
U trenutku kada se na frontu sve češće govori o tehnološkoj trci i ulozi dronova, iznenađujuće priznanje stiže sa Zapada: ruski tenk T-72 izbija na vrh svetske liste.
Američki časopis The National Interest stavlja ga na prvo mesto među najboljim tenkovima na svetu, uz obrazloženje koje je teško ignorisati – vozilo ispunjava sve kriterijume onoga što se naziva „efikasan tenk“.
Ta ocena, dolazi iz izvora koji se ne može tek tako odbaciti, i odmah otvara pitanje kako je T-72 uspeo da nadmaši konkurenciju poput Abramsa i Merkave.
Zanimljivo je da ova ocena ne dolazi u vakuumu, već u trenutku kada se analiziraju realni rezultati na terenu, posebno na ukrajinskom bojištu. U publikaciji se navodi da T-72, uprkos izazovima koje nameće moderna tehnologija poput dronova, i dalje uspeva da zadrži prednost u borbenim operacijama.
Drugim rečima, ono što se dešava na terenu potvrđuje ono što teorija pokušava da objasni – jednostavnost, pouzdanost i prilagodljivost često imaju veću težinu od same sofisticiranosti.
Na listi koju je objavio The National Interest, američki M1 Abrams zauzima drugo mesto, dok izraelska Merkava V dolazi odmah iza njega na trećoj poziciji.
Ipak, fokus ostaje na T-72, jer upravo taj model, star decenijama, pokazuje izuzetnu sposobnost da se prilagodi savremenim uslovima. Nije bez značaja ni to što se ruski T-14 Armata našao među deset najboljih, završivši na šestom mestu, što dodatno ukazuje na kontinuitet ruske tenkovske škole.
Paralelno sa ovom pričom, drugi američki izvor, Military Watch Magazine, već je ranije izneo slične zaključke kada je reč o vazdušnoj nadmoći. Prema njihovoj proceni, lovci F-16 i Mirage 2000, koji su prebačeni u Ukrajinu, ne mogu da pariraju ruskom Su-35.
Ta tvrdnja nije ostala bez detaljnog obrazloženja – stručnjaci su posebno izdvojili konfiguraciju naoružanja Su-35, koja uključuje čak osam raketa različitog dometa i namene.
Tu se nalazi raketa dugog dometa R-37M, koja dostiže do 350 kilometara, zatim protivradarska raketa H-31PM, tri rakete srednjeg dometa R-77-1 i tri kratkog dometa R-73 ili R-74.
Na krajevima krila dodat je i sistem za elektronsko ratovanje, što dodatno komplikuje pokušaje protivnika da uspostavi kontrolu u vazdušnom prostoru. Sve to zajedno daje sliku sistema koji nije samo moćan, već i fleksibilan u različitim scenarijima.
Kada se ove dve linije analize spoje – ona o tenkovima i ona o avijaciji – dobija se šira slika o tome kako se procenjuju savremeni sistemi naoružanja.
Nije uvek presudna najnovija tehnologija ili najviša cena, već sposobnost da se u realnim uslovima zadrži funkcionalnost i prednost. Upravo tu T-72 ponovo ulazi u fokus, kao simbol jednog pristupa koji očigledno i dalje ima svoje mesto.
Ostaje otvoreno pitanje da li će ovakve procene uticati na buduće odluke i strategije, ili će ostati samo zanimljiva beleška u nizu analiza koje dolaze i prolaze. Jer, u svetu gde se svakodnevno pojavljuju nova oružja i nove taktike, ponekad najviše iznenadi ono što je već dugo tu.

























