Zašto elita mrzi Putina – ŠTA VAM NISU REKLI

putin

Sva drama oko ruskog hakovanja i dosluha je paravan, prikrivaju se pravi razlog zašto elita mrzi predsednika Vladimira Putina.

Pravi sukob je oko geopolitičke borbe za svetsku dominaciju, koja uključuje stotine triliona dolara i želju da se ljudska populacija pokori po svaku cenu.

Evo šire slike: To je geopolitička bitka SAD+EU protiv Rusije+Kine. SAD-om i EU upravljaju isti bankarski i vojno-industrijski gospodari, dok su Rusija i Kina – dve nezavisne zemlje – napravile savez iz nužde. Zašto? Ako Rusija padne, Kina će biti sledeća. Uzmite medveda, dobićete zmaja, i na taj način dobijate svet, analizira Kris Kantan za Worldaffairs.blog.

Ali evo vrhunca: Globalisti su zarobili medveda 1991. godine kada je SSSR propao. Međutim, umesto da se sprijatelje sa medvedom, oni su ga zatvorili a zatim izgladnjivali, mučili i ponižavali narednih osam godina. Tada je medved srušio kavez i uzvratio udarac.

Izdaja 1990-ih godina

Najveća krađa veka se desila u Rusiji 1990-ih godina, a počinioci su bili prevaranti Volstrita koji su obećavali čuda kapitalizma, ali su umesto toga demontirali čitavu zemlju. U ime privatizacije, Rusija je bila spremna za prodaju.

Sve što možete zamisliti – naftna/gasna polja, rudnici zlata/dijamanata, avio kompanije, mediji, fabrike, sve – prodato je za 1/1000 deo njihove prave cene. Nekoliko Rusa, pažljivo odabranih od strane SAD, završili su sa imovinom vrednom nekoliko stotina milijardi dolara. U zamenu, svaki Rus je dobio “deo“ u vrednosti od 7 dolara. Američki poreski obveznici su čak subvecionisali ovaj odvratni reket.

Pod ovom šok terapijom kojom su rukovodili američki kapitalisti, ruski BDP je pao za 40%. Zemlja je bila preopterećena dugom prema MMF-u i Svetskoj banci, a siromašto i samoubistva su se povećavali.

Ruska vojska je bila osakaćena i gubila je ratove od islamskih terorista u Čečeniji i Dagestanu. Ovi teroristi su bili isti oni mudžahedini iz Avganistana i još uvek ih je finansirala Saudijska Arabija a naoružavale SAD. Da situacija bude još gora, Zapad je 1999. godine bombardovao Srbiju – odanog saveznika Rusije – i tri zemlje bliske Rusiji primio u NATO.

Većinu ruskih političara, uključujući i predsednika Jeljcina, kontrolisao je Vašington, kako se Bil Klinton hvalio Toniju Bleru.

Putinovo carstvo

Pod ovim strašnim okolnostima, Putin je postao vršilac dužnosti predsednika Rusije 31. decembra 1999. godine.

Tokom narednih nekoliko godina, on je sredio moćne oligarhe, korumpirane političare i elite koji su formirali petu kolonu. U autoritarnom KGB stilu, on je ubio neke prozapadne novinare, zatvorio protivnike i konsolidovao svoju moć. Putinu su pomogle rastuće cene nafte, ali je mudro koristio ovo novo bogatstvo. On je razvio rusku ekonomiju, izgadio devizne i rezerve zlata, i znatno smanjio nacionalni dug.

  1. Između 1999. i 2014. godine, ruski BDP je porastao za 10 puta, a svetski rang je porastao sa 22. na 8. mesto.
  2. Ruski odnos duga prema BDP-u je pao sa 100% u 1999. godini, na 17% 2016. godine.
  3. Devizne rezerve su skočile sa gotovo ničega na 6. najveće u svetu.
  4. Rezerve zlata su takođe postale 6. najveće na svetu.

