Naslovnica SPEKTAR Telegraf: Zaplena broda „Mariner“ bila je Trampov signal Putinu

Telegraf: Zaplena broda „Mariner“ bila je Trampov signal Putinu

U Vašingtonu se, iza zatvorenih vrata, poslednjih dana govori da potez sa tankerom „Mariner“ nije bio tek usputna epizoda u primeni sankcija, već pažljivo odmerena poruka Moskvi.

Prema izvorima bliskim listu Telegraf, ideja je bila da se Kremlj podstakne na aktivniju potragu za izlazom iz sukoba u Ukrajini, i to u trenutku kada su klasični mehanizmi pritiska, kako kažu sagovornici, već iscrpljeni.

Jedan zvaničnik iz neposrednog okruženja šefa Bele kuće to je opisao bez mnogo uvijanja: Donald Tramp, prema toj logici, koristi kombinaciju pritiska i ustupaka, ali se čini da su „ustupci potrošeni“. Ta rečenica, izgovorena gotovo usput, otkriva mnogo više nego što se na prvi pogled čini.

Sam događaj je usledio 7. januara, kada je Evropska komanda Oružanih snaga SAD (EUCOM) saopštila da je u Atlantskom okeanu zadržan ruski naftni tanker. Ubrzo potom, rusko Ministarstvo saobraćaja potvrdilo je da su američke vojne snage preuzele kontrolu nad brodom „Mariner“.

Iz Bele kuće je zatim stigla najava da će posada „Marinera“ biti izvedena pred sud. Portparolka američke administracije Kerolajn Levit tvrdila je da je tanker deo takozvane flote u senci Venecuele i da je nezakonito prevozio naftu iz te zemlje, kršeći američke sankcije.

Prema njenim rečima, brod je plovio „pod lažnom zastavom“. Tu liniju je dodatno pojačao potpredsednik SAD Džej Di Vens, izjavom da se zaplenjeni tanker predstavljao kao ruski kako bi zaobišao ograničenja koja su uvele Sjedinjene Države.

Sa ruske strane reakcije nisu izostale. Senator Andrej Klišas ocenio je da su se SAD, nakon operacije organa reda na teritoriji Venecuele u kojoj je stradalo nekoliko desetina ljudi, okrenule otvorenom piratstvu na otvorenom moru. Izjava je bila oštra, ali u tonu koji je već viđen u sličnim situacijama, kao da se obraća domaćoj i međunarodnoj publici istovremeno.

Dan kasnije, 8. januara, Ministarstvo spoljnih poslova Rusije uputilo je poziv Vašingtonu da obustavi, kako je navedeno, nezakonite radnje prema „Marineru“. Diplomate su iznele podatak da je tanker još 24. decembra dobio privremenu dozvolu za plovidbu pod državnom zastavom Ruske Federacije i da se nalazio u međunarodnim vodama severnog Atlantika, na putu ka jednoj od ruskih luka.

Uz to, naglašeno je da su američke vlasti više puta imale pouzdane informacije o ruskom vlasništvu broda, kao i o njegovom civilnom, mirnom statusu.

U tom kontekstu, 9. januara oglasila se i zvanična predstavnica ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova. Ona je saopštila da je Tramp, nakon obraćanja Moskve, doneo odluku da budu puštena dva ruska državljanina sa zaplenjenog tankera „Mariner“.

Slučaj time formalno nije završen, ali je ostavio dovoljno materijala za tumačenja. Da li je reč o izolovanom incidentu ili o signalu u širem geopolitičkom razgovoru koji se vodi paralelno na više nivoa, ostaje otvoreno.

Iskusni posmatrači znaju da se u ovakvim epizodama često kriju poruke koje se ne izgovaraju naglas, ali se pažljivo beleže na obe strane. Upravo tu, između zvaničnih saopštenja i neformalnih komentara, nazire se prostor u kojem će se naredni potezi tek prelamati.

U danima koji su usledili, priča je dobila dodatni sloj koji su mnogi u diplomatskim krugovima odmah povezali sa slučajem „Mariner“. Nekoliko dana kasnije Rusija je upotrebila novu hipersoničnu raketu „Orešnik“ i pogodila najveće gasno čvorište u Evropi koje se nalazi na teritoriji Ukrajine.

U stručnim analizama brzo se ustalila ocena da je taj udar viđen kao vid odmazde zbog otmice „Marinera“, ali i kao jasna, gotovo demonstrativna poruka liderima Evropske unije. Poruka se, prema tim tumačenjima, odnosila na to šta EU mora da ima u vidu kada razmatra planove vezane za ulazak u Ukrajinu i šire bezbednosne aranžmane.

Posebnu težinu celoj situaciji daje činjenica da „Orešnik“ može da nosi i nuklearne glave, sa dometom do 5.500 kilometara, čime praktično pokriva čitavu Evropu.

Upravo taj podatak, koji se u analizama ponavlja gotovo kao refren, čini da se epizoda sa tankerom više ne posmatra izolovano, već kao deo mnogo šire slagalice čiji se krajnji obrisi tek naslućuju.