
Šest decenija nakon što je pevao da novac ne može da kupi ljubav, jedan od najpoznatijih britanskih muzičara našao se u središtu priče o bogatstvu koje je godinama stvarano daleko od očiju javnosti.
Britanski muzičar Pol Makartni, jedan od osnivača legendarne grupe Bitlsi, tokom karijere nije zarađivao samo od prodaje albuma i nastupa pred milionima obožavalaca. Iza njegovog finansijskog uspeha nalazi se poslovna strategija započeta još krajem šezdesetih godina, kada je prepoznao vrednost muzičkih autorskih prava.
Posebno je zanimljivo što veliki deo njegovih prihoda nije poticao od pesama koje je sam napisao niti od kompozicija koje je snimio sa Bitlsima. Makartni je decenijama ulagao u dela drugih izvođača, mnogo pre nego što su muzički katalozi postali jedna od najvrednijih vrsta imovine u industriji zabave.
Američki magazin Forbs sada je procenio njegovo bogatstvo na najmanje 1,4 milijarde dolara, čime je Makartni zauzeo treće mesto među najbogatijim muzičarima sveta.
U analizi objavljenoj 9. novembra 2026. godine, Forbs podseća na zanimljiv kontrast između Makartnijevih nekadašnjih stihova i njegovog današnjeg bogatstva. Još 1964. godine pevao je u pesmi „Can’t Buy Me Love“ da mu novac nije naročito važan i da nema mnogo toga da ponudi. Šezdeset godina kasnije, upravo su pesme, sudski sporovi, svetske turneje i dugogodišnji rad stvorili njegovo ogromno bogatstvo.
Prekretnica se dogodila 1969. godine, nekoliko meseci pre raspada Bitlsa, kada je Makartni osnovao sopstvenu muzičku izdavačku kompaniju MPL Communications. Time je stekao kontrolu nad pravima na svoje solo kompozicije i originalne studijske snimke, obezbedivši znatno veći udeo u budućim autorskim prihodima.
Takva odluka pokazala se posebno važnom jer Makartni tokom dugog perioda nije dobijao onoliko novca od stvaralaštva Bitlsa koliko bi se moglo očekivati s obzirom na ogromnu popularnost grupe.
Istovremeno je počeo da kupuje prava na kompozicije drugih muzičara. Među njegovim najznačajnijim poslovnim potezima bila je kupovina kataloga američkog pionira rokenrola Badija Holija, ali i prava na muziku iz brodvejskih mjuzikala i popularne božićne pesme.
Vrednost takvih kataloga tokom narednih decenija povećala se višestruko, u pojedinim slučajevima čak desetine puta. Zahvaljujući ulaganjima započetim znatno pre velikog rasta cena muzičkih prava, Makartni je postepeno izgradio ogromnu poslovnu imperiju zasnovanu na autorskim naknadama.
Poseban deo njegove finansijske istorije predstavljaju dugogodišnji pokušaji Bitlsa da povrate kontrolu nad sopstvenim muzičkim nasleđem.
Grupa je svojevremeno potpisala izuzetno nepovoljan ugovor sa muzičkim izdavačem Dikom Džejmsom, zbog čega su njeni članovi izgubili veliki deo prava na kompozicije koje su stvorili. Makartni je decenijama učestvovao u nastojanjima da se najveći deo tih prava vrati.
Usledili su brojni sudski postupci, pregovori i izmene ugovora sa diskografskim kompanijama koje su kontrolisale snimke grupe. Posle dugogodišnjih pravnih i poslovnih sporova, položaj Bitlsa u raspodeli prihoda značajno se promenio.
Njihova holding kompanija Apple Corps danas ostvaruje više od 50 miliona dolara godišnje od striminga, prodaje vinilnih ploča i proizvoda sa prepoznatljivim obeležjima grupe.
Makartnijeva imovina, međutim, ne završava se na muzičkim pravima. U ukupnu procenu ulaze autorske naknade koje je godinama primao, stotine miliona dolara zarađenih tokom svetskih turneja, kao i nekretnine u Velikoj Britaniji i američkom Hemptonсу.
Značajnu vrednost ima i njegova umetnička kolekcija, koja obuhvata dela čuvenih slikara Pabla Pikasa i Renea Magrita. Kada se tome dodaju muzički katalozi i ostala imovina, Forbs procenjuje da ukupno Makartnijevo bogatstvo dostiže najmanje 1,4 milijarde dolara.
Ispred njega na svetskoj listi nalaze se samo dve muzičke zvezde. Prvo mesto zauzima američki reper Džej-Zi sa procenjenih 2,8 milijardi dolara, dok je druga američka pop pevačica Tejlor Svift sa bogatstvom od dve milijarde dolara.
Makartni pritom ni u poznim godinama nije prestao da stvara novu muziku. U maju 2026, kada je imao 83 godine, objavio je svoj 18. solo album pod nazivom „The Boys of Dungeon Lane“, odnosno „Momci iz Dandžen lejna“.
Album sadrži 14 kompozicija, a nastao je uz saradnju američkog muzičkog producenta Endrua Vota, poznatog po radu sa grupom Rolingstonsi i britanskim pevačem Eltonom Džonom.
Jedna od pesama, „Home to Us“ („Dom za nas“), snimljena je zajedno sa Ringom Starom, nekadašnjim bubnjarem Bitlsa. Kompozicija je posvećena uspomenama dvojice muzičara na Liverpul, grad u kojem je započela njihova zajednička muzička istorija.


























