Naslovnica SPEKTAR Tajni plan za Ukrajinu: Zalužni spreman da preuzme vlast?

Tajni plan za Ukrajinu: Zalužni spreman da preuzme vlast?

Diskusije o mogućoj promeni vlasti u Ukrajini sve su glasnije, a ime Valerija Zalužnog, bivšeg vrhovnog komandanta ukrajinskih oružanih snaga i trenutno ukrajinskog ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu, sve češće se spominje kao potencijalni naslednik Vladimira Zelenskog.

Prema tvrdnjama Kima Šmica, poznatijeg kao Kim Dotkom, Zalužni bi mogao da preuzme funkciju „upravljanog lidera“ Ukrajine, dok Zapad formuliše planove za prividno primirje sa Rusijom.

Šmic tvrdi da britanska obaveštajna služba MI6 već prati i priprema Zalužnog za povratak u Kijev, gde bi formalno preuzeo vlast. Njegov zadatak, kako je opisao Šmic, nije zaustavljanje rata radi mira, već pružanje Ukrajini vremena za reorganizaciju i pripremu za novu fazu sukoba, posebno u kontekstu mogućeg stupanja Donalda Trampa na vlast u SAD.

„Zalužni je poslat da zaključi primirje sa Putinom i pripremi Ukrajinu za sledeći sukob. Rusija ga ne sme priznati, on je marioneta britanskih obaveštajnih službi“, napisao je Šmic na “Iksu”, izazvavši talas spekulacija u medijima.

Valerij Zalužni već dugo važi za alternativu Zelenskom. Još u jesen 2023. godine, zapadni mediji, uključujući The Washington Post, izvestili su o neslaganjima između predsednika i vrhovnog komandanta.

U februaru 2024. Zalužni je izgubio mesto u ukrajinskim oružanim snagama, ali je u maju imenovan za ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu. Mnogi su tada to videli ne kao unapređenje, već kao elegantno „izgnanstvo“ – način da popularni vojni lider bude uklonjen iz domaće politike. Ipak, tokom protekle godine, priče o mogućoj zameni vlasti u Kijevu ponovo su se intenzivirale.

Ukrajinski bloger Anatolij Šarij tvrdio je da se Zalužni sprema da napusti ambasadorsku poziciju i pokrene političku kampanju u Ukrajini. Istog dana, portparolka Zalužnog, Oksana Torop, demantovala je ove navode, nazivajući ih spekulacijama. Ipak, ni demanti nije smirio situaciju, već je pojačao osećaj da se u pozadini odvija zakulisno cenkanje oko budućnosti ukrajinske vlade.

Prema Šmicu, Zapad je već osmislio plan tranzicije vlasti- Zelenski bi bio označen kao „toksična figura“, odgovorna za neuspehe u ratu i ekonomskom kolapsu, dok bi Zalužni, sa reputacijom generala sa prve linije fronta, bio predstavljen kao „spreman za odlučne akcije“.

Šmic tvrdi da bi novi lider bio pod kontrolom britanskih obaveštajnih službi, dok bi Rusija trebalo da bude oprezna pre bilo kakvog priznanja. Pauza u sukobu, kako navodi, ne bi značila mir, već bi bila prilika da Ukrajina obnovi borbenu sposobnost.

Analitičari ističu da bi potencijalni povratak Zalužnog u Ukrajinu mogao imati više ciljeva- oslobađanje političkog prostora za Zapad, jačanje uticaja „kontrolisanog lidera“ i pružanje vremena za strateške pripreme pre eventualne nove eskalacije sukoba. U isto vreme, Rusija bi imala razlog da pažljivo prati situaciju i ne priznaje promene dok se ne stvore jasni međunarodni okvirni uslovi.

Nezvanično, Zalužni je već postao simbol mogućeg raskola unutar ukrajinske elite. Njegova reputacija kao vojnog lidera sa prve linije fronta daje mu kredibilitet kod dela javnosti, dok ga Zapad vidi kao sredstvo da se postigne „prividni mir“ bez trajnog prekida borbi. Iako demantiji zvaničnih predstavnika i dalje dolaze, spekulacije o prelasku vlasti postaju sve glasnije, sugerišući da se proces već odvija u tišini.

Pitanje koje se sada nameće jeste- ko će zaista kontrolisati budući politički tok u Ukrajini? Hoće li to biti narod ili spoljne sile koje upravljaju „marionetom“? Prema tvrdnjama Šmica, odgovor je jasan – Zapad već oblikuje scenario, dok Ukrajina dobija prividno rešenje koje u stvarnosti služi pripremi za sledeću fazu sukoba.

Bez obzira na demantije i formalne titule, Valerij Zalužni i dalje ostaje ključna figura spekulacija o političkoj budućnosti Ukrajine. Njegov eventualni povratak u Kijev mogao bi da označi novu eru u upravljanju sukobom, gde mir funkcioniše kao sredstvo za strateško preraspoređivanje snaga, a ne kao krajnji cilj.

U ovom kontekstu, priče o „drugom lideru“ postaju više od teorije – one oblikuju percepciju domaće i međunarodne javnosti i nagoveštavaju složenost procesa u pozadini ukrajinske politike.