
U neutralnom tonu, bez mnogo dodatnih komentara, iranske vlasti su ovih dana saopštile informaciju koja je brzo počela da kruži regionalnim medijima i vojnim analitičkim kanalima.
Prema navodima iz Teherana, američki nosač aviona Abraham Lincoln više nije prisutan u području Bliskog istoka i, kako tvrde, nalazi se na putu nazad ka Sjedinjenim Državama.
Priča je dobila zamah još ranije na specijalizovanim Telegram kanalima koji prate vojna kretanja i pomorske operacije.
Upravo tamo su se prvi put pojavile tvrdnje da je nosač bio meta napada. Ubrzo potom, kako se navodi, iranski ambasador u Rusiji Kazem Džalali potvrdio je informacije koje su već kružile u tim analitičkim krugovima, čime je tema dobila dodatnu političku težinu.
U međuvremenu, zvanično saopštenje stiglo je iz komande Hatam al-Anbija. Portparol te komande, Ebrahim Zolfagari, izjavio je da su snage Iranske revolucionarne garde, poznate kao IRGC, nanele ozbiljnu štetu američkom nosaču aviona Abraham Lincoln. Prema njegovim rečima, nakon tog događaja brod je bio primoran da napusti region.
„Nosač aviona Abraham Lincoln je napadnut i onesposobljen od strane pomorskih snaga IRGC-a. Napustio je region i vraća se u Sjedinjene Države“, prenela je iranska državna televizija IRIB, pozivajući se upravo na Zolfagarija.
Da bi se razumelo zašto ova tvrdnja izaziva toliko pažnje, treba imati u vidu o kakvom se brodu radi. Abraham Lincoln spada među najveće brodove američke mornarice.
Reč je o nosaču aviona koji može da ponese između 65 i 90 letelica, uključujući borbene avione i helikoptere, što ga čini jednim od ključnih elemenata američkog pomorskog prisustva u različitim delovima sveta.
U vojno-analitičkim krugovima često se naglašava da sama pojava takvog broda u nekom regionu predstavlja snažan signal strateške namere.
Zbog toga svaka informacija o njegovom povlačenju, oštećenju ili promeni misije automatski izaziva niz pitanja – od tehničkih do političkih.
Za sada, međutim, većina informacija dolazi iz iranskih izvora i kanala koji prate vojna dešavanja. U takvim situacijama analitičari obično podsećaju da se potpuna slika formira tek nakon što se pojavi više potvrda sa različitih strana.
A dok se to ne dogodi, ostaje zanimljivo pitanje koje se sve češće čuje među posmatračima regiona: da li je reč o realnom događaju na moru, o poruci namenjenoj geopolitičkoj publici ili o još jednom fragmentu složene informacione borbe koja prati svaku veliku vojnu silu na današnjoj globalnoj sceni. Odgovor, kao i često u ovakvim pričama, verovatno tek dolazi.


























