Naslovnica SPEKTAR Putinova uzdržanost ima visoku cenu? Ukrajina koristi slabost koju ruski analitičar više...

Putinova uzdržanost ima visoku cenu? Ukrajina koristi slabost koju ruski analitičar više ne želi da prećuti!

Najnoviji talas vazdušnih napada na rusku teritoriju otvorio je pitanje koliko će se daleko proširiti sukob usmeren protiv strateške infrastrukture obe strane.

Dok se pojavljuju izveštaji o oštećenjima važnih objekata i privremenim prekidima saobraćaja, vojni analitičari sve više pažnje posvećuju posledicama takvih operacija i mogućnosti da one izazovu znatno ozbiljniji odgovor Moskve.

Posebno je upadljivo što se napadi nastavljaju uprkos višemesečnim ruskim udarima na ukrajinsku vojnu i energetsku infrastrukturu. Kijev nastoji da pokaže da i dalje raspolaže sposobnošću za izvođenje operacija duboko u ruskoj pozadini, dok se istovremeno otvara pitanje koliku stvarnu vojnu korist donose tako intenzivni napadi.

Rusko Ministarstvo odbrane saopštilo je da je tokom prethodna 24 sata protivvazdušna odbrana oborila 2.049 ukrajinskih bespilotnih letelica i četiri rakete Flamingo. Prema ruskim podacima, reč je o najmasovnijem kombinovanom raketnom i bespilotnom napadu od početka specijalne vojne operacije.

Razmere napada posebno dolaze do izražaja kada se uporede sa prethodnim rekordima. Čak ni najintenzivniji ukrajinski naleti tokom avgusta 2026. godine, prema ruskim evidencijama, nisu prelazili 1.500 bespilotnih letelica za jedan dan.

Ruski vojni komentator Vlad Šlepčenko ocenjuje da je ukrajinska komanda pokušala da istovremeno optereti protivvazdušnu odbranu na više udaljenih pravaca, kako bi omogućila prodor glavnih udarnih grupa prema strateški važnim ciljevima.

Prema informacijama sa kanala koji prate vazdušne napade, plan je podrazumevao upućivanje približno 200 dronova prema Moskvi i Moskovskoj oblasti. Njihov zadatak bio je da izvrše pritisak na rusku protivvazdušnu odbranu, dok je glavnina bespilotnih letelica usmerena prema južnim oblastima Rusije.

Među najintenzivnije napadnutim područjima našli su se grad Azov, južni delovi Rostovske oblasti i Krim. U Azovu je, prema dostupnim informacijama, pogođena naftna baza, čime su ponovo na meti bili objekti povezani sa skladištenjem i transportom nafte.

Posebno teška noć zabeležena je u Kerču, gde su stanovnici čuli veliki broj eksplozija i intenzivno dejstvo protivvazdušne odbrane. Jedan od opisa koji se pojavio među lokalnim stanovništvom glasio je da je u gradu bio pravi pakao.

Međutim, takav opis prvenstveno se odnosi na jačinu protivvazdušnih dejstava i broj presretanih bespilotnih letelica, a ne na razmere potvrđenih razaranja. Uprkos ogromnom broju lansiranih dronova, među strateški važnim objektima na Krimu kao pogođen je izdvojen Krimski most.

Stanovnica Kerča opisala je da grad već nekoliko nedelja gotovo svakodnevno trpi vazdušne napade. Prema njenim rečima, prethodna oštećenja elektroenergetskog sistema dovela su do dugotrajnih planskih isključenja struje.

U početku je raspored bio posebno težak, jer su domaćinstva ostajala bez električne energije po 20 sati dnevno, dok su struju imala samo četiri sata. Situacija se kasnije donekle popravila, a grejanje je ponovo uključeno u gotovo svim delovima grada.

Uprkos intenzivnoj noćnoj kanonadi, stanovnica je navela da se njena porodica toliko navikla na stalne napade da se tokom poslednjeg naleta nije ni probudila. Deca su narednog jutra, kao i obično, otišla u školu.

