Naslovnica SPEKTAR Otvorenim organizovanjem „obojenih revolucija“ u Rusiji i Kini „Sjedinjene Države“ rizikuju uzvratni...

Otvorenim organizovanjem „obojenih revolucija“ u Rusiji i Kini „Sjedinjene Države“ rizikuju uzvratni udarac koji neće podneti

Protesti u Rusiji i Kini su pokušaj da se izvedu obojene revolucije. Iako u SAD već otvaraju šampanjac, apel iz Moskve ih je iznenadio.

Kina je eksplicitno optužila Sjedinjene Države i Veliku Britaniju da podstiču „prodemokratske“ proteste u Hongkongu. Peking je preuzeo stvar u svoje ruke putem diplomatskih kanala zahtevajući da američke obaveštajne službe prestanu sa ohrabrivanjem i podsticanjem hongokonških demonstranata. Protekle nedelje u medijima su se pojavili fotografski dokazi koji prikazuju savetnicu za politička pitanja u američkom konzulatu u Hongkongu Džuli Idej kako u lobiju lokalnog luksuznog hotela razgovara sa studentskim liderima uključenim u prodemokratski pokret Hongkonga.

[adsenseyu1]

Vašington se našao uvređenim zbog toga što je prikrivena uloga Džuli raskrinkana. Ona je izgleda stručnjak koji je organizovao „obojene revolucije“ u raznim zemljama, a otkriveno je da je bila umešana u planiranje „subverzivnih akcija“ u regionu Bliskog istoka. Global tajms je napisao žestok uvodnik. U njemu se navodi:

„Američka administracija je odigrala sramotnu ulogu u neredima u Hongkongu. Vašington javno podržava proteste i nikada ne osuđuje nasilje usmereno protiv policije. Američki generalni konzulat u Hongkongu pojačava svoje direktno mešanje u situaciju u Hongkongu. Američka administracija podstiče nemire u Hongkongu na način na koji je obično podsticala „obojene revolucije“ u drugim mestima širom sveta“.

CILj JE IZAZVATI REAKCIJU

Da li su kineski navodi verodostojni? Pišući za portal Asia Times, ugledni kanadski akademik, ekonomista i autor Ken Mouk je nedavno dobro zapazio da su protesti izdašno finansirani, a da je njihova logistika i organizacija takva da iza nje mogu stajati „samo inostrane vlade ili bogati pojedinci koji bi od toga mogli profitirati“. Detaljno je objasnio prethodne primere anglo-američkih pokušaja destabilizacije Kine. Mouk predviđa da će SAD u budućnosti preduzimati „intenzivnije i nasilnije“ subverzivne operacije protiv Kine.

[adsenseyu1]

Zaista, agenti provokatori gotovo svakodnevno daju ton protestima. Nedavno smo imali slučaj spaljivanja kineske zastave i zauzimanje aerodroma u Hongkongu. Plan igre je primorati Peking da interveniše kako bi usledila reakcija Zapada u vidu sankcija i slično. Uz priču oko 5G tehnologije koja je sada aktuelna, ovo je za SAD povoljan trenutak da nateraju svoje zapadne saveznike u ekonomski bojkot Kine, budući da zemlje poput Nemačke i Italije, čije trgovinske i investicione veze sa Kinom doživljavaju procvat, nisu voljne da se priključe američkoj koaliciji.

Poznati italijanski novinar iz Pekinga Frančesko Siši, autor i dugogodišnji posmatrač dešavanja u Kini,  napisao je nedavno da je Hongkong zapravo pekinški „sigurnosni ventil“ i da njegovo zapušenje može prouzrokovati zagušenje čitavog kineskog sistema. Siši upoređuje Hongkong sa „kompenzacionom komorom, sigurnosnim ventilom između zatvorene ekonomije kontinentalne Kine i otvorene ekonomije ostatka sveta“.

[adsenseyu5]

Ako je Kina mogla da pohlepno globalizuje svoju ekonomiju a da je ipak drži zatvorenom, bilo je to zbog toga što je imala Hongkong koji je bio potpuno otvoren i koji predstavlja treće najveće finansijsko tržište na svetu. Ako u Hongkongu dođe do velikog odliva kapitala, Kina će svoje buduće finansijske aranžmane morati da ugovara preko zemalja nad kojima nema političku kontrolu. Da citiram Sišija: „Sadašnji status Hongkonga može pomoći Pekingu da kupi vreme, ali ključno pitanje ostaje status Kine. Vreme u kojem je ona zahvaljujući složenoj arhitekturi specijalnih sporazuma mogla istovremeno da bude unutar i izvan globalnog trgovinskog sistema ubrzano ističe“.

