Naslovnica IZA OGLEDALA Ceo svet je u vlasništvu ove dve kompanije – Ne možete da...

Ceo svet je u vlasništvu ove dve kompanije – Ne možete da shvatite kolika je njihova moć …

U snimku holandske autorke pod pseudonimom Laž zvana kovid (Covid Lie) govori se da su dionice najvećih svjetskih korporacija u vlasništvu jednih te istih investitora.

To bi značilo da „konkurentske“ marke poput Koka kole i Pepsija nisu konkurencija, pošto su dionice i jednih i drugih u vlasništvu potpuno istih investicionih kompanija, fondova, osiguravajućih kompanija, banaka, i, u nekim slučajevima, vlada.

„Manji investitori u vlasništvu su većih, a ovi u vlasništvu još većih. Na vrhu te piramide vide se samo dvije kompanije čija imena često viđamo…“

To su Vangard i Blek rok.

Ove dvije kompanije imaju nezamislivu moć. Prema pisanju Blumberga, do 2028. godine imaće investicije u iznosu od 20 hiljada milijardi dolara – posjedovaće, dakle, skoro sve što postoji.

Blumberg naziva Blek rok „četvrtom vlašću“, jer je jedina privatna agencija koja blisko sarađuje sa centralnim bankama. Mnogi od zaposlenih u Blek roku radili su u Bijeloj kući tokom mandata Buša i Obame.

NJegov generalni direktor, Lari Fink, rado je viđen gost političara i uticajnih ljudi. On, međutim, nije taj koji vuče konce.

I sam Blek rok u vlasništvu je dioničara. Najveći od njih je Vangard, privatna kompanija, čiji, pak, dioničari nisu dostupni uvidu javnosti.

Prema izvještajima Oksfama i Blumberga, jedan odsto stanovništva posjeduje više novca nego ostalih devedeset devet odsto ljudi na svijetu. I još gore: Oksfam tvrdi da je 82 odsto svog novca zarađenog u 2017. godini otišlo u ruke tih 1 odsto.

Drugim riječima, ove dvije investicione kompanije, Vangard i Blek rok, imaju monopol u svim oblastima industrije u svijetu, a, s druge strane, one same u vlasništvu su najbogatijih porodica svijeta, među kojima su i kraljevske, koje su bile izuzetno bogate još i prije industrijske revolucije.

Zašto ljudi za ovo ne znaju? Zašto nema filmova i dokumentaraca o ovome? Zašto se o ovom ne govori u vijestima? Jer je 90 odsto medija u svijetu u vlasništvu devet medijskih konglomerata.

Snimak (na engleskom, u trajanju 45:23) možete pogledati na Televiziji Zabranjeno znanje (Forbidden Knowledge TV).

Djelimičan prepis snimka
Dok milioni ljudi padaju u okove siromaštva usljed mjera povodom korone posljednjih godinu dana, čak i ako još niste došli pod udar najveće ekonomske krize u istoriji, samo je pitanje vremena kada ćete i na svojoj koži osjetiti njene posljedice.

To nije utjerivanje straha, već surova stvarnost. Pri tom mislim da ne samo da možemo ublažiti štetu, već čak i poboljšati situaciju, pod uslovom da smo o njojvaljano obaviješteni.

Zato bih htjela da ukažem na neke lako provjerljive činjenice od ključnog značaja.

Svega nekoliko velikih korporacija vladaju svim aspektima naših života. Nekom to može zvučati pretjerano, ali od doručka koji jedemo do ćebeta na kom spavamo i svega što nosimo i trošimo između to dvoje sve uveliko zavisi od tih korporacija.

To su ogromne investicione kompanije koje određuju tok novca. One su glavni likovi predstave kojoj svjedočimo.

Kako sve to funkcioniše?

Prehrambena industrija
Uzmimo za primjer Pepsiko (Pepsico). To je matica brojnih firmi za gazirana pića i grickalice. Takozvane konkurentske marke potiču iz fabrika nekoliko korporacija koje drže monopol nad cjelokupnom industrijom hrane.

U industriji pakovanih prehrambenih proizvoda postoji nekoliko velikih kompanija poput Unilevera (Unilever), Koka Kole (Coca Cola), Mondeleza (Mondelez) i Nestlea (Nestle).