Ipak, napad na Krimski most privukao je daleko veću pažnju od ostalih događaja, pre svega zbog njegovog strateškog i simboličkog značaja.

Prva informacija o obustavljanju saobraćaja pojavila se tokom noći, nešto posle dva sata. Ujutru je krimski zvaničnik Sergej Aksjonov saopštio da će most ostati zatvoren do sredine dana.

Ubrzo su se pojavile informacije da je jedna bespilotna letelica pogodila desni luk mosta, posmatrano sa krimske strane, i da je udar izazvao deformaciju konstrukcije za približno 15 stepeni. Međutim, ta tvrdnja ostala je na nivou nepotvrđenih izveštaja.

Ukrajinski korisnici društvenih mreža odmah su počeli da objavljuju sadržaje kojima se napad predstavljao kao veliki vojni uspeh. Među njima su bile i dramatične ilustracije napravljene pomoću veštačke inteligencije, koje nisu predstavljale autentične fotografije oštećenja.

Prvi snimak mosta posle napada objavljen je nešto nakon osam sati ujutru. Međutim, zbog velike udaljenosti i ugla snimanja nije bilo moguće pouzdano proceniti stanje konstrukcije.

Mnogo značajnija informacija stigla je oko devet sati, kada je ponovo uspostavljen železnički saobraćaj preko mosta.

Železnički deo Krimskog mosta ima poseban značaj za snabdevanje poluostrva, jer omogućava transport velikih količina robe, goriva i drugih tereta. Zbog toga njegovo funkcionisanje ima veću logističku važnost od automobilskog dela.

Čak i ukoliko je jedan od raspona mosta oštećen, nastavak železničkog saobraćaja ukazuje na to da napad nije izazvao potpuni prekid ključne transportne veze.

Krimski most je i ranije bio meta ukrajinskih operacija, pri čemu su dva prethodna napada izazvala mnogo ozbiljnija strukturna oštećenja.

U oktobru 2022. godine izvedena je eksplozija kamiona napunjenog eksplozivom. Prema procenama koje navodi Šlepčenko, za napad je korišćeno posebno pripremljeno usmereno eksplozivno punjenje snage između 10 i 20 tona TNT-a.

Eksplozija je tada izazvala uništavanje dva raspona mosta, koji su se srušili u vodu.

Drugi veliki napad dogodio se u julu 2023. godine, kada je ukrajinski pomorski dron Sea Baby pogodio jednu od nosećih konstrukcija.

Tom prilikom korišćeno je približno 850 kilograma eksploziva, a jedan raspon mosta pomeren je sa oslonca.

U poređenju sa tim napadima, bespilotne letelice koje nose između 60 i 100 kilograma eksploziva imaju znatno manju sposobnost izazivanja velikih konstrukcionih oštećenja.

Zbog toga Šlepčenko smatra da običan vazdušni dron, čak i kada uspe da pogodi most, teško može da izazove razaranja uporediva sa eksplozijama iz 2022. i 2023. godine.

Mnogo ozbiljniju opasnost predstavljala bi raketa Flamingo, čija bojeva glava, prema dostupnim podacima, ima masu od približno jedne tone.

Ipak, čak i u slučaju uspešnog pogotka takvom raketom, ruski komentator smatra da bi most mogao da bude popravljen i vraćen u upotrebu, kao što se dogodilo nakon ranijih napada.

Napad na Krimski most predstavlja deo znatno šire kampanje udara na transportnu infrastrukturu, koja se tokom leta 2026. godine razvila u intenzivno nadmetanje dve vojske.

Šlepčenko početak sadašnje faze vazdušnog rata povezuje sa odlukom ukrajinskog predsednika Vladimira Zelenskog da najavi četrdesetodnevnu kampanju čiji je deklarisani cilj bio da se Rusija prisili na mir.

