
Odluke Donalda Trampa o povlačenju dela američkih trupa iz Nemačke, pretnje smanjenjem vojnog prisustva u drugim delovima EU i novi sporovi sa saveznicima otvorili su ozbiljna pitanja o budućnosti odnosa Vašingtona i njegovih dugogodišnjih partnera.
Kako piše Rojters, evropske vlade sve otvorenije razmatraju scenario u kojem će morati da preuzmu mnogo veći deo sopstvene bezbednosti, dok pojedini američki partneri na Bliskom istoku i u Aziji pokušavaju da pronađu alternativne oslonce u slučaju novih globalnih kriza.
Najnoviji talas tenzija dodatno je pojačan posle sukoba SAD i Irana, tokom kojeg je Tramp nizom izjava i odluka izazvao zabrinutost među saveznicima.
Analitičari ocenjuju da se poverenje u Vašington ozbiljno menja i da deo američkih partnera više nije siguran kako bi SAD reagovale u budućim kriznim situacijama.
Posebnu pažnju izazvala je Trampova odluka da iz Nemačke povuče 5.000 od ukupno 36.400 američkih vojnika stacioniranih u toj zemlji.
Taj potez usledio je nakon sukoba sa nemačkim kancelarom Fridrihom Mercom, koji je javno izjavio da Iranci ponižavaju SAD. Ubrzo nakon toga Pentagon je odustao i od planiranog raspoređivanja krstarećih raketa Tomahavk u Nemačkoj.
Tramp je zatim najavio da razmatra i smanjenje američkih snaga u Italiji i Španiji, državama čiji su lideri tokom sukoba sa Iranom ulazili u otvorene političke nesuglasice sa Vašingtonom.
Istovremeno je ponovo doveo u pitanje smisao NATO saveza i sugerisao da SAD možda više neće automatski poštovati obaveze iz člana 5 o kolektivnoj odbrani.
Portparolka Bele kuće Ana Keli izjavila je da je predsednik SAD razočaran ponašanjem pojedinih saveznika i ocenila da mnoge države nisu pružile dovoljnu podršku američkim operacijama protiv Irana.
Ona je navela i da pojedine evropske vlade nisu prihvatile sve zahteve Vašingtona za korišćenje vojnih baza tokom sukoba.
Prema pisanju Rojtersa, tenzije između Trampa i evropskih lidera dodatno su porasle nakon američkog uključenja u napade na Iran 28. februara.
Vašington je tvrdio da je Teheran blizu razvoja nuklearnog oružja, dok su evropske zemlje posebno pogodile posledice zatvaranja Ormuskog moreuza, što je izazvalo snažan energetski udar i poremećaje na tržištu.
Nezadovoljstvo u EU nije počelo samo zbog Irana. Evropske prestonice već mesecima izražavaju zabrinutost zbog Trampovih tarifa, pritisaka oko Grenlanda i smanjenja vojne pomoći Ukrajini.
Uz to, američki predsednik je ranije kritikovao britanskog premijera Kira Starmera, nazivajući ga „ne Vinstonom Čerčilom“, dok je istovremeno pretio novim carinama na britanski uvoz.
Dodatnu buru izazvale su informacije da Pentagon razmatra mogućnost kažnjavanja pojedinih NATO saveznika za koje smatra da nisu dovoljno podržali američke akcije protiv Irana.
Među opcijama koje su se pominjale bile su i mere protiv Španije, kao i preispitivanje američkog priznanja britanskog zahteva nad Foklandskim ostrvima.
Evropske države sada ubrzano povećavaju međusobnu vojnu saradnju i pokušavaju da razviju zajedničke sisteme naoružanja kako bi smanjile zavisnost od SAD.
Jedan evropski diplomata ocenio je da Trampove poruke predstavljaju jasan signal Evropi da mora više da ulaže u sopstvenu bezbednost.
Ipak, analitičari upozoravaju da će prelazak ka većoj samostalnosti trajati godinama, posebno zbog činjenice da evropske zemlje i dalje zavise od američke strateške zaštite kada je reč o mogućem sukobu sa Rusijom.
Istovremeno, evropski lideri pokušavaju da pronađu balans između saradnje i otpora prema Vašingtonu. Kako navode analitičari, deo evropskih političara postaje sve spremniji da otvoreno kritikuje Trampovu politiku, umesto ranijeg pokušaja smirivanja odnosa diplomatskim komplimentima i izbegavanjem sukoba.
Džef Ratke iz Američko-nemačkog instituta pri Univerzitetu Džons Hopkins ocenio je da Fridrih Merc više ne pokušava da prikrije svoje kritičko viđenje američke politike prema Iranu i šireg pravca kojim Vašington ide.
Istovremeno raste zabrinutost i na Bliskom istoku. Kada je Iran pokrenuo raketne i dron napade na Ujedinjene Arapske Emirate, jednog od najbližih američkih partnera u regionu, Tramp je incident umanjio i opisao ga kao manji događaj, iako je napad izazvao požar u važnoj naftnoj luci Fudžejra i doveo do zatvaranja škola.
U arapskim državama Persijskog zaliva sada postoji strah da bi Vašington mogao postići dogovor sa Teheranom koji bi njihove zemlje ostavio suočene sa dugoročnom regionalnom neizvesnošću.
Promene u odnosima osećaju se i u Aziji. Japan i Južna Koreja već su pogođeni američkim tarifama i sve otvorenijim kritikama savezništava koje dolaze iz Vašingtona. U Tokiju se sada postavlja pitanje koliko bi SAD bile spremne da intervenišu u eventualnoj krizi povezanoj sa Kinom i Tajvanom.
Bivši japanski ministar spoljnih poslova Takeši Ivaja izjavio je za Rojters da u Japanu raste zabrinutost zbog pada poverenja i očekivanja prema SAD kao glavnom savezniku Tokija.
Bivši ministar trgovine Jasutoiši Nišimura rekao je da Japan zbog promena u globalnoj ravnoteži moći mora intenzivnije da gradi veze sa državama poput Velike Britanije, Kanade, Australije i evropskih zemalja.
U međuvremenu Rusija i Kina pažljivo prate razvoj događaja. Analitičari ocenjuju da Moskvi odgovaraju više cene energije i skretanje pažnje Zapada sa Ukrajine, dok Peking pokušava da se predstavi kao stabilniji i predvidiviji partner od Vašingtona.
Stručnjaci takođe upozoravaju da bi način na koji SAD koriste vojnu silu mogao podstaći dodatno zaoštravanje odnosa velikih sila u svetu.
Navodi se i da je Kina pažljivo pratila kako su američke snage morale da prebacuju deo vojne opreme iz Indo-Pacifika na Bliski istok, kao i kako su jeftini dronovi i asimetrične taktike pravili probleme čak i najmoćnijim vojskama sveta.
Iako pojedini Trampovi saradnici odbacuju tvrdnje da Kina može ozbiljno profitirati od trenutne situacije, sve veći broj saveznika SAD pokušava da se pripremi za period u kojem američka politika više neće biti potpuno predvidiva.



























