Naslovnica SPEKTAR Shvatićete u šta je to Novak Đoković uplovio tog 5. januara –...

Shvatićete u šta je to Novak Đoković uplovio tog 5. januara – Naivno verujući u garancije koje je dobio od države Australije

Dragi naš Orvele, šteta što odavno nisi među živima. Trebalo je da budeš tu ovih 11 dana i shvatiš koliko je tvoja distopijska vizija sveta, postala stvarna.

Tamo dole, u zemlji onih koji zabludelo veruju da su još u demokratiji.

Novaku Đokoviću koji je konačno u 12.30 bio u avionu i koji je, svakako zabrinutog lica, gledao kroz prozorče aviona, na putu ka Dubaiju, kako ostavlja zemlju kojoj je mnogo dao i od koje je mnogo dobio, ali od koje nije zaslužio da prođe kroz ovakav pakao.

Jedanaest dana neviđenog limba, torture, tretmana kakvog nijedan sportista, a kamoli jedan od najboljih atleta sveta, nikada nije doživeo.

Silili su se diktatori i ranije, pokušavali svojim pokvarenim i smrdljivim plaštovima politike da natkrile i nadjačaju svetu snagu sportskog duha, ali nisu uspeli.

Nećeš uspeti ni ti, gospodine Morison, dobro to znaš! Pirove su ovo pobede koje slaviš.

Umesto što si kroz medijsko-političku mašinu za mlevenje mesa pokušao da proturiš najvećeg asa svetskog tenisa, bilo bi bolje da zaista utvrdiš (svoje) i opšte granice, jer iako veruješ da jesi, nisi uspeo.

Koronu, ne kontrolišeš. Izgleda više ni sudbinu oko skorašnjih izbora. Šta još ustvari kontrolišeš? Ili misliš da to činiš? Hoćeš li onako orvelovski početi da hapsiš i svakog onog ko se usudi da pomisli ili da kaže šta je ono što se danas stvarno dešava na prašnjavoj crvenoj, pustinjskoj zemlji emua i kengura?

Mnogi svetski klasici pisali su u svojim romanima o sudskim procesima, ovakav, kroz koji je u ovih 11 dana prošao Novak Đoković, nikada nije zabeležen u istoriji pravosuđa.

Koji je to još sudski spor zasnivan na pretpostavci da bi nečije mišljenje, za koje nemate nikakav opipljiv dokaz, moglo da podstakne određene društvene pokrete, na delovanje?

U zemlji koja je vakcinisala preko 92 odsto svoje populacije, Skot Morison se uplašio da će Đoković podstaći “mase” da se ne vakcinišu?

Vidi molim te, da se ne vakcinišu? Koliko to njih, još tričavih osam procenata? Moraju li i oni stati u isti jednoumni kalup, da bi sve tamo dole bilo potaman?

Ili se radi o nečem drugom, o slepom pravilu poslušnosti i poniznisti, i gde ćeš bolje prilike nego pokazati silu na nekom ko je tako poznat i slavan. Taman da se oni mali, obični uplaše.

Neće ti ići tako, siguran sam.

I što je najgore – ništa od svega ovoga ne bi bilo čudno da Novaku niste prethodno odobrili vizu da uđe u zemlju. Da mu niste GARANTOVALI ulazak.

Sada znamo, ta šargarepa na tom dugačkom, prekookeaanskom štapu, nije bila kako bi se Novak privukao u grotlo Rod Lejver arene, gde bi, ne sumnjamo, da ste mu dozvilili, ispisao novu svetlu stranu istorije tenisa. Na vašem tlu. Ali tu čast niste zaslužili niti ćete je (ikad) više dobiti.

Ovakve pravne somnombulije, mogle su da se nađu jedino još u Kafkinom “Procesu”. Znate ono, kad glavni junak romana, Jozef, ode kod advokata da mu otkaže saradnju, kada ga tamo sretne čovečuljak koji mu kaže da je i on već pet godina u procesu. I da će Jozefa verovatno osuditi zbog oblika usana?!

Pre nekoliko dana gledao sam dokumentarni film za čije su snimanje donirali novac poniženi građani Australije, koji u ove dve godine ne vide svetla ne zbog pandemije, nego zbog silnih stega kojim ih pritiskaju oni koji bi navodno trebalo da su u njihovoj službi.

“Melbourn Battleground”, pogledajte, mnogo toga će vam biti jasnije.

Mnogo toga što političari pokušavaju da poguraju pod tepih će vam biti jasnije i shvatićete u šta je to Novak uplovio tog 5. januara, sa samo jednom željom, da igra tenis, da nastavlja da obara rekorde, da radi svoj posao.

Naivno verujući da, uz garanciju o vizi koju je dobio, niko neće moći da mu spočitava koja su njegova ljudska prava. I da ga primoravaju na nešto što po svakom slovu prava i ne mora da učini.

Možda će se neki prisetiti, ali u nekim ranijim grend slem blogovima, pre Vimbldona, US Opena, podsećao sam na to kako strahujem za Novaka i šta će se dešavati sa njim u svetlu ovih novih, pošasnih vremena. Ispostavilo se da je ta bojazan, nažalost bila tačna.

