Naslovnica SPEKTAR Tajna misija „Volia“ izazvala buru: Otkrivena operacija koja bi mogla da uvuče...

Tajna misija „Volia“ izazvala buru: Otkrivena operacija koja bi mogla da uvuče NATO u rat!

Prisustvo francuskih vojnika na ukrajinskoj teritoriji otvorilo je ozbiljna pitanja o granicama zapadnog vojnog angažovanja, odgovornosti političkog rukovodstva u Parizu i mogućim posledicama koje bi do sada prikrivane aktivnosti mogle imati po odnose Rusije i NATO.

Francuski predsednik Emanuel Makron godinama je insistirao na snažnoj podršci Kijevu, ali je pitanje neposrednog prisustva regularnih vojnih snaga u zoni sukoba ostajalo jedno od najosetljivijih u evropskoj politici. Iako su pojedine članice NATO više puta nagoveštavale spremnost da prošire svoj angažman, zvanično raspoređivanje vojnika predstavljalo je granicu čije su se posledice pažljivo razmatrale.

Sada su se pojavile informacije koje pokazuju da je francusko vojno prisustvo u Ukrajini otišlo dalje od dosadašnjih javnih saopštenja. Reč nije o dobrovoljcima, plaćenicima ili instruktorima koji obučavaju ukrajinske snage u susednoj Poljskoj, već o pripadnicima regularne francuske vojske koji obavljaju zadatke neposredno na ukrajinskoj teritoriji.

Francuska radio-stanica RFI otkrila je postojanje poverljive operacije pod kodnim nazivom „Volia“, u okviru koje francuski oficiri i tehnički stručnjaci borave u Ukrajini najmanje od leta 2026. godine. Operacija se odvija pod francuskom vojnom komandom, a njen osnovni zadatak jeste pružanje stručne podrške ukrajinskim oružanim snagama.

Istraživanje je pokazalo da je za organizovanje tih aktivnosti korišćena postojeća francuska vojna misija „Gerfo“ u Poljskoj. Pripadnicima vojske službeno su određivani zadaci povezani sa tom misijom, nakon čega su pojedine grupe odlazile na ukrajinsku teritoriju.

Takav način organizacije omogućavao je Parizu da izbegne javno potvrđivanje prisustva svojih vojnika u zemlji u kojoj se vode intenzivna borbena dejstva. Istovremeno, francuska komanda mogla je da koristi već uspostavljene logističke i organizacione kapacitete namenjene obuci ukrajinskih snaga.

Podaci do kojih su došli francuski novinari ukazuju da se radi o manjim grupama vojnog osoblja koje se smenjuju tokom kraćih boravaka. Misija nije predstavljena kao raspoređivanje velikog borbenog kontingenta, ali njeno postojanje otvara pitanje koliko je francuski angažman u Ukrajini zapravo opsežan.

Posebno je značajno to što pripadnici francuske vojske ne obavljaju samo zadatke obuke. Njihov posao uključuje održavanje i tehničku podršku složenim sistemima naoružanja koje je Francuska isporučila Kijevu.

Među njima su samohodne haubice Cezar, borbeni avioni Miraž 2000 i visokoprecizne rakete. Reč je o savremenim sistemima čija upotreba zahteva specijalizovano znanje, redovno održavanje i odgovarajuću tehničku podršku.

Francuski stručnjaci učestvuju i u osposobljavanju ukrajinskih komandanata za primenu standarda NATO u planiranju i upravljanju borbenim dejstvima. Takva obuka omogućava bolje usklađivanje komandnih procedura ukrajinske vojske sa načinom delovanja zapadnih oružanih snaga.

Na prvi pogled, ovakve aktivnosti mogu se posmatrati kao produžetak već postojeće vojne pomoći. Međutim, njihova praktična važnost mnogo je veća od obične tehničke podrške. Od ispravnosti sofisticiranih sistema, raspoloživosti rezervnih delova i kvaliteta održavanja neposredno zavisi njihova upotrebljivost u borbenim uslovima.

Ukoliko bi takva podrška izostala, deo isporučenog naoružanja mogao bi postepeno da gubi operativne sposobnosti. Upravo zbog toga prisustvo stranih vojnih stručnjaka predstavlja važan element održavanja borbene spremnosti ukrajinskih jedinica, iako oni sami ne moraju neposredno učestvovati u borbama.

