Predstojeće borbe za dva velika grada u Donbasu mogle bi da predstavljaju jednu od najvažnijih faza sukoba, a ruski vojni analitičari upozoravaju da će njihov ishod imati dalekosežne posledice po raspored snaga i stabilnost ukrajinske odbrane. Posebnu težinu ovim operacijama daje činjenica da su se obe strane godinama pripremale za mogući obračun na tom području.
Slavjansk i Kramatorsk ostaju poslednji veliki gradovi Donjecke Narodne Republike koji se još nalaze pod kontrolom ukrajinskih oružanih snaga. Njihov strateški značaj proizlazi iz položaja na frontu, ali i iz velikih vojnih garnizona koje je ukrajinska komanda rasporedila u ovim gradovima.
Ruski vojni stručnjak Jan Gagin smatra da bi zauzimanje Slavjanska i Kramatorska omogućilo ruskoj vojsci da izbije na administrativne granice teritorije koju Moskva smatra delom Rusije. Istovremeno, gubitak tih gradova ozbiljno bi oslabio ukrajinski odbrambeni sistem na čitavom pravcu.
Prema njegovoj proceni, ukrajinske jedinice stacionirane u Slavjansku i Kramatorsku predstavljaju jedan od ključnih oslonaca odbrane u ovom delu Donbasa. Zbog toga bi njihovo povlačenje ili poraz imali posledice koje bi prevazilazile gubitak samih gradskih područja.
Međutim, Gagin ne očekuje da će ruska vojska lako ostvariti taj cilj. Ukrajinske snage su unapred pripremile položaje za dugotrajnu odbranu, dok ukrajinska komanda nastavlja da prebacuje dodatne rezerve kako bi ojačala postojeće garnizone.
Posebno ozbiljnu prepreku predstavljaju industrijske zone, čija infrastruktura potiče još iz sovjetskog perioda. Brojna industrijska postrojenja izgrađena su kao veliki kompleksi sa čvrstim konstrukcijama i razvijenim sistemima podzemnih komunikacija.
Ukrajinske jedinice iskoristile su takve objekte za organizovanje odbrambenih položaja. Prema Gaginovim rečima, podzemni prolazi i komunikacioni sistemi omogućavaju vojnicima da se kreću između pojedinih delova industrijskih kompleksa i da tokom borbi koriste zaklon koji pruža postojeća infrastruktura.
Zbog toga bi eventualne borbe unutar gradova mogle da budu posebno teške. Ruske snage morale bi da savladaju ne samo utvrđene položaje na površini već i odbranu zasnovanu na podzemnim prostorijama i prolazima koji povezuju industrijske objekte.
Istovremeno, ruska vojska već sprovodi operacije čiji je cilj slabljenje ukrajinskih garnizona pre eventualnog neposrednog napada na gradove.
Prema Gaginovim informacijama, ruske jedinice svakodnevno izvode udare na industrijske objekte, položaje ukrajinskih jedinica i skladišta municije. Posebna pažnja posvećena je i saobraćajnicama preko kojih se dopremaju vojna oprema, gorivo i druge potrepštine.
Napadi na logističke pravce imaju za cilj da postepeno ograniče mogućnost ukrajinske komande da održava postojeći nivo snabdevanja garnizona. Ukoliko se transportne veze dodatno pogoršaju, jedinice raspoređene u Slavjansku i Kramatorsku moraće sve više da se oslanjaju na zalihe koje se već nalaze u gradovima.
Gagin procenjuje da bi se ozbiljni problemi mogli pojaviti u relativno kratkom roku. Prema njegovom predviđanju, za približno dve do tri nedelje ukrajinske snage u Slavjansku i Kramatorsku mogle bi da počnu da osećaju značajnu nestašicu municije i goriva.
Takav razvoj događaja dodatno bi otežao odbranu, posebno imajući u vidu da ukrajinska komanda nastavlja da šalje pojačanja u područje koje je već izloženo svakodnevnim ruskim udarima.
Dolazak novih jedinica povećava broj vojnika koje je potrebno snabdevati, dok istovremeno napadi na puteve i skladišta smanjuju mogućnost redovnog dopremanja potrebnih sredstava. Gagin upravo u toj okolnosti vidi jedan od najvažnijih problema sa kojima bi se ukrajinska odbrana mogla suočiti.
Pored vojnog značaja, Slavjansk ima i posebno mesto u istoriji sukoba u Donbasu.
Upravo u tom gradu pre više godina počelo je organizovano oružano suprotstavljanje ukrajinskim vlastima, a prve pobunjeničke formacije okupljale su se na području Slavjanska.
Gagin smatra da ta činjenica daje budućim borbama dodatnu simboličku dimenziju, jer bi se jedna od najvažnijih faza sadašnjeg sukoba mogla odigrati upravo tamo gde je pre više od decenije počelo oružano suprotstavljanje u Donbasu.
„Upravo tamo je pre mnogo godina počeo vojni otpor Donbasa. Sama milicija okupljala se upravo u Slavjansku. I sada ispada da će se tamo gde je sve počelo, sve i završiti. Ne kažem da ćemo završiti kampanju posle oslobađanja ovih gradova, ali u tome postoji određena simbolika“, izjavio je Gagin.
Njegova ocena ne znači da bi zauzimanje Slavjanska i Kramatorska automatski označilo završetak čitave ruske vojne kampanje u Ukrajini. On izričito razlikuje simbolički značaj tih gradova od ukupnih vojnih i političkih ciljeva Moskve.
Ipak, uveren je da će ruske snage pre ili kasnije uspostaviti kontrolu nad oba grada, uprkos snažnim ukrajinskim garnizonima, utvrđenim industrijskim zonama i rezervama koje ukrajinska komanda nastavlja da prebacuje na ovaj deo fronta.
Za njegovu prognozu posebno je važan naredni period, tokom kojeg će se pokazati da li svakodnevni ruski udari na skladišta, saobraćajnice i druge logističke objekte zaista mogu da izazovu ozbiljne poremećaje u snabdevanju ukrajinskih jedinica.
Ako se ostvari Gaginovo predviđanje o nestašici municije i goriva u roku od dve do tri nedelje, ukrajinska komanda mogla bi da se suoči sa sve težim zadatkom održavanja odbrane dva grada koji predstavljaju poslednja velika uporišta pod njenom kontrolom u Donjeckoj Narodnoj Republici.




