Jednostavno rečeno, nemiri u Hongkongu postaju obrazac američkog pristupa vršenja maksimalnog pritiska kako bi se prekinuo zamah rasta Kine i njen uspon do mesta globalnog tehnološkog rivala u 21. veku. Uticajni stručnjaci za Kinu u Sjedinjenim Državama već otvaraju šampanjac jer se u Hongkongu „u vazduhu oseća revolucija“ koja će označiti „kraj komunizma na kineskom tlu“.

[adsenseyu4]

NEMIRI I U MOSKVI

Nemiri su došli i u Rusiju. Slučajno ili ne, u poslednje vreme se i na moskovskim ulicama potpaljuju mali požari koji prerastaju u značajne proteste protiv predsednika Vladimira Putina. Ako je zakon o izručenju bio povod za nemire u Hongkongu, ruske proteste su očigledno pokrenuli lokalni izbori za moskovsku Dumu (gradsko zakonodavano telo). Kao što u Hongkongu postoji ekonomsko i socijalno nezadovoljstvo, tako je i u Rusiji opala Putinova popularnost, što se pripisuje stagnaciji ekonomije.

U oba slučaja, američka agenda se zasniva na gruboj „smeni režima“. Ovo može izgledati iznenađujuće s obzirom da se kinesko i rusko rukovodstvo smatraju čvrstim. Legitimitet Komunističke partije Kine kojom predsednik Si Đinping predsedava i popularnost Putina su još uvek na zavidnom nivou za bilo kog političara bilo gde u svetu, ali doktrina „obojenih revolucija“ nije izgrađena na demokratskim principima. Obojene revolucije se tiču obaranja uspostavljenih političkih poredaka i nemaju veze sa masovnom podrškom. Obojena revolucija je državni udar izveden drugim sredstvima. Ne radi se čak ni o demokratiji. Nedavni predsednički i parlamentarni izbori u Ukrajini otkrili su da je obojena revolucija iz 2014. godine bila pobuna koja nema podršku naroda.

[adsenseyu5]

Naravno, ulozi su veoma visoki kada je u pitanju destabilizacija Kine i Rusije. U igri je ništa manje nego globalna strateška ravnoteža. Američka dualna strategija obuzdavanja Rusije i Kine je suštinski projekat Novog američkog stoleća – američke globalne hegemonije za 21. vek. Sjedinjene Države su procenile da će Moskva i Peking biti primorani da se suoče sa nizom obojenih revolucija koje će ih ostaviti izolovanim. Na kraju krajeva, autoritarni režimi su isključivi sistemi u kojima čak ni najbližim saveznicima nije dozvoljen pristup najvažnijim podacima koji se tiču unutrašnje politike.

Upravo ovde je Moskva priredila neprijatno iznenađenje Vašingtonu. Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova je u petak izjavila da bi Rusija i Kina trebalo da razmenjuju informacije o američkom mešanju u njihove unutrašnje poslove. Ona je istakla da je Moskva upoznata sa kineskim izjava da se Sjedinjene Države mešaju u unutrašnje poslove Hongkonga i da ove informacije tretira „sa punom ozbiljnošću“. „Štaviše, mislim da bi bilo ispravno i korisno da razmenjujemo takve informacije putem odgovarajućih službi“, rekla je Zaharova, dodajući da će ruska i kineska strana uskoro razgovarati o tom pitanju. Ona je dodala da američke obaveštajne službe koriste tehnologiju kako bi destabilizovale Rusiju i Kinu.

[adsenseyu4]

Rusko Ministarstvo spoljnih poslova je ranije u petak pozvalo šefa političkog odseka u američkoj ambasadi Tima Ričardsona i predalo mu zvaničnu protestnu notu jer su SAD ohrabrivale građane da učestvuju na nedozvoljenom opozicionom skupu u Moskvi koji je održan trećeg avgusta.

Moskva ima daleko više iskustva od Pekinga u neutralisanju tajnih operacija od strane američkih obaveštajnih službi. To je obeležje velike veštine i stručnosti, kao i istrajnosti ruskog sistema u kojem se tokom čitave ere Hladnog rata i „postsovjetskog“ perioda nikada nije dogodilo bilo šta nalik na dešavanja sa trga Tjenanmen u Pekingu 1989. ili Hongkongu 2019. godine, koja su režirana od strane američkih obaveštajnih službi.

Poruka Moskve Pekingu je direktna i otvorena – „Ujedinjeni stojima, podeljeni padamo“. Nema sumnje, dve zemlje međusobno razmenjuju podatke i želele su da ostatak sveta to vidi. Zaista, poruka koju je Zaharova prenela – o zajedničkom zaštitnom bedemu protiv američkog mešanja – ima epohalni značaj. To uzdiže rusko-kinesko savezništvo na kvalitativno novi nivo, stvarajući još jedan politički potporni stub u domenu kolektivne bezbednosti.

Preveo Radomir Jovanović (standard.rs)

Izvor Indian Punchline

[adsenseyu5]
[adsenseyu5]