Dosije „Lacerta“: U unutrašnjosti Zemlje živi druga civilizacija

vbkdbsweicbhdsj

Uvod

Ovaj tekst je istinit i ne pripada naučnoj fantastici. Navedeni delovi su izvod razgovora napravljenog sa reptilskim bićem u decembru 1999. godine. Ovo nije još jedan od lažnih NLO članaka već dokument koji sadrži samo istinu i koji vredi pročitati. Izvod je skraćen od strane autora prema zahtevu reptilskog bića i mnogi delovi pravog intervjua su izbačeni.

Džimi Bergman

Izvod iz razgovora

  1. decembar, 1999. godine

Pitanje: Za početak, ko ste vi i šta ste vi? Da li ste vanzemaljska vrsta ili potičete sa ove planete?

Odgovor: Kao što možete videti svojim očima, nisam ljudsko biće. Ja sam žensko reptilsko biće koje pripada veoma staroj reptilskoj rasi. Mi potičemo sa Zemlje i živimo na njoj već milionima godina. Pominju nas u vašim religijskim spisima kao što je Biblija, a mnoga drevna plemena poput Egipćana i Inka su nas obožavala. Hrišćanska religija je pogrešno shvatila našu ulogu pri nastanku ljudi pa se tamo pominjemo kao „zle zmije“. To nije tačno. Vaša rasa je genetski napravljena od strane vanzemaljaca, a mi ni nakoji način nismo učsetvovali u tom procesu. Morate znati da je vaša vrsta evoluirala gotovo nemogućom brzinom za 2-3 miliona godina. Evolucija je mnogo sporiji proces kada se odvija prirodnim putem. Na vaše pitanje da li sam vanzemaljsko biće moram da odgovorim da nisam. Ja sam rođena na Zemlji. Naše kolonije postoje u sunčevom sistemu, ali potičemo sa ove planete. Ovo je zapravo naša planeta, a ne vaša.

Pitanje: Možete li mi reći kako se zovete?

Odgovor: To nije baš jednostavno, pošto ljudski jezik ne može da izgovori moje ime kako treba. Naš jezik je mnogo drugačiji od vašeg. Upotrebom vaših slova i glasova, moje ime bi zvučalo „Sssšiaassšakkasskšš“. Mi nemamo prezimena kao vi, već samo jedinstveno ime. To ime se ne daje deci pri rođenju, već se stiče specijalnom procedurom u adolescentskom dobu. Molim vas, zovite me prosto Lacerta. To je ime koje koristim kada razgovaram sa ljudima.

Pitanje: Koliko imate godina?

Odgovor: Mi ne merimo vreme astronomskim godinama kao vi, zato što mi zapravo živimo ispod površine planete. Naše merenje vremena zavisi od periodičnih ciklusa magnetnog polja Zemlje i prema tome ja imam oko 57.653 godine. U odraslu fazu sam ušla pre 16.337 ciklusa. Prema ljudskim godinama, ja imam otprilike 28 godina.

Pitanje: Koji je vaš zadatak? Imate li nekakvu „misiju“ kao mi?

Odgovor: Da kažem to vašim rečima: Ja sam radoznali proučavalac društvenog ponašanja vaše vrste. Zato sam ovde, zato razgovaram sa vama i zato sam vam otkrila svoju pravu prirodu i prenosim vam sve ove tajne informacije. Zanima me kako ćete odreagovati na sve što vam kažem. Postoji jako puno lažova na vašoj planeti koji tvrde da znaju nešto o nama, NLO-ima i vanzemaljcima, a vi u stvari tako lako poverujete u sve te laži. Zanima me kako će vaša vrsta reagovati kada ova istina dospe u javnost.

Pitanje: Da li su NLO-i pravi leteći objekti kojima upravljaju vanzemaljci ili oni pripadaju vašoj vrsti?

Odgovor: Neki NLO-i pripadaju nama, ali većina ne. Veći deo „misterioznih“ letećih objekata na nebu u stvari nisu tehnološki uređaji već pogrešno tumačenje prirodnih fenomena koje vaši naučnici još uvek ne razumeju, poput spontanog sagorevanja plazme u višim delovima atmosfere. Međutim, neki od NLO-a su prave letelice koje pripadaju vašoj vrsti, konkretno vašoj vojsci, drugim vanzemaljskim vrstama ili nama, mada mi uglavnom pazimo da se naša kretanja ne uoče. Naši brodovi su cilindričnog oblika, dužine 20-260 metara, proizvode duboke šumove i imaju pet svetlocrvenih svetala na metalnoj površini. Objekti u obliku diska uglavnom pripadaju vanzemaljskim vrstama. Trouglasti NLO-i pripadaju vašoj vojsci, ali vaša vojska koristi spoljnu tehnologiju da bi ih napravila. Ako zaista želite da ugledate naše letelice, obratite pažnju na neba iznad Arktika, Antarktika i srednje Azije, posebno iznad planina.

