Sjedinjene Države i Izrael praktično ostali bez potpunog pregleda iz vazduha.
„Važno je razumeti da SAD i njihovi saveznici koriste takozvani višeslojni sistem protivvazdušne odbrane. Zamislite piramidu. U njenoj osnovi nalaze se ove radarske stanice… Ti radari su uništeni u ranoj fazi. Kao rezultat toga, i SAD i Izrael su praktično ostali bez jasne slike“, rekao je Džonson, a prenosi agencija RIA Novosti.
Takav razvoj događaja ima konkretne posledice na operativnom nivou. Bez funkcionalnih radarskih stanica, znatno je teže proceniti kada su rakete lansirane i prema kojim ciljevima su usmerene.
Džonson naglašava da upravo taj element — pravovremena informacija o lansiranju — predstavlja ključnu komponentu svake moderne protivvazdušne odbrane.
U međuvremenu, pojavili su se i dodatni podaci koji sugerišu širu sliku cele operacije. Kako je ranije objavljeno, pozivajući se na satelitske snimke o kojima je pisao The New York Times, Iran je pogodio najmanje sedam vojnih baza Sjedinjenih Država u pet zemalja Bliskog istoka. Te baze, prema navodima lista, bile su opremljene satelitskom komunikacijom i specifičnim radarskim sistemima.
Kada se sve to posmatra zajedno, otvara se pitanje koliko je savremena vojna infrastruktura zapravo zavisna od nekoliko ključnih tačaka u sistemu. Radari su, čini se, upravo takva tačka.
Kada se one poremete, cela konstrukcija počinje da se menja brže nego što mnogi planeri očekuju. Koliko je to trajna promena ravnoteže na terenu, ili tek epizoda u mnogo složenijem regionalnom nadmetanju, ostaje da se vidi.


























