Bela kuća i Kongres SAD usvojili plan za manipulacije klimom

Bela kuća i Kongres SAD su usvojili petogodišnji plan za „klimatske intervencije“ kojim se predviđa stvaranje tehnologija za upravljanje klimom.

Naučnici se protive tom procesu, a eksperti za bezbednost upozoravaju da će se, ako ih jedna zemlja i praktično primeni, stvoriti mogućnost za izbijanje klimatskog rata, prenosi „Sputnjik“.

Klima je na strani Rusije

U dokumentu koji je objavljen na sajtu Bele kuće navodi se da je cilj programa „stvaranje naučne osnove upravljanja solarnom radijacijom u cilju stvaranja kratkoročnih klimatskih rizika“. Na taj način u Sjedinjenim Američkim Državama žele da se bore protiv poljoprivredne dominacije Rusije. U američkom Nacionalnom savetu za razvoj smatraju da je to „problem nacionalne bezbednosti koja je potcenjena kao politička pretnja“.

Pratite izbor naših najboljih vesti na Telegramu

Eksperti navode da je poljoprivreda najugroženija grana američke ekonomije, jer je pod velikim uticajem klimatskih promena. Zbog vrućine, suše i pogoršanja kvaliteta tla površina obradivog zemljišta se smanjuje svake godine. Prinosi u tradicionalnim poljoprivrednim zemljama bi već mogli da se smanje za 90 procenata do 2040. godine, a region za gajenje žitarica bi mogao da se pomeri prema kanadskoj granici.

Rusija, za razliku od SAD, od globalnog otopljenja ima samo korist. Naučnici su izračunali da će se poljoprivredna zona u Sibiru do 2080. godine udvostručiti i iznositi skoro pet miliona kvadratnih kilometara. Rusija će postati glavni proizvođač pšenice na planeti s tržištem koje će obuhvatati 20 procenata svetskih prinosa.

Eksplozivni rast poljoprivredne proizvodnje samo je mali deo onoga što klimatski optimisti kažu da čeka Rusiju. Neprestano topljenje leda s Arktika će učiniti Severni morski put najkraćim i najjeftinijim putem za teret iz Kine i cele jugoistočne Azije u Evropu. Ova najvažnija transportna arterija će pružiti veliku prednost i prihode.

Inženjeri Sunca

U Americi nisu spremni da se s tom činjenicom pomire. Da bi se tome suprotstavila, Bela kuća namerava da iskoristi solarni geoinženjering, što je relativno novi pravac u nauci. Naučnici razvijaju razne tehnologije pomoću kojih se može smanjiti ili odbiti protok sunčeve toplote koji dolazi do Zemlje. To su svemirska ogledala koja odbijaju morske oblake, odnosno aerosolna zaštita u stratosferi.

Sve je počelo kada je 2006. godine laureat Nobelove nagrade, holandski hemičar Paul Krucen, objavio članak o putevima spasa od globalnog otopljenja. Predložio je da se manipuliše atmosferom.

Nakon jakih vulkanskih erupcija, dolazi do hlađenja na godinu ili dve. To je povezano s tim što se u atmosferu s pepelom i gasovima ispušta veliki broj mineralnih čestica koje reflektuju sunčeve zrake. U geoinženjerskim projektima će se imitirati prirodni vulkanski efekat, raspršivanjem u gornjim slojevima atmosfere aerosolnih čestica sumpor-dioksida koje odbijaju svetlost, čestice sulfata ili kalcijum-karbonata.

Američki „odgovor“

Po planu Bele kuće avioni će početi da raspršuju u gornje slojeve atmosfere desetine miliona tona čestica sumpor-dioksida koje prilikom kondenzacije formiraju sloj koji reflektuje sunčeve zrake. To će napraviti efekat sličan onom koji je bio nakon erupcije vulkana Pinatubo na Filipinima 1991. godine. Tada je u atmosferu ispušteno oko 15 miliona tona sumpor-dioksida i srednja globalna temperatura se snizila za jedan stepen.

To je brz i jeftin metod. Međutim, geoinženjerske tehnologije ne bi trebalo da se primenjuju lokalno, samo preko jedne zemlje, ali za sada nema međunarodnog pravnog okvira.