Pitanje: Da li postoji neki specijalni simbol koji identifikuje vašu vrstu?

Odgovor: Imamo dva glavna simbola koji predstavljaju našu vrstu. Jedan je plava zmija sa četiri bela krila na crnoj pozadini. Te boje za nas imaju religijsko značenje. Inače, taj simbol je danas veoma redak, ali može se pronaći u nekim vašim starim spisima. Drugi simbol jeste mitsko biće koje vi nazivate „zmaj“ u krugu sa sedam belih zvezdica u sredini. Ovaj simbol je danas dosta češći. Ukoliko vidite taj simbol na našim cilindričnim letelicama ili na nekoj podzemnoj ustanovi, to je definitivno nešto što pripada nama i savetujem vam da se što pre izgubite odatle.

Pitanje: Da li sedam zvezdica u tom drugom simbolu predstavljaju Plejade?

Odgovor: Plejade? Ne. Zapravo, sedam zvezdica su planete i sateliti i oni su simbol za naših sedam kolonija u sunčevom sistemu. Zvezde su prikazane na plavoj pozadini, koja zajedno sa krugom označava Zemlju. Među sedam belih zvezdica su Mesec, Mars, Venera, Saturn i četiri Jupiterova satelita koje smo kolonizovali nekada u prošlosti. Dve kolonije su danas napuštene, tako da bi bilo tačnije da se nalazi pet zvezdica.

Pitanje: Pošto mi ne dozvoljavate da pravim fotografije, šta bi na najkorisniji način dokazalo vaše pravo postojanje i potvrdilo istinitost ove priče? Možete li detaljno opisati svoj izgled?

Odgovor: Znam da bi fotografisanje doprinelo autentičnosti ovog intervjua, ali vaša vrsta je toliko skeptična da bi mnogi rekli da ste prevarant i da sam ja samo maskirana žena ili tako nešto. Morate razumeti da vam ne mogu dati dozvolu da slikate mene niti moju opremu. Postoje različiti razlozi za to o kojima neću dalje raspravljati. Ipak, imate moju dozvolu da skicirate moj lik i opremu koju vam mogu pokazati kasnije. Čisto sumnjam da će vašoj vrsti biti dovoljno da opišem svoj izgled da bi zamislili kako izgledam. Ipak, pokušaću.

Zamislite telo normalne žene. Isto kao i vi, ja imam glavu, dve ruke, dve šake, dve noge i dva stopala, a proporcije tela su nam slične. Pošto sam žena, takođe imam i grudi, iako sam reptil. Naša vrsta je počela da doji mlade pre oko 30 miliona godina jer je to najbolji način da se održe mladi. Međutim, naše grudi su mnogo manje. Spoljni organi za reprodukciju su kod oba pola manji nego kod ljudi, ali su vidljivi i imaju istu funkciju, koju su ostvarili evolucijom.

Moja koža je uglavnom zelenkasto-bež boje, više kao bledozelena, a imamo i smeđe šare u vidu tačaka po koži. Žene imaju više šara i razlikuju se u odnosu na one kod muškaraca. Na meni se vide dve šare u vidu linija iznad obrva, zatim na bradi i na obrazima. Moje oči su malo veće nego ljudske, zbog čega bolje vidim u mraku, a uglavnom imamo velike crne zenice i zelene dužice. Zenica je izdužena i može da menja oblik zavisno od svetla, jer je naša retina veoma osetljiva na svetlost. Imamo spoljne okrugle uši, ali su manje i nisu zakrivljene kao vaše. Ipak, čujemo bolje od vas jer su naše uši osetljivije na zvuk. Posedujemo mišić na ušima pomoću kojeg možemo da ih zatvorimo, npr. kada se nalazimo ispod vode. Naš nos je špicastiji i postoji zakrivljenje u obliku slova V između nozdrva, koje nam omogućava da osetimo temperaturu. Imamo isti oblik usta kao i vi, ali bledosmeđe boje i naši zubi su veoma beli i jaki, a pomalo i oštriji od vaših. Nemamo različite boje kose kao vi, ali postoji tradicija farbanja kose. Originalna boja kose je zelenkasto-smeđa. Naša dlaka je deblja i jača od vaše i raste veoma sporo. Zapravo, glava je jedini deo na telu gde posedujemo dlake.

Moje telo, ruke i noge su slični obliku i veličini vaših, mada su različite boje, a posedujemo i nešto slično škrgama iznad kolena i lakta. Naši prsti su malo duži i tanji od ljudskih, a koža na šakama nam je ravna i bez linija, ali predstavlja kombinaciju škrga i smeđih tačkica. Takođe, nemamo otiske prstiju. Naša koža je prilično glatka u odnosu na ljudsku. Imamo male oštre rogove na gornjoj strani srednjih prstiju. Nokti su nam sivi i duži su od vaših. Kod nas muškarci imaju duže i oštrije nokte od oko 5-6 cm. Ono što je potpuno drugačije kod nas u odnosu na vašu građu jeste linija koja se pruža duž kičmu, ali koja zapravo nije kičma, već izraslina na koži. U toj izraslini imamo veliki broj nerava i krvnih sudova, zbog čega nam je jako nezgodno da sedimo u stolicama koje vi koristite. Pored uloge u seksualnosti, ove izrasline regulišu našu telesnu temperaturu i mogu da zagreju naše telo kada se nalazimo na suncu.