Ona je sada možda još i složenija i izraženije, jer je primer Australije možda pokazao šta može da čeka Novaka u nastavku pokušaja da podigne lestvicu rekorda na još viši nivo.

Ako ga ne mogu zaustaviti na terenu, pokušaće na aerodromskim šalterima, u memljivim hotelskim sobama punim insekata, u sudskim forumima.

Ako ge ne mogu dobiti u nadmudrivanju reketom i lopticom, pokušaće to besmislenim paragrafima u kojima jedan ministar ima veće pravo od sudije. Sud nad sudom! To zovete demokratijom?

Dobro, reći ćete, ali šta će dalje Novak?

U ovom taj-brejku nad taj-brejkovima svoje karijere?

Nije problem Novaku kada zna koju trku trči, kao preponaš na 110 metara.

On tada zna u stazu i broj prepreka. Problem je sada što ne zna koliko će još njih morati da preskoči, jer će mu ih, ne sumnjamo, i dalje bacati pod noge, onako, dok je u trku, pa ako se saplete, saplete. Oni ostvaruju svoj cilj. On na njega ne stiže.

Ko može da garantuje da Novaka ovim činim nisu doveli uza zid, da mora da prelomi – ili vakcina ili nastavak karijere?

Je li to fer izbor? Ovako podeljeni u tabore, u ove dve lude godine, mačevaćete se svojim argumentima, ali jednu stvar ćete zaboraviti, pravo na izbor, pravo na telesnu autonomiju.

Niko nema prava da pred čoveka predstavlja takve ulitimatume.

Pravilnik za ulazak u Francusku kaže da on po sadašnjim regulativama može da uđe, jer postoji poseban tretman za ljude koji se takmiče na velikim sportskim događajima, tako bar tvrdi ministarka sporta Roksana Maraćineanu.

Ni za Vimbldon još ne važi da će teniseri morati da budu vakcinisani da bi igrali, ali ko garantuje da se Boris Džonson i njegova vlada neće predomisliti do leta i tako ispostaviti novu prepreku.

U Njujorku se, opet, zatvara krug, jer pravilo kaže da svako ko misli da se ukrca u avion koji leti ka Americi, mora da bude vakcinisan.

I šta smo to posle svega dobili? Ono što je briljantni kolumnista iz Australije, Džejms Mekfison lepo primetio, da ATP postaje AVP, Asocijacija vakcinisanih profesionalaca?

Hoće li grend slemovi postati mesto gde se, kako kaže, takmiče najbolji vakcinisani teniseri, gde nema mesta da igra stvarno najbolji teniser sveta u ovom trenutku? Orvelijo zemljo, otvori se!

Patetično zvuče pridike i packe koje sipaju britanski žurnalistički jezici, navikli da po svakome pljuju gomilu trnja, o tome kako je “Novak nepovratno narušio sopstveni imidž”.

Kakav imidž, kod koga? Tamo gde ga nikad nije imao, gde je od početka karijere morao da se nosi sa scilama i haribdama, da se pravda i za najmanju moguću sitnicu?

Možda Novak u celoj ovoj australijskoj sagi i nije bio bezgrešan i savršen, ali ko je od nas? Kao u onoj biblijskoj priči o ženi uhvaćenoj u preljubi, koju su izveli na kamenovanje, kada ju je Isus spasao rečima:

Ko je bez greha, neka prvi baci kamen”.

Jedino što je sada jasno je da posle ovog, neće verovati više nikom. Ni direktorima turnira, ni političarima, nikome.

Bila je ovo jedna savršena oluja nad nebom Melburna.

Niko nije pobednik, svi su poraženi. Svi su pokisli, svi su išibani vetrom besmisla.

Novaku ostaje da traži put kako će dalje, kroz neizvesna bespuća nove ATP scene, koja je, saglasićete se, ta koja je u ove dve godine mnogo toga izgubila na sopstvenom imidžu.

Ne zamerite ako se još tome nadam, da neće udahnuti duboko, zažmuriti i reći, dosta je bilo.

Novak je fajter, Novak je gladijator tenisa, Novak će i kroz ovo ludilo sada, tražiti svetlo iz tunela. Na putu do ostvarenja sopstvene vizije.

Dok neki drugi, u naredne dve nedelje, neki Cicipasi i Nadali, budu vojevali za Norma Bruks kup u Rod Lejver areni, neće biti tako spokojni.

Nad njihovim glavama, kao što su onomad inkognito snimali Novakove treninge, kao da je kriminalac, sada će lebdeti ogromna silueta ISTINSKOG australijskog šampiona.

Ko god da ga osvoji, kao da ga neće osvojiti.

Jer tamo nema gazde, onog najboljeg.

Ali neka se ne zavaravaju, sve je to negde duboko arhivirano u Novakovoj svesti.

I neka se zapitaju, da li će sledeći put, kada sa njim ukrste reket na mreži, imati snage da mu pogledaju u oči. Čast izuzecima.

Mnogi su pali na ispitu. Ako bude pravde, naplata će stići u vidu gemova, setova i pehara.

Onako kako to Novak najbolje radi.

Na našem “Telegram” kanalu možete pratiti naše odabrane najbolje vesti i one koje ne objavljujemo na drugim mrežama. “Telegram morate instalirati na mobilnim telefonima preko Play Prodavnice.  OVDE

(Zoran Kecman (b92)