Naslovnica SPEKTAR Srpski stručnjak: Posle Ukrajine sve se menja, svet mora da se resetuje

Srpski stručnjak: Posle Ukrajine sve se menja, svet mora da se resetuje

Ekonomija više neće biti kao pre rusko-ukrajinskog sukoba, sve mora da se „resetuje“. Pada tražnja, kupovna moć, investicije se zaustavljaju ili prolongiraju.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Slobodan Aćimović rekao je za Internet portal RTS-a da se ne nazire kraj lošoj ekonomskoj situaciji u svetu, jer je ona zavisna od političke konotacije.

Ipak, veruje da ćemo manje osetiti krizu nego neke zemlje EU, a pogotovo regiona.

Situacija u ekonomiji će tek da bude složena, posebno u Evropskoj uniji, a odnosiće se i te kako i na nas, zato što smo spoljnotrgovinski dominantno vezani za EU, što potvrđuju i podaci Republičkog zavoda za statistiku da je Unija ubedljivo naš najveći trgovinski partner.

Efekte krize u Srbiji, opravdanost ograničavanja cena naftnih derivata, dozvolu izvoza pšenice, kupovnu moć stanovništva, ekonomske perspektive, prilike i neprilike koje se očekuju za RTS analizira profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Slobodan Aćimović.

Profesor Aćimović kaže da se efekti krize osećaju i kod nas, a odnose se na naftu, gas – ono što ne dolazi iz EU. Takođe, efekti su vidljivi i uvećanim troškovima transporta.

„U finalu verujem da ćemo manje osetiti krizu nego neke zemlje EU, a pogotovo regiona“, rekao je Aćimović.

Smatra da su ekonomske perspektive loše, jer se već vidi „jaka“ inflacija u evrozoni, preko 10 odsto, u nekim zemljama 18 odsto, kao što je u Poljskoj (u pitanju je zlot).

„Pada tražnja, kupovna moć, investicije se zaustavljaju ili prolongiraju i govori se o negativnoj konjukturi koja može kao sada u SAD da prelazi u recesiju i kada se doda inflacija – u stagflaciju“, objasnio je Aćimović.

Treba li ograničavati izvoz

Ne vidi se kraj lošoj ekonomskoj situaciji, ona je zavisna od političke konotacije, a na žalost, nikako se ne nazire da bi mogla da se smiri. Ovo su sad posledice“, navodi Aćimović.

Najpre treba početi od onoga od čega živimo. Ukinuta je zabrana izvoza pšenice i kukuruza iz Srbije. Takva odluka je doneta usled analize trenutnog stanja i zaliha pšenice nakon žetve, a sa druge strane imamo deblokadu Crnog mora za ukrajinski izvoz žitarica.

Slobodan izvoz će biti na snazi do početka jeseni, kada će se izvršiti nova procena stanja i ukupnih zaliha ključnih žitarica, i u skladu sa tim će se preduzimati dalji koraci.

Takođe, doneta je i odluka o odobrenju izvoza 4.000 tona rafinisanog suncokretovog ulja u rinfuzu.

„Cena pšenice je porasla, ali imamo i dobrih efekata kao od maline, 600 dinara po kilogramu. Međutim, postavlja pitanje šta ako bude loša rodna godina. Morali bismo da budemo obazrivi oko dozvola za izvoz pšenice, da pratimo odnos lagera i naših potreba, kaže Aćimović i napominje da treba strože da se prati odnos osnovnih namirnica.

Primenjuje se i Uredba Vlade Srbije o ograničenju cena svih kategorija svinjskog mesa i trgovačkih marži. Klaničari malo škrguću zubima, a trgovci otovreno kažu da im je to malo.

Cena goriva – dobro balansirana

Prema njegovim rečima, ne sme da se dozvoli da dođe do nestašice, jer svako ograničenje cena dovodi do nestašica.

Smatra da se dobro balansira sa cenom benzina, naftaši su malo podigli cene da imaju s čim da rade.

„Cenu benzina od 160 dinara ne možemo tvrdoglavo da držimo, nije ekonomski logično, kada je dva do dva i po evra u Evropi, a da kod nas bude 1,2 ili 1,3 evra – ko to može realno očekivati. To je inflacija koja dolazi iz porasta cene inputa“, objašnjava Aćimović.

To je, kako kaže, na strani sirovina, koje su poskupele ili je poskupeo prevoz i cena raste. Kada poskupljuju inputi, poskupljuje finalni proizvod.