Da, mi nemamo pupak zato što se rađamo drugačije od sisara. Ostale razlike su manje i nisu vredne pomena jer se ni ne vide kada nosim odeću. Nadam se da je opis bio dovoljno detaljan.

Pitanje: Kakvu odeću obično nosite? Pretpostavljam da se inače ne oblačite ovako?

Odgovor: Ne, ljudsku odeću nosim samo kada sam među ljudima. Da budem iskrena, nije mi udobno u takvoj odeći. Kada se nalazimo u podzemlju i kada smo sa svojima, obično smo goli. Da li vas to šokira? Kada smo baš u javnosti i sa drugim predstavnicima vrste nosimo neku laganu i široku odeću, jer su naša tela veoma osetljiva na dodir. Muškarci i žene nose istu odeću, jedina razlika je u boji.

Pitanje: Rekli ste „sa svojima“. Da li pod time mislite na svoju porodicu?

Odgovor: Ne, ne baš. Vi to zovete porodicom, ali vi pod tom rečju smatrate samo one sa kojima ste genetski u rodu. Mi „svojima“ smatramo neki širi krug osoba zavisno od toga da li posedujemo slična imena, pošto kod nas svako poseduje neko svoje jedinstveno ime, kao što sam već rekla. U suštini, bilo bi mi jako teško da vam objasnim kako funkcioniše naš složeni društveni sistem. Ostavićemo to za neki drugi put.

Pitanje: Da li imate rep kao uobičajeni reptili?

Odgovor: Vidite li rep? Nemamo vidljiv rep. Na našem skeletu se samo na kraju vidi manja okrugla kost koja predstavlja ostatak repa naših predaka. Naši embrioni imaju repove tokom prvih meseci razvoja, ali se oni izgube pre rođenja. Rep ima smisla samo kod primitivnih vrsta koje tek počinju da hodaju na dve noge, pa im je potreban rep radi održavanja ravnoteže.

Pitanje: Rekli ste da se rađate na drugačiji način od nas. Da li to znači da ležete jaja?

Odgovor: Da, ali ne kao ptice i primitivni reptili. Zapravo, embrion raste u proteinskoj tečnosti unutar materice, ali oko njega postoji šuplja ljuska u obliku jajeta koja popunjava matericu. Embrion je u ljusci potpuno nezavisan od majčinog tela i ima sve što mu je potrebno za razvitak unutar ljuske. Postoji i izvesna vrpca, slična vašoj pupčanoj vrpci, koja je povezana sa izraslinama na leđima. Kada beba treba da se rodi, celo jaje se izbacuje kroz vaginu prekrivenu sluzavom proteinskom supstancom, a beba se izlegne iz jajeta za par minuta. Ovi rogovi koje imamo na srednjim prstima su nekada instinktivno korišćeni za probijanje ljuske. Naši mladi nisu tako veliki kao vaše bebe kad se rode, već su dužine nekih 30-35 centimetara, ali narastemo do normalne veličine od 1,6-1,8 metara.

Pitanje: Šta je sa vašom telesnom temperaturom? Rekli ste da volite da ležite na suncu. Kako to utiče na vaš organizam?

Odgovor: Mi nismo sisari, te naša telesna temperatura zavisi od temperature okruženja. Ako dodirnete moju ruku videćete da je hladnija od vaše, jer je naša normalna temperatura oko 30-33°C. Kada sedimo na suncu, naša telesna temperatura poraste za oko 8-9 stepeni za svega par minuta. Ovaj porast uzrokuje proizvodnju mnogih enzima i hormona, naši organi postaju aktivniji i doživljavamo seksualno uzbuđenje.

Pitanje: Šta jedete?

Odgovor: Uglavnom se hranimo raznovrsno kao i vi: jedemo meso, voće, povrće i specijalne vrste gljiva. Mi možemo da jedemo i neke supstance koje su za vas otrovne. Međutim, za razliku od vas mi moramo jesti meso jer nam trebaju proteini. Mi čak jedemo i živo meso.

Pitanje: Možete li nam ukratko opisati istoriju i evoluciju vaše vrste? Koliko je stara vaša vrsta? Da li ste nastali iz primitivnih reptila kao što su ljudi nastali iz majmuna?

Odgovor: Pre oko 65 miliona godina, mnogi naši napredni preci iz rase dinosaurusa poginuli su za vreme globalne kataklizme. Razlog nije bio asteroid kao što vaši naučnici veruju, već rat između dve vanzemaljske grupe. To je bio prvi rat na ovoj planeti, ali ne i poslednji. Budući rat tek sledi, a „hladni rat“, kako ga vi zovete, u stvari je rat između vanzemaljskih grupa koji traje bar poslednje 73 godine.

