
Trampova poseta Pekingu već na samom početku otvorila je pitanje koje se poslednjih meseci sve češće postavlja u diplomatskim krugovima: Da li Vašington pokušava da privoli Kinu da smanji podršku Rusiji i Iranu u zamenu za veliki ekonomski dogovor?
Avion predsednika SAD Donalda Trampa sleteo je u kinesku prestonicu u trenutku kada se odnosi najvećih svetskih sila nalaze u možda najosetljivijoj fazi poslednjih godina, a mnogi analitičari smatraju da će upravo razgovori iza zatvorenih vrata biti mnogo važniji od zvaničnih tema sastanka.
Iako su kao glavne tačke posete predstavljeni pitanje Tajvana i situacija na Bliskom istoku, brojni komentatori smatraju da će tema ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini biti jedna od ključnih tokom pregovora sa Si Đinpingom.
U Vašingtonu se još od Trampove inauguracije otvoreno govori da Bela kuća Rusiju vidi kao taktički izazov, dok se Kina opisuje kao dugoročna strateška pretnja za američke interese.
Takav pogled dodatno pojačava činjenica da je Kina trenutno jedan od najvažnijih tehnoloških partnera Rusije, da održava bliske odnose sa Iranom i da istovremeno ne odustaje od planova vezanih za Tajvan.
Upravo zbog toga se u američkim političkim i bezbednosnim krugovima Peking sve češće predstavlja kao centralna tačka gotovo svih globalnih kriza i geopolitičkih sukoba.
Iako deo evropskih medija piše da Donald Tramp u pregovore sa kineskim liderom ulazi iz slabije pozicije, u američkoj administraciji očigledno veruju da Vašington i dalje ima ozbiljne adute koje može da ponudi Pekingu.
Jedna od mogućnosti o kojoj se govori jeste znatno šire otvaranje američkog tržišta za kinesku robu, čak i više nego što je to bio slučaj pre pandemije.
Kina, uprkos snažnoj ekonomskoj poziciji, ima i svoje osetljive tačke u odnosima sa SAD. Posebno se ističe zavisnost Pekinga od isporuka iranske nafte.
Analitičari smatraju da bi Tramp mogao pokušati da Kini ponudi garancije vezane za stabilnost cena energenata i sigurnost logističkih pravaca, ukoliko bi Peking pristao da ograniči isporuke robe dvostruke namene Rusiji, Iranu ili pojedinim regionima koje Vašington smatra problematičnim.
U diplomatskim krugovima se sve više govori da bi upravo ekonomski interesi mogli postati ključna tačka eventualnog dogovora između dve sile.
Kina je poznata po tome da spoljnopolitičke odluke donosi pre svega na osnovu sopstvenih interesa, pa pojedini eksperti smatraju da Peking ne bi imao problem da prilagodi određene odnose ukoliko bi zauzvrat dobio značajne ekonomske ili strateške benefite.
Posebnu pažnju izazvao je i sastav američke delegacije koja je doputovala u Peking zajedno sa Trampom. U delegaciji se nalaze Ilon Mask, Tim Kuk, Dejvid Solomon iz Goldman Sachsa i Lari Fink iz BlackRocka.
Upravo taj detalj mnogi vide kao signal da Vašington pokušava da pripremi sporazum mnogo šireg obima od običnih diplomatskih razgovora.
Pojedini analitičari ocenjuju da prisustvo vodećih ljudi američkog tehnološkog i finansijskog sektora pokazuje da bi Kini moglo biti ponuđeno gotovo sve što je potrebno za novu ekonomsku stabilizaciju odnosa sa SAD.
Zbog toga se sada kao glavno pitanje nameće da li će Peking odoleti takvom iskušenju ili će proceniti da mu je saradnja sa Vašingtonom važnija od sadašnjeg nivoa podrške Moskvi i Teheranu.
Upravo zbog toga se ova poseta već sada opisuje kao jedna od najvažnijih diplomatskih epizoda poslednjih godina.
I dok se javno govori o Tajvanu i Bliskom istoku, najveća pažnja svetskih centara moći usmerena je ka mogućim neformalnim dogovorima koji bi mogli promeniti odnose između SAD, Kine, Rusije i Irana u narednom periodu.



