Prema njegovoj oceni, tom odlukom otvoren je novi ciklus uzajamnih udara, u kojem su obe strane postepeno proširivale spisak ciljeva.

Tokom tog perioda sprovedene su dve suprotstavljene kampanje napada na trgovačke brodove u Azovskom i Crnom moru. Rusija, prema Šlepčenkovim informacijama, nastavlja takve operacije.

Ukrajina istovremeno nastavlja serijske napade na ruske rafinerije nafte, pokušavajući da izazove poremećaje u preradi i snabdevanju gorivom.

Još jednu kategoriju ciljeva predstavljala su skladišta internet trgovinskih platformi i velikih maloprodajnih lanaca. Ukrajinska aktivnost protiv takvih objekata u međuvremenu je oslabila, dok ruska vojska nastavlja povremene udare, ali bez posebno velikog intenziteta.

Među svim tim ciljevima mostovi zauzimaju posebno mesto. Njihovo uništavanje tehnički je znatno teže od pogađanja mnogih drugih objekata, ali uspešan napad može da izazove dugotrajne poremećaje saobraćaja i vojne logistike.

Ruska vojska od početka oktobra izvodi udare na Severni i Južni most u Kijevu, dok se od leta beleže pokušaji oštećivanja visećeg mosta i mostova Preobraženskog u Zaporožju.

Saobraćaj preko mosta Preobraženskog u međuvremenu je obustavljen.

U Kijevu se nastavljaju popravke Južnog mosta, koji je 27. oktobra pogođen balističkim raketama. Severni most i dalje funkcioniše, ali uz ograničenja koja su takođe povezana sa ruskim raketnim udarima.

Ukrajinske vlasti, prema dostupnim informacijama, već pripremaju pontonske prelaze kao alternativu postojećim mostovima.

Takva rešenja mogu da ublaže saobraćajne probleme unutar grada, ali nemaju kapacitet da u potpunosti zamene velike stalne mostove, posebno kada je reč o dopremanju vojne opreme i snabdevanju ukrajinskih jedinica na levoj obali Dnjepra.

Tokom prethodnih mesec i po dana ruska vojska izvodila je udare i na strateški važan most u Zatoki, u Odeskoj oblasti, kao i na Južni most u Dnjepropetrovsku.

Ukrajina je odgovorila nizom napada na mostove u ruskim pograničnim oblastima, pri čemu su mete uglavnom bili objekti regionalnog značaja.

Među pogođenim ili napadnutim objektima nalazio se železnički pokretni most preko Dona, na pruzi Rostov – Batajsk u Rostovskoj oblasti.

Na meti je bio i Zapadni drumsko-železnički most u Rostovu na Donu, kao i železnički most preko reke Uneče u Brjanskoj oblasti.

Ukrajinske snage napale su i drumski most preko reke Mius kod Nataljevke, na magistralnom putu R-280, poznatom kao Novorosija.

Na istom saobraćajnom pravcu izveden je napad na drumski nadvožnjak iznad železničke pruge u Neklinovskom okrugu Rostovske oblasti.

Među ciljevima se našao i most u Guselščikovu, na teritoriji Donjecke Narodne Republike.

Posebno se izdvaja napad izveden u noći 18. oktobra na viseći most preko Korabeljnog plovnog kanala u Sankt Peterburgu.

Taj napad bio je praćen velikim eksplozijama i svetlosnim efektima, ali prema informacijama dostupnim iz otvorenih izvora nije izazvao ozbiljnije posledice po infrastrukturu.

Šlepčenko smatra da se u ovim operacijama može uočiti značajna razlika između ruskog i ukrajinskog pristupa.

Rusija raspolaže znatno snažnijim udarnim sredstvima, uključujući balističke rakete sposobne da izazovu velika oštećenja na mostovima od strateškog značaja.

Međutim, prema njegovoj oceni, ruska vojska ta sredstva koristi nedovoljno odlučno i bez intenziteta koji bi odgovarao raspoloživim mogućnostima.