Prva ljudolika vrsta je došla na Zemlju oko 150 godina pre reptila i napravila kolonije na prvobitnim kontinentima. Postojala je ogromna kolonija na kontinentima koje danas nazivate „Antarktik“ i „Azija“. Ovi ljudi su živeli zajedno sa našom rasom bez problema. Kada su stigli napredni reptili, koji nemaju veze sa nama, komunikacija nije bila uspešna i izbio je globalni rat za nekoliko meseci. Obe vrste su bile zainteresovana za planetu zbog njenih bogatih resursa, naročito bakra. Ljudolika vrsta je na početku bila uspešnija, ali su reptili na kraju iskoristili moćno oružje, lansirano iz svemira, koje je pobilo sva živa bića na planeti, ne oštećujući resurse. Međutim, nastala je velika količina zračenja, zbog koje su reptili izgubili interesovanje za planetu.

Skoro svi dinosaurusi i reptili na planeti su uginuli u narednih 20 godina. Neki od njih su uspevali duže da prežive u okeanima, ali su i oni uginuli jer se klima promenila. Uprkos čitavoj kataklizmi, uspele su da opstanu neke ribe, ptice, manji sisari i reptili poput krokodila.

Otprilike 50 miliona godina nakon rata i propasti dinosaurusa, samo tri napredne reptilske vrste su ostale na ovoj planeti zajedno sa svim nižim oblicima života. Prirodnim i veštačkim ukrštanjem, ove tri vrste su postale jedna vrsta, koja je kroz genetske manipulacije uspela da eliminiše suvišne gene. Tada je nastala moja rasa. To se dogodilo pre oko 10 miliona godina i uglavnom od tada nismo dalje evoluirali.

Pre oko 1,5 miliona godina, kada je vaša vrsta još uvek živela u pećinama, dok smo mi kolonizovali planeta, pojavila se nova vanzemaljska vrsta koju su interesovali upravo nerazvijeni ljudoliki organizmi. Ti vanzemaljci su ubrzali vaš proces evolucije, kako bi vas kasnije koristili za svoje ratove. Oni su se zvali „Ilodžim“. Nama se nije sviđalo to što se nalaze na našoj planeti, a njima se nije sviđalo što živimo zajedno sa njihovom robovskom rasom, tako da je započeo rat, o kome možete pročitati u vašoj Bibliji.

Pitanje: Kako to da znate toliko o ratu koji se desio pre 65 miliona godina, kada vaša vrsta još nije evoluirala?

Odgovor: To je dobro pitanje. Naše znanje potiče iz drevnog artefakta, koji je pronađen pre oko 16.000 godina na kontinentu koji danas nazivate Severna Amerika. Pronađena je nekakva ploča od nama nepoznatog magnetnog materijala i unutar nje kristalna ploča sa neverovatnom količinom informacija. Tu ploču su proizveli poslednji preživeli iz vremena pre 65 miliona godina, a bila je gotovo netaknuta kada smo je pronašli. Naši naučnici su dekodirali poruke i informacije i tada smo saznali sve o tim događajima.

Pitanje: Šta se desilo sa vanzemaljskim vrstama?

Odgovor: Ne znamo tačno. Preživeli ljudoliki vanzemaljci su umrli na Zemlji nekoliko godina nakon rata, a reptili se nikad više nisu vratili na Zemlju. Postoji teorija da su obe vrste izumrle pre nekoliko miliona godina.

Pitanje: Kako to da ljudi nikad nisu pronašli skelete vaše vrste? Pronađeno je mnogo skeleta primitivnih dinosaurusa, ali nijedan od naprednih reptila.

Odgovor: Jeste, pronašli ste. Problem je u tome što vaši naučnici nisu sastavili skelete u potpunosti jer su pokušavali da sastave životinje, a ne inteligentna bića. Neverovatan broj skeleta u vašim muzejima predstavlja potpuno nepostojeća bića jer ih naučnici nisu sastavili kako treba. Neki naučnici su i svesni toga, ali to ne govore u javnosti jer ne mogu to da objasne. Pošto danas živimo isključivo ispod zemlje, više ne možete da pronađete naše skelete.

Pitanje: Pominjete nekakve podzemne gradove. Da li to znači da je Zemlja šuplja? Postoji li nekakvo veštačko sunce unutar naše planete?

Odgovor: Ne, Zemlja nije potpuno šuplja i ne postoji drugo sunce. Što se podzemnih gradova tiče, u pitanju su ogromni pećinski sistemi. Veći gradovi se nalaze ispod Antarktika, Arktika, srednje Azije, Severne Amerike i Australije. Ispod zemlje ne postoji veštačko sunce, već imamo razne tehnološke izvore svetlosti.

Pitanje: Gde možemo da pronađemo ulaz u vaš svet?