Putin je pokrenuo RT – ruski globalni informativni kanal, zabranio GMO, izbacio Džordža Soroša, i borio se sa kulturalnim marksizmom. Izgradio je preko 15.000 crkava, podstakao porodice da imaju više dece, i zabranio transrodnu/homoseksualnu propagandu deci.

Konačno, Putin je ponovo izgradio rusku vojsku, potisnuo islamske teroriste i, u geopolitičkoj zapanjujućoj sceni koja se pojavila u Siriji, prevladao nad moćnom koalicijom SAD-a, Izraela, Velike Britanije, Francuske, Turske, Saudijske Arabije, Katara i 40.000 džihadista.

Putinova diplomatija je takođe bila izuzetna. Nakon američkih sankcija 2014. godine i strmoglavog pada cena nafte, svaki stručnjak i političar je predviđao izolaciju Putina i smrt ruske ekonomije. Kada ubrzamo do 2017. godine, 144 američke korporacije i 62 zemlje su prisustvovale ruskoj ekonomskoj konferenciji u Sankt Peterburgu. U Francuskoj je novi predsendik, Makron, izabrao Putina za prvu posetu stranog lidera.

Drugim rečima, Putin je opet Rusiju načinio velikom. Zbog toga je njegov rejting još uvek preko 80%.

Rusija pod napadom

Međutim, globalisti su takođe imali svoje pobede. U periodu od 2003.-2004. godine, proruske vlade u Gruziji i Ukrajini su bile svrgnute obojenim revolucijama Džordža Soroša. 2014. godine su SAD organizovale nasilan državni udar u Ukrajini, svrgnuli demokratski izabranog lidera i zamenili ga neizabranim milijarderom.

Ukrajina je decenijama bila meta CIA-e. Kao što je Bžežinski napisao u svojoj knjizi, “The Grand Chessboard,“ Rusija će biti paralizovana bez pristupa Krimu i Crnom moru – jedinom ruskom ulazu u Sredozemno more. Osećajući opasnost nakon državnog udara 2013. godine, Putin je brzo održao referendum na Krimu i aneksirao ga. (Više od 75% stanovnika Krima govori ruski jezik kao svoj maternji jezik, a Ukrajina je mnogo siromašnija od Rusije, pa je izborni rezultat bio predvidljiv).

Još jedna oblast gde je Rusija dobila nož u leđa: širenje NATO-a. Nasuprot obećanjima koja su data tokom raspada SSSR-a, NATO je dodao 13 novih evropskih zemalja, koje su sve potencijalni domaćini vojnih baza SAD-a i NATO-a. Mnoge od ovih zemaja su sada deo sistema raketne odbrane. Sa druge strane Rusije, SAD su rasporedile THAAD u Južnoj Koreji. To znači da bi SAD prvo pokrenuti nuklearni napad protiv Rusije, a zatim oboriti rakete koje Rusija ispali u odgovoru. Čitava ova situacija je izuzetno nestabilna i opasna – Rusija ima više od 7.000 nuklearnog oružja.

Svo to maltretiranje je samo simptom ranjenih ega globalista koji nisu uspeli u svojim pokušajima da osvoje Rusiju. Ne jednom, već šest puta u poslednjih 200 goodina – 1812., 1856., 1905., Prvi svetski rat, Drugi svetski rati preuzimanje Rusije od strane Volstrita 1990-ih godina.

Rotšildovi, boljševizam i Hitler

1812.godine, finansiran od strane Rotšilda, Napoleon je napao Rusiju. 1856. godine, Britanija i Francuska su napale i preuzele Krim – iz istih razloga zbog čega su SAD organizovale državni udar u Ukrajini 2013. godine.