Većina robnih marki iz prehrambene industrije u vlasništvu je jedne od ovih korporacija. Velike kompanije su na berzi i u svojim upravnim odborima imaju velike dioničare.

Pojedinosti o kompanijama, npr. podaci o najvećim dioničarima, mogu se naći na izvorima poput Jahu finansija (Yahoo Finance).

Uzmimo kao primjer ponovo Pepsiko. Vidimo da je 72 odsto dionica u vlasništvu 3.155 institucija poput investicionih kompanija, banaka i, u nekim slučajevima, vlada.

Ko su najveće institucije investitori Pepsika? Kako vidite, svega deset investitora posjeduju skoro trećinu dionica.

Deset najvećih investitora posjeduju vrijednost od 59 milijardi dolara, ali tri od tih deset posjeduju više dionica od ostalih sedam.

Zapamtimo ko su i bacimo pogled na najveće dioničare Koka Kole, najvećeg Pepsijevog konkurenta.

Najviše dionica i ovde je u vlasništvu institucija. Obratimo pažnju na prvih deset, počevši od donjih šest. Četvoro njih vidjeli smo i u donjih šest kod Pepsika – to su Nordern trast (Northern Trust), DŽej Pi Morgan Čejs (JP Morgan Chase), DŽiodi kapital menadžment (Geode Capital Management) i Velington menadžment (Wellington Management).

Pogledajmo sad najveće dioničare. To su Blek rok, Vangard i Stejt strit (State Street).

To su najveće investicione firme.

Koka Kola i Pepsi, dakle, uopšte nisu konkurencija.

Druge velike kompanije poput Unilevera, Mondeleza i Nestlea, koje posjeduju lepezu drugih firmi, pripadaju istoj toj maloj skupini investitora. I njihova imena ne javljaju se samo u prehrambenoj industriji.

Pogledajmo na Vikipediji ko su najveće kompanije u oblasti informacionih tehnologija.

Informacione tehnologije
Fejsbuk je vlasnik Vocapa i Instagrama, uz Tviter najpopularnijih društvenih mreža.

TAJNI ZAVET – Najstrašniji manifest u istoriji – To je ono što je stiglo i što se događa …

Alfabet (Alphabet) je vlasnik svih Guglovih kompanija, poput Jutjuba i Gmejla (Gmail), ali i najveći investitor Androida (Android), jednog od dva operativna sistema za skoro sve pametne telefone i tablete. Drugi operativni sistem je Eplov (Apple) Ios (IOS). Dodamo li Majkrosoft (Microsoft), vidimo da četiri kompanije prave programe za skoro sve računare, tablete i pametne telefone na svijetu.

Pogledajmo ko su najveći dioničari ovih kompanija.

Uzmimo Fejsbuk: 80 odsto dionica je u vlasništvu institucionalnih investitora – istih imena kao u prehrambenoj industriji, pri čemu su prva tri istovjetna.

Potom Tviter, koji s Fejsbukom i Instagramom čini glavnu trojicu.

I ova kompanija je u rukama istih investitora, uz Epl i njegovog najvećeg konkurenta, Majkrosoft.

Pogledamo li i druge velike kompanije u oblasti IT-a koje prave naše kompjutere, televizore, telefone i kućnu tehniku, nalazimo iste velike investitore, koji zajedno posjeduju većinu dionica.

I tako je, bez ikakvog pretjerivanja, u svim industrijama.

Turizam (uz energetiku i rudarstvo)
Rezervišemo odmor preko računara ili pametnog telefona. Tražimo let za neku sunčanu zemlju preko Skajskenera (Skyscanner) ili Ekspedije (Expedia) – i jedna i druga pripadaju maloj skupini investitora.

Letimo nekom od brojnih aviokompanija, od kojih su mnoge u rukama istih investitora i vlada, poput Ka-El-Em-a (KLM) ili Er fransa (Air France).

Avion na koji se ukrcavamo je, najčešće, Boing (Boeing) ili Erbas (Airbus), u vlasništvu istih imena. Rezervišemo preko Bukinga (Booking.com) ili Er-Bi-En-Bi-ja (AirBnB), a po dolasku idemo na večeru i ostavljamo komentar na Trip advajzeru (TripAdvisor).