Odgovor: Da li stvarno mislite da ću vam to reći? Ako želite da ga nađete, potražite ga sami, mada vam to ne preporučujem.

Pitanje: Rekli ste da koristite ime Lacerta kada ste među ljudima i da volite da se izlažete suncu na površini Zemlje. Ali kako možete da se krećete među nama, ako ne izgledate kao mi? Neko bi već primeto da pripadate drugoj vrsti.

Odgovor: Prvo, moja vrsta je nekoliko puta viđena i opisivana u vašoj prošlosti, kao npr. u Bibliji. Vaši naučnici su to nazvali „praznoverjem“, te zato današnji ljudi ne znaju da smo postojali.

Našu vrstu i dan-danas vidi poneki svedok, ali srećom vaši mediji ne uzimaju za ozbiljno izjave tih ljudi. Neki članovi moje vrste su u direktnom kontaktu sa ljudskim naučnicima i političarima sa površine, ali to je tajna. Međutim, postoji još jedan razlog zašto ne možete da nas vidite: mimikrija.

Mi imamo mnogo naprednije sposobnosti od vas, uključujući telepatiju i telekinezu. Kada smo na površini i kad se sretnemo sa ljudskim bićima, mi možemo snagom uma da im saopštimo da nas vide kao „ljude“, a slabi ljudski um ne može da se odupre toj komandi.

Pitanje: Možete li da koristite svoje sposobnosti da ubijate?

Odgovor: Da, ali nam je to zabranjeno. To ne znači da se to nije dešavalo u prošlosti.

Pitanje: Da li oba pola poseduju te sposobnosti?

Odgovor: Da.

Pitanje: Šta je sa fotografijama? Kako izgledate na fotografijama?

Odgovor: To je pomalo glupavo pitanje. Izgledam kao reptilsko biće, pošto ne mogu da utičem na fotoaparat.

Pitanje: Postoje li još neke komande koje vaša vrsta može da upotrebi da nas kontroliše?

Odgovor: To je pomalo čudno pitanje. Mi nismo vaši neprijatelji te nemamo razlog da to činimo. U principu, sve zavisi od snage ljudskog uma. Ja nikad nisam koristila svoje sposobnosti da naudim nekome.

Pitanje: Da li koristite te sposobnosti da sakrijete NLO-e?

Odgovor: Da, ponekad. Postoji moćan uređaj unutar svake letelice koji može da pošalje veštačke signale u vaše umove i ubedi vas da ne vidite ništa ili da vidite obične avione. Naravno, ova kamuflaža ne funkcioniše pri fotografisanju.

Pitanje: Da se vratimo samo malo na istoriju. Pomenuli ste rasu „Ilodžim“ koja je kreirala našu rasu. Odakle su oni došli i kako su izgledali? Jesu li oni naš Bog?

Odgovor: Došli su iz univerzuma. Oni su veoma visoka ljudolika vrsta obično plave kose i veoma blede kože, pošto izbegavaju Sunce. U početku su delovali inteligentno i mirno, ali smo kasnije otkrili njihove prave namere. Dolazili su na planetu i vraćali se nekoliko puta, odnošeći primitivne oblike ljudi i dovodeći vaše naprednije pretke. Vi niste prva ljudska civilizacija koja je živela na planeti. Prvi napredni ljudi su se pojavili pre oko 700.000 godina. Oni su živeli zajedno sa nama, ali nisu dolazili u kontakt sa nama zato što su im Ilodžim zabranili.

Vi ste u stvari sedma civilizacija ljudi na ovoj planeti. Građevine ostalih civilizacija su uglavnom izgubljene, osim građevina pete civilizacije koje nazivate „piramide“. Šesta civilizacija je izgradila ruševine koje ste pronašli ispod mora u takozvanoj oblasti Bimini.

Dugo smo ratovali sa Ilodžima, da bi oni na kraju pre oko 5.000 godina napustili planetu, nakon čega se nikada više nisu vratili. Nismo nikad saznali zašto.

Ja vam prenosim ovu istinu jer mi nismo vaši neprijatelji. Vaši neprijatelji su u vašoj blizini, ali vi to još uvek ne shvatate.

Pitanje: Koliko vanzemaljskih vrsta je trenutno aktivno na Zemlji?

Odgovor: Koliko ja znam, oko 14 vrsta. Ne znam njihova imena, ne umem čak ni da ih izgovorim. Mnoge od ovih vrsta vas prosto proučavaju, ali tri vrste su veoma neprijateljski nastrojene. Dve od te tri vrste vode „hladni rat“ već 73 godine. Očekujemo rat između vas i njih za nekih 10-20 godina i zabrinuti smo zbog tog razvoja događaja.

Pitanje: Šta neprijateljski nastrojeni vanzemaljci žele?

Odgovor: Različite materijale, uključujući bakar, vodonik iz vaše vode koji je izvor energije naprednih procesa fuzije, ali i izvesne hemijske elemente koji se nalaze u vašem vazduhu. Dve vrste su zainteresovane za vaša tela, pošto njihova građa propada usled loše evolucije i zračenja, ali ne uspevaju ništa da postignu pošto vam se geni veoma razlikuju.