Stalna poskupljenja pravdaju se skokom cena energenata i cenama transporta. Jedan kontejner iz Kine do Beograda koji je do korone koštao 2.500 evra, sada je oko 12.000 evra, a poskupeli su i drugi vidovi transporta.

Aćimović naglašava da je transport privredna, a ne socijalna delatnost, pa ne može da mu se „spušta“ cena.

U Srbiji postoje firme koje su zamenile svoje dobavljače iz Kine dobavljačima iz Turske.

„Obračun je sledeći: iz Kine zbog različitih korona zadržavanja, lokdauna različitih kineskih luka, brod se duže pakuje, duže plovi. Sad ide i do 100 dana, ranije je išao 35 do 40 dana do Srbije. Onda je sasvim logično da je mnogo isplativije da se malo plati i skuplje neki repromaterijal, da se on nabavi iz Turske ili neke bliže zemlje“, izračunao je Aćimović.

Govoreći o računici oko zarada, Aćimović kaže da plate kao troškovi nisu još počele da rastu kao drugi inputi.

Pritisak penzija i plata u javnom sektoru

„Najvljeno povećanje penzija plata u javnom sektoru do kraja ove i početkom naredne godine očekivano će „povući“ i rast plata u privatnom sektoru. Za verovati je da će se prilagođavanja rasta plata desiti iznad nivoa ovogodišnje inflacije bar za 3 do 5 odsto“, objasnio je profesor.

Raduje ga najavljeno povećanje minimalca. Ali još bitnija je kontrola Poreske uprave da li zaista neki ljudi samo rade za minimalac ili im se ostatak novca isplaćuje na drugi način.

Posebno je, kako kaže, osetljivo pitanje povećanja plata u određenim delatnostima gde postoji deficit kadra.

„Naša inflacija će se između 9 i 11 odsto smiriti, odnosno zaustaviti do kraja godine“, kaže on.

Godišnja inflacija u Evropskoj uniji porasla je u junu na 9,6 posto sa majskog nivoa od 8,8 procenata, dostižući nov istorijski rekord. U evrozoni su na godišnjem nivou najviše poskupeli energija, za 42 procenta, sveže voće i povrće za 11,2 posto, hrana, alkoholna pića i duvan za 8,9 odsto.

Dodaje da je inflacija u SAD 9 odsto, dvocifrena inflacija u evrozoni, svi građani su izgubili 10 odsto vrednosti svojih plata, najmanje 10 odsto je pala kupovna moć, a šta će biti kada se obračuna efekat poskupljenja gasa.

Inflacija koja jede kupovnu moć

Ističe da će kupovna moć građana u EU pasti u dvocifrenoj vrednosti (od 10 do 20 odsto), a u nekim zemljama i više.

„Poruka je da se mora diferencirati spoljnotrgovinska razmena, ne samo na tržištu EU, sada je to nestabilno tržište“, rekao je Aćimović.

„Voleo bih da nam je cilj – da 50 odsto budemo dominantni sa EU, a 50 odsto sa zemljama Briksa i ostatkom sveta“, rekao je Aćimović, dodajući da to važi i za nabavke.

Prema njegovim rečima, mnogo više nabavljamo iz drugih zemalja nego iz EU.

Ističe da čvrsto i temeljno treba ulagati u proizvodnju, infrastrukturu, pokušati sa malo izmenjenom strategijom subvencionisanja, da se smanje subvencije koje idu stranim investitorima.

„Treba nam bar još dva svetska proizvođača, ne samo u automobilskoj industriji, koji imaju globalne lance snabdevanja, gde bi i njihovi dobavljači došli kod nas kao i da naši dobavljači uđu u taj sistem snabdevanja firmi“, napominje Aćimović.

Jesen je puna izazova. Više se troši po prirodi stvari, reč je o domaćinstvima. Zimi se više troše energenti i sirovine.

„Nema više sveta i ekonomije zasnovane na jeftinim sirovinama bilo energetskim ili vezanim za proizvodnju. Sve mora da se resetuje. Ekonomski odnosi u svetu neće biti više isti“, zaključio je profesor Aćimović.

Poštovani čitaoci, na našem Vkontakte kanalu možete pratiti naše najbolje vesti bez cenzure kao i one koje ne objavljujemo na drugim mrežama zbog specifičnog sadržaja.

Naš VKontakte kanalhttps://vk.com/id718919389

(rts)