Jedne te isti veliki investitori pojavljuju se u svakom aspektu našeg putovanja, a moć im je još i veća, jer kerozin kao gorivo za avione potiče iz njihovih rafinerija i naftnih kompanija.

Čelik od kog je avion napravljen potiče iz njihovih rudarskih kompanija. Ta mala skupina investicionih firmi, fondova i banaka ujedno je, naime, i najveći investitor u oblasti iskopavanja sirovina.

Na Vikipediji se vidi da najveće rudarske kompanije imaju iste investitore prisutne i u svim drugim oblastima.

Isto važi za velike kompanije u oblasti poljoprivrede: u njihovom vlasništvu je Bajer (Bayer), firma matica Monsanta (Monsanto), najvećeg svjetskog proizvođača sjemena.

Isti vlasnici su najveći dioničari i u industriji tekstila. Mnoge popularne modne marke koje prave pamučnu odjeću u njihovom su vlasništvu.

Bilo da je riječ o najvećim svjetskim kompanijama za solarne panele ili rafinerijama nafte, dionice su u rukama istih kompanija.

Oni su vlasnici duhanskih firmi, ali i farmaceutskih kompanija i naučnih institucija iz oblasti medicine.

Oni posjeduju i kompanije koje proizvode metale i cjelokupnu auto, avionsku i industriju naoružanja u kojima se oni koriste.

Posjeduju i kompanije za izradu elektronike, vlasnici su velikih robnih kuća i firmi za internet trgovinu, čak i alata za plaćanje koje koristimo prilikom kupovine njihovih proizvoda.

Radi kratkoće, prikazala sam samo vrh ledenog brijega.

Odlučite li se na istraživanje posredstvom izvora na koje sam vam upravo ukazala, vidjećete da su najpopularnije osiguravajuće kompanije, banke, građevinske firme, telefonske kompanije, lanci restorana i kozmetike u rukama istih institucionalnih investitora koje smo upravo vidjeli.

Blek rok i Vangard

Uglavnom su u pitanju investicione firme, banke i osiguravajuća društva.

One same, s druge strane, u vlasništvu su dioničara, pri čemu najviše iznenađuje da su jedne vlasnici dionica onih drugih i obratno.

Zajedno čine ogromnu mrežu uporedivu s piramidom. Manji investitori u vlasništvu su većih, a ovi još većih.

Na vrhu te piramide vide se svega dvije kompanije čija smo imena dosad često sretali – Vangard i Blek rok. NJihova moć je nezamisliva.

One ne samo što posjeduju lavovski dio dionica gotovo svih velikih kompanija, već i dionica njihovih investitora, što im omogućava potpuni monopol.

Prema pisanju Blumberga, do 2028. godine imaće investicije u iznosu od 20 hiljada milijardi dolara – posjedovaće, dakle, skoro sve što postoji.

Blumberg naziva Blek rok „četvrtom vlašću“, jer je jedina privatna agencija koja blisko sarađuje sa centralnim bankama. Mnogi zaposleni u Blek roku bili su u Bijeloj kući tokom mandata Buša i Obame.

NJegov generalni direktor, Lari Fink, rado je viđen gost političara i uticajnih ljudi. On, međutim, nije taj koji vuče konce.

I sam Blek rok u vlasništvu je dioničara. Najveći od njih je Vangard, privatna kompanija, čiji, pak, dioničari nisu dostupni uvidu javnosti.

Prema izvještajima Oksfama i Blumberga, jedan odsto stanovništva posjeduje više novca nego ostalih devedeset devet odsto ljudi na svijetu. I još gore: Oksfam tvrdi da je 82 odsto svog novca zarađenog u 2017. godini otišlo u ruke tih 1 odsto.

Najpoznatiji poslovni časopis Forbs u broju od marta 2020. naveo je da u svijetu postoji 2.095 milijardera, što znači da je Vangard u vlasništvu najbogatijih porodica svijeta. Zagrebemo li u njihovu istoriju, vidjećemo da su uvijek bile najbogatije.

Ove porodice, od kojih su mnoge kraljevske, osnivači su našeg bankarskog sistema i svih grana industrije, i nikad nisu gubile moć, ali su se usljed porasta broja stanovnika na svijetu morale početi skrivati iza firmi poput Vangarda.