Pitanje: Da li se zbog toga dešavaju „otmice“?

Odgovor: Delom da, kada su im potrebni uzorci. Oni na vas gledaju kao vi na primitivne životinje.

Pitanje: Šta će se desiti kada otpočne rat?

Odgovor: Teško je dati odgovor na to pitanje. Rat se može voditi na više nivoa. Jedna od mogućnosti je „uništenje“ vašeg društvenog sistema uticanjem na političke lidere, a druga je upotreba naprednog oružja koje može izazvati zemljotrese i vulkanske erupcije.

Pitanje: Ovo je kraj intervjua. Imate li neku poslednju poruku?

Odgovor: Otvorite oči i sve ćete videti. Ne verujte u pogrešnu istoriju koju vam nameću vaši naučnici i političari. Neki od njih znaju istinu, ali je ne govore da ne bi izazvali paniku. Mislim da vaša vrsta nije loša i da bi bilo šteta da posmatramo vaš kraj. To je sve što mogu da kažem.

 

Dosije „Lacerta“ drugi deo

 

  1. april 2000. godine

Pitanje: Pojavili su se mnogi religiozni i ljuti komentari nakon objavljivanja prvog intervjua. Kako se vi osećate povodom toga?

Odgovor: Očekivala sam takvu ekstremnu reakciju. Programirano negiranje postojanja druge vrste je u potpunosti urezano u vašu pojedinačnu svest. to ponašanje potiče još iz vremena kada su vas stvorili na veštački način i prenosi se sa generacije na generaciju. Niste vi krivi, to je nešto što ste nasledili od svojih predaka. Primarni cilj Ilodžima bio je da nas predstave kao sile tame, a da sebe predstave kao silama svetlosti.

Pitanje: Dakle vi niste „Vrsta zlih“ kao što neki tvrde?

Odgovor: Kako da vam odgovorim na to kada vi ljudi ne možete da razmišljate na pravi način? Prosto govoreći, ne postoje potpuno zle vrste. U svakoj vrsti postoje dobri i loši pojedinci. Vaši ljudi od postanka misle onako kako su im nametnuli da misle. Vaše reči „dobro“ i „zlo“ su uvek povezane sa generalizacijom. U mom jeziku postoje razne reči koje opisuju različite nijanse ponašanja pojedinaca u odnosu na društvene norme.

Čak ni vanzemaljske vrste koje deluju protiv vas nisu „Vrsta zlih“, čak iako deluju negativno na vašu rasu. Oni to čine iz nekih svojih interesa i ne smatraju sebe zlim. Svaka vrsta ima neke svoje prioritete. Dakle, ne postoji apsolutno dobra vrsta isto kao što ne postoji ni apsolutno zla vrsta.

Pitanje: Dobio sam dosta pitanja o tome da li biste mogli detaljnije da opišete naprednu fiziku o kojoj ste govorili prošli put. Mnogi su rekli da vaše reči nemaju smisla. Na primer, ispričajte nam na koji način NLO-i funkcionišu, kako lete i kako izvode manevre?

Odgovor: Pa, to baš nije tako prosto. Morate prvo znati neke osnovne stvari. Morate razgraničiti koncept fizičkog sveta, koji se sastoji iz više različitih slojeva. Hajde da za početak jednostavno kažemo da se fizički svet sastoji iz materijalne iluzije i sfere uticaja. Određena fizička stanja su povezana samo sa realmom materijalnog, dok su druga složenija i povezana su samo sa sferom uticaja. Potrebno je obratiti pažnju na četvrto agregatno stanje na granici sa sferom uticaja iliti plazmu. Pod plazmom se ne misli samo na „vreo gas“, kao što vi to uprošćavate, već na više stanje materije. Plazma je specijalni oblik materije koji se nalazi između pravog postojanja i sfere uticaja.

Plazma je veoma važna za određena fizička stanja koja se mogu iskoristiti za stvaranje antigravitacije. Uz pomoć antigravitacije je moguće podići čvrste objekte, kao što mi to delom radimo u našim NLO-ima. Vi koristite veoma primitivne principe u tehnologiji, ali pošto posedujete manje-više ukradenu tehnologiju od vanzemaljaca, nedostaje vam fizičko razumevanje. Zbog toga vaši „NLO-i“ imaju probleme sa nestabilnošću i zračenjem. Prema mojim informacijama, mnogi vaši ljudi su poginuli zbog igranja sa ovim nepoznatim silama. Rečeno vam je da je, što je veći redni broj osnovne materije, to je prostije povećanje stanja, ali to je samo delimično tačno. Ukoliko ne umete da kontrolišete ove sile, bolje je da se ne igrate sa tim.

