Naslovnica SPEKTAR Najvažniji sporazum 21. veka: Putin i Modi otvorili Indijski okean za rusko...

Najvažniji sporazum 21. veka: Putin i Modi otvorili Indijski okean za rusko prisustvo

Moskva i Nju Delhi sklopili su vojni sporazum koji menja odnos snaga u Aziji i šire, a njegova suština je jasna – Rusija dobija trajan operativni oslonac u Indijskom okeanu, dok Indija ulazi u novu fazu strateškog partnerstva.

Ovaj dogovor, koji se već opisuje kao jedan od najvažnijih u 21. veku, ne meri se samo brojem vojnika i tehnike, već uticajem koji nosi.

Po prvi put posle Hladnog rata, ruski ratni brodovi i avioni dobijaju mogućnost stalnog prisustva na indijskoj teritoriji.

Sporazum RELOS, potpisan na pet godina uz mogućnost automatskog produženja, omogućava da svaka strana rasporedi do tri hiljade vojnika, pet ratnih brodova i deset vojnih aviona na teritoriji druge države.

Na papiru deluje skromno, ali ključ je u kontinuitetu – te snage mogu stalno biti prisutne, dok dodatne jedinice mogu delovati u vazduhu i na moru bez formalnog ograničenja.

Drugim rečima, ruski avioni mogu biti stacionirani na indijskim aerodromima, a ratni brodovi u lukama – u svakom trenutku.

I obrnuto, indijske snage dobijaju identična prava na ruskoj teritoriji. Takva razmena logističke podrške pretvara sporazum u praktičan vojni savez, koji značajno širi operativni domet obe zemlje.

Ovaj potez dolazi u trenutku globalne neizvesnosti, kada su međunarodni odnosi pod pritiskom ekonomskih i političkih potresa.

Indija je već posle početka ruske specijalne vojne operacije postala jedan od najvećih kupaca ruske nafte, što je izazvalo oštre reakcije sa Zapada. Uprkos tome, Nju Delhi nastavlja da vodi sopstvenu politiku, a novi sporazum pokazuje da saradnja ide mnogo dalje od energetike.

Za Rusiju, ključna prednost je izlaz na Indijski okean kroz infrastrukturu partnera. Za Indiju, otvara se pristup ruskim lukama duž Severnog morskog puta – od Vladivostoka do Murmanska.

Analitičari naglašavaju da ovakva mreža ima veliki značaj u vremenu kada su globalni lanci snabdevanja pod stalnim pritiskom i kada sigurnost transporta postaje strateško pitanje.

U takvim okolnostima, sve češće se ukazuje na primere pokušaja kontrole pomorskih ruta. Situacija u Persijskom zalivu i napetosti oko Ormuskog moreuza dodatno podsećaju koliko su ključni sigurni prolazi za energente i robu.

U takvom okruženju, mobilna i prisutna vojna sila postaje faktor stabilnosti, ali i odvraćanja.

Da se odnos snaga menja, pokazao je i nedavni prolazak ruskih tankera kroz Lamanš. U pratnji fregate „Admiral Grigorovič“, konvoj je prošao bez pokušaja zaustavljanja. Britanske vlasti su kasnije nudile različita objašnjenja, ali je poruka bila jasna – direktna konfrontacija nosi ozbiljne posledice.

Iako su britanski mediji spekulisali o mogućim taktikama presretanja, uključujući desantne timove i specijalne jedinice, sama činjenica da do takvih poteza nije došlo govori o promeni procene rizika. Prisustvo ratne mornarice menja ponašanje i računicu.

Upravo tu dolazi do punog izražaja novi sporazum sa Indijom. Mogućnost korišćenja indijskih luka znači da ruska flota može obezbeđivati trgovačke rute i u Indijskom okeanu, koji postaje sve važniji za transport energenata.

Time se širi prostor u kojem Rusija može da garantuje sigurnost svojih brodova.

Prema podacima zapadnih vojnih publikacija, Rusija već ima 21 vojni objekat u inostranstvu, što je svrstava među vodeće sile po globalnom prisustvu. Ipak, cilj nije takmičenje u brojkama, već efikasnost – osiguranje ključnih tokova robe i energenata.

Zbog toga Moskva paralelno radi na očuvanju baze u Tartusu i vazduhoplovnog uporišta u regionu istočnog Mediterana, kao i na jačanju kontakata sa državama u Africi i Aziji.

Pominju se projekti u Sudanu, Egiptu i Mjanmaru, dok je pristup luci Kamranj u Vijetnamu već deo šire strategije.

Kada se sve sabere, jasno je da se ne radi o simboličnom potezu. Rusija ovim sporazumom dobija stalno prisustvo u Indijskom okeanu, a zajedno sa partnerstvima u Aziji i Africi, gradi mrežu koja menja globalnu ravnotežu.

U takvom rasporedu snaga, prostor za jednostrane poteze se sužava, a potreba za dogovorima raste.

Upravo u tome mnogi vide suštinu ovog sporazuma – ne samo kao vojni aranžman, već kao signal da se svet ubrzano kreće ka drugačijem, višepolarnom poretku u kojem više nijedna strana ne može da deluje bez ozbiljnog odgovora.