NVO, zadužbine i njihov udio u vlasništvu velikih farmaceutskih firmi
Neprofitne organizacije, koje nazivaju i zadužbinama („fondacije“), zavise od priloga („donacija“). Nisu obavezne da otkrivaju svoje finansijere, mogu ulagati novac prema sopstvenom nahođenju i nisu dužne plaćati porez dok god profit ulažu u nove projekte.

Na taj način stotine milijardi dolara prometa odvija se između neprofitnih organizacija. Prema vladi Australije, neprofitne organizacije predstavljaju idealan način za finansiranje terorizma i pranje novca.

Fondacije i sredstva najbogatijih porodica drže se što je više moguće podalje od javnosti.

Za pitanja koja privlače pažnju javnog mnjenja koriste se fondacije filantropa, koje su niže po rangu, ali veoma bogate.

Tri najpoznatije su: Zadužbina Bila i Melinde Gejts, Zadužbina Otvoreno društvo kontroverznog milijardera Sorosa i Zadužbina Klintonovih.

Prema internet strani Svjetskog ekonomskog foruma, pošto je Donald Tramp otkazao američko finansiranje Svjetske zdravstvene organizacije, Gejtsova zadužbina ostala je njen najveći finansijer, blisko sarađujući s najvećim farmaceutskim firmama poput Fajzera, Astra Zeneke, DŽonsona i DŽonsona, Bionteha i Bajera.

Vidjeli smo ko su njihovi najveći dioničari. Bil Gejts nije bio nikakav siromašni zaluđenik za računare koji je na čudesan način postao veoma bogat, već potiče iz porodice filantropa u službi elite.

NJegov Majkrosoft u vlasništvu je Vangarda, Blek roka i Berkšir Hedaveja. Ali je Gejtsova zadužbina poslije Blek roka i Vangarda najveći dioničar Berkšir Hedaveja – Gejts je čak bio i član njegovog Nadzornog odbora.

Mediji establišmenta i lažne vijesti
Zašto se o svemu ovom ne govori u medijima?

Odgovor nam ponovo nudi Vikipedija – 90 odsto svih međunarodnih medija u vlasništvu je devet medijskih konglomerata.

Bez obira uzmemo li monopoliste poput Netfliksa ili Amazon prajma, ili ogromne koncerne s mnoštvom firmi ćerki, poput Tajm Vornera, Volt Diznija, Komkasta, Foksa, Bertelsmana i Vijakoma, Si-Bi-Es-a, dionice su u vlasništvu istih firmi.

Toliki mediji, međutim, sami ne stvaraju vijesti, već koriste agencije poput ANP-a i Rojtersa, koje nisu nezavisne – Rojters je, na primjer, u vlasništvu moćne kanadske porodice Tomson.

Za analize i stavove veliki mediji koriste organizaciju Prodžekt Sindikejt (Project Syndicate), najmoćniju u toj oblasti.

Otud jednoglasnost u izvještavanju velikih medija.

Bacimo li pogled na Evropski centar za novinarstvo (European Journalism Centre), opet nalazimo Gejtsovu i Zadužbinu Otvoreno društvo, uz sponzorstvo Gugla, Fejsbuka itd.

Opasnost u kojoj se nalazimo
Elite upravljaju svakim aspektom našeg života. To čine posredstvom, između ostalih, Svjetskog ekonomskog foruma.

Svake godine u Davosu (Švajcarska) direktori velikih koncerna sastaju se sa šefovima država, uticajnim političarima i drugim organizacijama, poput UNICEF-a i Grinpisa.

Prema Vikipediji, godišnja članarina je 35 hiljada evra, ali „više od pola budžeta dolazi od partnera, koji pokrivaju troškove političara koji sebi inače ne bi mogli priuštiti članstvo“.

Ako se šefovi industrija, bankari i političari od 1971. godine na ovamo sastaju radi rješavanja problema u svijetu, odakle i dalje toliko problema?

Zar nije nelogično da je poslije pedeset godina sastajanja predstavnika organizacija za zaštitu životne sredine i direktora kompanija najvećih zagađivača stanje životne sredine sve gore?

Zabrinjava što SEF i UN otvoreno priznaju da se pandemija i druge katastrofe mogu iskoristiti za preoblikovanje društva. To ne smijemo shvatati lakomisleno.

(stanjestvari.com)