Neopravdani rizici

Naučnici su uvereni da američke vlasti potcenjuju rizike geoinženjerskih projekata. Nijedan klimatski model nije u stanju da tačno predvidi kako će se promene u atmosferi u jednom delu planete odraziti na vreme u drugoj.

Postoji sumnja da se iza sloja sumpor-dioksida povećava temperatura, izazivajući katastrofalan talas toplote po celom svetu. To je takozvani efekat temperaturnog duga. Ako se stalno ne popunjavaju zalihe aerosoli u stratosferi, taj reflektirajući sloj će se veoma istrošiti i temperatura na planeti može da skoči, bukvalno, preko noći.

Različite naučne organizacije, uključujući Nacionalni istraživački savet Nacionalne akademije nauka SAD, više puta su primetile da geoinženjerske intervencije samo privremeno maskiraju znake otopljavanja i ne rešavaju ključni zadatak, a to su uklanjanje gasova s efektom staklene bašte iz atmosfere.

Veliki broj naučnika-ekologa sa univerziteta u Velikoj Britaniji, Nemačkoj i Holandiji, objavio je 2021. godine pismo upućeno Ujedinjenim nacijama i vladama s pozivom da se zabrani sunčev geoinženjering i da se potpiše međunarodni sporazum koji blokira finansiranje sličnih projekata.

„Rizici solarnog geoinženjeringa su malo izučeni, efekti će se razlikovati u zavisnosti od regiona, a postoje i velike nedoumice u pogledu uticaja na vremenske uslove, poljoprivredu i obezbeđivanje osnovnih potreba za hranom i vodom. Spekulativna mogućnost budućeg solarnog geoinženjeringa može da postane snažan argument za lobiste u industriji, ljude koji poriču uticaj klime i neke vlade. Bez efikasne globalne i demokratske kontrole, geopolitika mogućeg jednostranog raspoređivanja solarnog geoinženjeringa bila bi zastrašujuća i nepravedna“, navodi se u dokumentu.

Pozivu se odazvalo više od 410 eksperata iz 60 zemalja. Zabrinutost naučnika dele i mnogi političari i javne ličnosti.

Predstavnici obaveštajnih službi ukazuju na mogućnost oružanih sukoba zbog geoinženjerskih projekata – klimatskih ratova. Bela kuća sve to ignoriše, velikodušno finansirajući razvoj tehnologije klimatskog oružja i sve to opravdava globalnim zagrevanjem.

Priprema međunarodne zajednice

Sredinom 1990-ih godina je hipoteza o pogubnom uticaju čoveka na klimu, u mnogim slučajevima zahvaljujući naporima SAD, postala dominantna i dobila status naučnog i političkog konsenzusa.

Tokom 1994. godine je stupila na snagu Okvirna konvencija UN o klimatskim promenama, koju je potpisalo više od 180 zemalja, uključujući i Rusiju. U Kjotou su 1997. godine potpisali protokol, a 2015. godine Pariski sporazum. Ovi međunarodni dokumenti regulišu mere za smanjenje ugljen-dioksida u atmosferi, pre svega smanjenjem potrošnje fosilnih goriva prelaskom na obnovljive izvore energije.

Konkretni ciljevi se razmatraju na godišnjim konferencijama – klimatskim samitima. Poslednji forum (SOR27) je održan u novembru 2022. godine u egipatskom gradu Šarm el Šejk. Učesnici foruma su prvi put priznali i zabeležili u konačnoj rezoluciji da je teško postići ciljeve označene Pariskim sporazumom – ograničiti zagrevanje na jedan i po stepen u poređenju s predindustrijskim nivoom.

U Šestom izveštaju Međuvladine grupe eksperata za klimatske promene (MGEIK), koji je primremljen za SOR27, navodi se da se klimatska kriza razvija mnogo brže nego što se očekivalo.

Prema prognozama stručnjaka, ako se u narednim godinama ne postigne značajno smanjenje emisije ugljen-dioksida, rast temperatura do kraja veka moći će da se stabilizuje samo na nivou od tri stepena. To je najpesimističniji scenario predviđen Pariskim sporazumom.

Opšti zaključak je da je situacija ozbiljna, da su potrebni veliki i dugotrajni napori, kao i pronalaženje novih načina za rešavanje problema. O geoinženjeringu se ništa direktno ne govori, ali je evidentno da međunarodnu zajednicu na to pripremaju.

Pratite naše najbolje vesti na Vkontakte