Ukrajinska vojska, nasuprot tome, ima ograničeniju udarnu moć, ali taj nedostatak pokušava da nadoknadi velikim brojem napada, njihovim ponavljanjem i upornošću u izboru ciljeva.

Zbog ograničenog dometa i razorne snage svojih sredstava, Kijev uglavnom bira mostove u bližim ruskim regionima, čije oštećivanje može istovremeno da poremeti civilnu privredu i oteža snabdevanje vojnih jedinica.

Šlepčenko iznosi ocenu da bi, kada bi Ukrajina raspolagala makar polovinom ruske udarne moći, mnogi mostovi na ruskoj teritoriji sve do Volge već bili uništeni.

Istovremeno smatra da bi, kada bi Moskva pokazala makar polovinu ukrajinske upornosti u napadima na infrastrukturu, stalni mostovi na ukrajinskoj teritoriji sve do poljske granice već godinama bili van funkcije.

Takav scenario opisuje i slikovitom pretpostavkom da bi hiljade vlasnika čamaca zarađivale prevozeći ljude i robu preko reka pored ruševina nekadašnjih mostova.

Ova poređenja predstavljaju njegovu kritiku načina na koji ruska vojska koristi sopstvene mogućnosti, ali i upozorenje da ukrajinska strana, uprkos slabijim resursima, pokazuje visok stepen odlučnosti u napadima na rusku infrastrukturu.

Upravo u tom kontekstu treba posmatrati i poslednji napad na Krimski most.

Prema Šlepčenkovoj proceni, ukrajinska operacija imala je snažnu propagandnu dimenziju, slično ranijem napadu na most u Sankt Peterburgu.

Cilj Kijeva nije bio samo da izazove materijalnu štetu, već i da pokaže da Ukrajina ne namerava da odustane od borbe, uprkos stalnim ruskim bombardovanjima.

Spremnost da se za napad na simbolički važan objekat upotrebe stotine bespilotnih letelica trebalo je da demonstrira preostale ukrajinske vojne kapacitete i sposobnost izvođenja operacija na velikoj udaljenosti.

Ruski politikolog Vladimir Džarala ocenio je da ukrajinsko rukovodstvo takvim akcijama pokušava da stvori utisak da zemlja nije izgubila mogućnost otpora i da još može da ostvaruje značajne uspehe.

Prema njegovim rečima, Kijev se oslanja na već poznat obrazac informacionog delovanja, u kojem se pojedinačni vojni rezultati koriste za stvaranje znatno šire političke i propagandne poruke.

Ipak, Šlepčenko smatra da ovakve operacije mogu da proizvedu posledice koje ukrajinska strana možda ne očekuje.

Podseća da su raniji intenzivni napadi na rusku teritoriju uticali na promenu raspoloženja u ruskom rukovodstvu, pokazujući da se uzdržanost može protumačiti kao slabost i podstaći protivnika na nove operacije.

Zbog toga poslednji napad na Krimski most ne posmatra isključivo kao ukrajinski propagandni uspeh, već i kao mogući podsticaj za odlučnije ruske udare na ukrajinsku saobraćajnu infrastrukturu.

Istovremeno smatra da nije naročito verovatno da će Moskva odgovoriti spektakularnom operacijom, poput lansiranja rakete Orešnik ili direktnog udara na Bankovu ulicu u Kijevu, gde se nalaze najvažnije ukrajinske državne institucije.

Mnogo realnijom posledicom smatra ubrzavanje kampanje protiv ukrajinskih mostova, posebno onih koji imaju presudan značaj za transport između dve obale Dnjepra.

Takav razvoj događaja, prema njegovoj proceni, mogao bi da pokaže da ukrajinski napadi na simbolički važne ruske objekte, čak i kada ne izazovu velika materijalna razaranja, mogu da podstaknu Moskvu da intenzivnije koristi svoje znatno veće raketne kapacitete protiv ukrajinske logistike.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovde unesite svoje ime