Sada u igru ulazi bakar koji vanzemaljci toliko žele. Postavljanjem bakra pod pravim uglom u indukovanom polju zračenja, bakar se spaja sa drugim elementima. To polje nije stabilno u normalnim uslovima materije, te se ona mora podići u više stanje plazme. Zatim nastaje gravitaciona promena koja se širi van polja, a ne unutar polja. Kao rezultat, moguće je podići veoma teške objekte i upravljati njima. Čak je moguće proizvesti i efekat kamuflaže u kombinaciji sa elektromagnetnim zračenjem. Ja sam ovo sve vama objasnila na najprimitivniji mogući način. To sve možda zvuči čudno i nerazumljivo, ali možda će nekom od vas biti od koristi.

Pitanje: Postoji li naučno objašnjenje za natprirodne moći kao što su recimo, vaše moći putem misli?

Odgovor: Da. Tu vam opet moram objasniti fizičku realnost sfere uticaja. Zamislite na trenutak da sva ova materija u prostoriji – sto, olovka na stolu i ovaj uređaj i papir – ne postoje, već da su rezultat oscilacije polja i koncentracije energije. Sva materija koju vidite, svako stvorenje, svaka planeta i zvezda u univerzumu imaju svoj „energetski ekvivalent“ u sferi uticaja koja se nalazi u glavnom polju – na opštem nivou stvari. Međutim, ne postoji samo jedan nivo, već nekoliko njih. Dimenzije, kako ih vi zovete, u stvari su delovi tih nivoa. Mislim da vas sad već zbunjujem i da treba da prestanem sa objašnjavanjem.

Pitanje: Ne, molim vas nastavite. Kako nastaju natprirodne moći?

Odgovor: Pa dobro, hajde da uprostimo malo. Opipljiva materija sa ove strane ima svoj ekvivalent u sferi uticaja kao polju koje ima svoje slojeve. Ovi slojevi sadrže informacije, npr. o strukturi materije ili vibracionoj frekvenci. Mislim da vi te slojeve nazivate „morfogena polja“. Međutim, postoji i jedan srednji sloj koji vi ne možete da pojmite pošto nije u skladu sa vašim razmišljanjem. Nazovimo ga „para-sloj“, jer on je odgovoran za sve pojave koje vi smatrate natprirodnim. Ovaj para-sloj, nalazi se između slojeva materije i morfogenih slojeva polja sfere uticaja i on može da se integriše i u jedno i u drugo.

Stvorenja sa jačim mentalnim moćima mogu direktno da utiču na para-sloj svojom svešću. Ovaj sloj nije ograničen pojedincem već delom opšteg informacionog sloja, da kažemo prosto zajedničkom svešću koja povezuje sve živo i neživo i svu svest na glavnom nivou. Biološki izvor ovih sposobnosti je inače hipofiza, koja može da stvori frekvencije koje kontrolišu sferu uticaja. Čak bi i vi u teoriji to mogli da izvedete. Kao što sam već rekla, para-sloj može da utiče na um na isti način kao što utiče na materiju. Na primer, ako ja koristim svoje mentalne moći da pomerim olovku, ja u mom umu zamišljam kako se moja svest projektuje na materijalnu stranu, delujući na olovku.

Pitanje: Fascinantno. Kakve sve natprirodne moći mogu da se iskoriste na taj način?

Odgovor: Bilo kakve. Sve one koje vi smatrate natprirodnim, kao što su na primer telekineza i telepatija. Na primer, u mojoj vrsti majka i dete komuniciraju telepatski tokom prvih meseci života. Naravno, postoje i načini da se takve stvari nauče, ali ja ne znam puno o tome.

Svi natprirodni fenomeni imaju naučno poreklo. Stvar je samo u tome što vi niste upoznati sa tim znanjem. Mislim da bih sada stvarno trebalo da prestanem sa odgovaranjem na naučna pitanja pošto me bledo gledate. Trošimo vredno vreme.

Pitanje: Dobro, hajde da pričamo o NLO-ima. Možete li mi objasniti kako su vlasti došle u posed NLO materijala i započele svoje projekte? Ima li to sve ikakve veze sa Rozvel incidentom?

Odgovor: Da, ali to nije bio prvi incident. Ako se dobro sećam, od 1946. do 1953. godine bilo je pet slučajeva kada su vanzemaljski brodovi pali na Zemlju. U Rozvel incidentu nije pao samo jedan, već dva vanzemaljska broda. Oni su bili drugi i treći koji su pali na Zemlju. Jedan je pre njih pao 1946. godine, ali se uništio na paramparčad. Glavni uzrok ovih padova bilo je magnetno polje vaše planete.

Vaša vojska je prvo pronašla delove, a zatim i čitave brodove sa mrtvim bićima unutra. Sve je odmah označeno kao stroga tajna. Delovi su analizirani kako bi bili iskorišćeni u vojne svrhe. Međutim, došlo je do nekog incidenta u laboratoriji, tako sam bar čula, pri čemu je poginulo bar 20-30 naučnika.