1905.godine, bankari na Volstritu – Džejkob Šif i drugi – finansirali su Japan da napadne Rusiju. Usred rata, bankari su pokušali da podstaknu revoluciju i svrgnu cara. Čovek koji je vodio revoluciju je bio Lav Trocki (Lav Bronštajn). On je propao 1905. godine i pobegao iz Rusije, ali se vratio 1917. godine koristeći isti scenario, ali sa Nemačkom umesto Japana.

Pre Prvog svetskog rata, Trocki i Lenjin su podigli milione dolara od međunarodnih bankara. Trocki je posetio Njujork i dobio američki pasoš kako bi se mogao ušunjati nazad u Rusiju. Podstaknuti novcem od kapitalista, komunisti (boljševici) su ubili cara tokom Prvog svetskog rata i brzo potpisali mirovni sporazum sa Nemačkom.

Dakle, vidite, zlo carstvo Sovjetskog Saveza je bilo kreacija Amerike i Evrope – činjenica koja je izbrisana iz istorijskih knjiga. Sovjetski Savez je bio rezultat građanskog rata koje su izazvale spoljne sile – građanskog rata u kom su loši momci pobedili. Boljševizam je bio inostrani virus koji je napao Rusiju, pobio desetine miliona Rusa i pokušao uništiti hrišćanstvo – rusku religiju već više od 1.000 godina. Međutim, kada Amerikanci razmišljaju o “Rusima,“ oni su naučeni da razmišljaju samo o Sovjetskom Savezu.

Ubrzajmo do Drugog svetskog rata, ponovo je Evropa (Nemačka) bila ta koja je napala Rusiju. 20 miliona Rusa je umrlo u borbi protiv nacista, dva miliona u gradu Lenjingradu. Rusija se borila protiv nacista četiri godine i uništila 70% Hitlerove vojske. Međutim, SAD su stigle na kraj igre (1944. godine) i dobile sva priznanja za “pobedu nacista.“

Šta je sledeće?

Znajući sve ovo, objektivna osoba ne bi odredila Rusiju kao neprijatelja Zapada. Rusija će biti neprijatelj samo ako se zahteva njihova podređenost. Rusija i Kina su odlučne da očuvaju svoj suverenitet. U tom cilju, one rade na svom finansijskom sistemu (kreditne kartice, bankarstvo itd.) i međunarodnim savezima. Takođe pokušavaju da se oslobode sistema petrodolara. Naravno, globalisti ovo preziru.

Od Drugog svetskog rata, američki odgovor na bilo kakav diplomatski izazov je bio ili maltretiranje ili bombardovanje. Ajzenhauer je upozorio, ali je to ignorisano: Američki vojno-industrijski-bankarski-medijski kompleks ima ogroman i neprikladan uticaj. Džon Kenedi je zagovarao ublažavanje neprijateljstva sa Rusijom i povlačenje vojske iz Vijetnama, a Paralelna država se na to oglušila. Tramp se iz istog razloga suočava sa mnogo animoziteta od establišmenta. Globalisti neprestano propovedaju o čudima raznovrsnosti, ali mrze zemlje koje misle drugačije.

Globalni sukobi i ratovi su veoma zavisni od vojno-bezbednosnog kompleksa, koji žudi sa 800 vojnih baza širom sveta, 600 milijardi dolara godišnjeg budžeta, i 35 milijardi dolara godišnje od izvoza oružja.

Ratovi takođe znače ogromne dugove za nacije, što je upravo ono što žele međunarodni bankari. Unipolarni svet privlači globalne korporacije, jer im to garantuje monopol, jeftinu radnu snagu i sirovine, i pristup kupcima.

Socijalni inženjeri i kulturni marksisti se oslanjaju na monolitske korporativne medije za širenje iste propagande širom sveta. Da li će ujedinjenje ovih snaga odbiti da prihvati multipolarni svet?

Hoće li dovesti do katastrofalnih ratova, potencijalno čak i nuklearnog rata? Prisetimo se “Mirovnog govora“ Džona Kenedija iz 1963. godine…

Webtribune.rs