Dva druga pada dogodila su se 1950. i 1953. godine u vodama blizu američkog kontinenta. Ovi brodovi su bili gotovo neoštećeni. Ipak, vrsta koja je napravila te brodove i koja nije baš prijateljski nastrojena prema vama, bila je zabrinuta zbog toga što vaša vrsta istražuje njihovu tehnologiju. Međutim, oni nisu želeli da stupe u direktan konflikt sa vama, već su odlučili da se diplomatskim putem sastanu sa vašim predstavnicima šezdesetih godina. Naravno, nisu naveli prave razloge zbog kojih su došli, ali su ponudili neka nova saznanja u zamenu za izvesne „usluge“. Vi ste im lakoverno dali svoje resurse, obezbedili baze, omogućili pristup vašim tajnim podacima, zatim vašoj DNK i šta sve ne, samo da bi utolili svoju pohlepu za moći i informacijama. Oni su odmah primetili da ste primitivni i dali su vam lažne informacije o svojoj tehnologiji. Nikad vam nisu rekli pravu istinu.

Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih je došlo do većih događaja između vanzemaljske vrste i vaše vlasti. Vaša vojska je konačno shvatila da je prevarena. Kao rezultat toga, nastao je veći konflikt, koji je doveo do napada na njihovu podzemnu bazu. Vanzemaljska vrsta se nakon toga povukla i više nije želela da ima kontakt sa vama. Međutim, njihova agenda i dalje važi i moguće je da će se vratiti u budućnosti po ono što su želeli.

Pitanje: Zar će druge vanzemaljske vrste prosto sedeti skrštenih ruku dok se na našoj planeti vodi rat?

Odgovor: Ne verujem. Vi ste za njih samo eksperimentalne životinje. Mnogi od njih će prosto naći neku drugu planetu za istraživanje.

Pitanje: Mnogi su me pitali da li bi na neki način mogli da stupe u kontakt sa vama?

Odgovor: U suštini ne. Izbegavamo kontakt sa vašom vrstom. To što ja sada pričam sa vama, ne znači da će i ostali predstavnici moje vrste učiniti isto. Naravno, uvek možete pokušati da nas nađete, ali to neće biti dobro po vas.

Pitanje: Možete li opisati svoje podzemno prebivalište?

Odgovor: Moja domovina se nalazi u podzemlju i predstavlja pećinu u obliku kupole koja se nalazi na oko 4.300 metara od površine Zemlje. Pećina je organizovana kao kolonija pre oko 3.000 godina. Prečnik kupole je u vašim jedinicama oko 2,5 kilometra, a visina u najvišoj tački je 220 metara. U najvišoj tački nalazi se noseći stub koji drži čitavu konstrukciju, a koji za nas ima i religijsku važnost. Posedujemo pet većih veštačkih izvora svetlosti koji stvaraju vaše UV svetlo i toplotu kroz gravitaciju. Vazdušni otvori i svetlostni sistemi sa površine takođe postoje i dobro se kontrolišu.

Imamo ukupno oko tri vazdušna otvora i dva sistema liftova, pa čak i tunel koji nas povezuje sa glavnom kolonijom na 500 kilometara dalje jugoistočno. Jedan lift vodi do pećine blizu površine, dok drugi vodi ka našem skladištu svemirskih brodova, onih cilindričnih. Druge građevine su poređane u koncentričnim ovalima oko glavnog nosećeg stuba i visine su 3-20 metara. Zgrade su u obliku kupola. Njihove boje se razlikuju zavisno od udaljenosti od nosećeg stuba. Severno od stuba nalazi se zgrada koja prekida koncentrični sistem građevina. To je veštačka sunčeva zona u kojoj postoje specijalno osvetljeni hodnici i prostorije. Na tim lokacijama dominira UV svetlost i koriste se za zagrevanje naše krvi. U blizini se nalazi i zdravstvena ustanova. Van zone kolonije postoje zone u kojima se održavaju životinje. Kao što znate, moramo da konzumiramo meso. Takođe postoje bašte u kojima uzgajamo pečurke. Elektrana se nalazi na samom kraju kolonije. Nju pokreće fuzija. Ovo mora da je previše informacija za vas u tako kratkom vremenskom periodu. Zapravo morate to da vidite da biste verovali.

Pitanje: Da li ću ja nekad biti u mogućnosti da to vidim?

Odgovor: Ko zna, možda. Biće dana.

Pitanje: Koliko pripadnika vaše vrste živi u ovoj koloniji?

Odgovor: Otprilike 900.

Pitanje: Ovo je kraj intervjua. Imate li neku poslednju poruku?

Odgovor: Da, iznenađena sam koliko je bilo komentara na moje reči. Prirodno sam i razočarana jer me religija posmatra kao neprijatelja. Trebalo bi da se odvojite od starog, uvreženog mišljenja i da se oslobodite kontrole iz prošlosti. Vi ste, pre svega, slobodne duše. To su moje poslednje reči.

Webtribune.rs