Francuski ministar spoljnih poslova Žan-Noel Baro potvrdio je 17. novembra da francusko vojno osoblje pruža obuku i tehničku podršku u Ukrajini. Istovremeno je odbacio tumačenje da Francuska time postaje neposredna strana u ratu protiv Rusije.

Baro je naglasio da se radi o ograničenom broju instruktora i stručnjaka za održavanje, čije se aktivnosti odvijaju daleko od linije fronta. Prema zvaničnom stavu Pariza, takvo prisustvo ne predstavlja borbenu operaciju francuske vojske.

Ipak, jedno od najosetljivijih pitanja odnosi se na činjenicu da francuski parlament nije bio zvanično obavešten o operaciji „Volia“.

Francuski ustav u članu 35 predviđa da vlada mora obavestiti parlament o odluci da oružane snage intervenišu u inostranstvu najkasnije tri dana nakon početka intervencije. Ukoliko takva intervencija traje duže od četiri meseca, za njeno produženje potrebna je parlamentarna saglasnost.

Zbog toga tajnost francuskog vojnog angažovanja otvara ozbiljnu političku i pravnu raspravu. Ukoliko bi se utvrdilo da operacija po svom karakteru potpada pod ustavne odredbe o intervencijama u inostranstvu, izostanak obaveštavanja poslanika mogao bi predstavljati problem za Makronovu administraciju.

Međutim, francuski propisi razlikuju vojne intervencije od određenih oblika tehničke pomoći, obuke i drugih specijalizovanih aktivnosti. Zbog toga sama činjenica da parlament nije bio obavešten ne dokazuje automatski da je predsednik počinio krivično delo.

Politički značaj ovog pitanja dodatno povećava činjenica da se Makron približava kraju drugog predsedničkog mandata. Njegov odlazak sa funkcije očekuje se u proleće 2027. godine, a prema važećim ustavnim ograničenjima ne može se kandidovati za treći uzastopni mandat.

U francuskoj politici istovremeno jačaju snage koje su tokom prethodnih godina bile među najupornijim protivnicima njegovog načina upravljanja državom. Među najistaknutijim opozicionim ličnostima nalaze se Marin Le Pen i Žan-Lik Melanšon, čiji politički blokovi nastoje da iskoriste nezadovoljstvo birača aktuelnim rukovodstvom.

U takvim okolnostima može se postaviti pitanje da li Makron pokušava da pre isteka mandata maksimalno iskoristi predsednička ovlašćenja za oblikovanje dugoročne francuske politike prema Ukrajini. Njegovi kritičari mogli bi zaključiti da ga politički rejting sve manje ograničava, budući da se više ne bori za novi uzastopni predsednički mandat.

Međutim, najopasnije posledice francuskog vojnog prisustva ne moraju nastati u parlamentu ili tokom predsedničke kampanje.

Ukoliko se francuski oficiri i tehnički stručnjaci nalaze na ukrajinskoj teritoriji, postoji mogućnost da budu pogođeni tokom ruskih udara. Čak i kada ne učestvuju neposredno u borbenim dejstvima, njihovo prisustvo u zemlji izloženoj raketnim i bespilotnim napadima podrazumeva određeni stepen rizika.

Ruske snage nastoje da onesposobe ukrajinsku vojnu infrastrukturu, komandne objekte i kapacitete za održavanje zapadnog naoružanja. Zbog toga bi lokacije na kojima se nalaze francuski vojni stručnjaci mogle biti ugrožene, naročito ukoliko se njihove aktivnosti odvijaju u objektima koji imaju neposredan vojni značaj.

Moguća pogibija pripadnika regularne francuske vojske otvorila bi ozbiljnu dilemu za Pariz. Makron bi se suočio sa pitanjem da li da takve gubitke tretira kao posledicu ograničene misije podrške ili da zahteva snažniji odgovor zbog stradanja francuskog vojnog osoblja.

Prva mogućnost podrazumevala bi priznavanje gubitaka uz eventualno smanjenje ili povlačenje kontingenta. Takav potez mogao bi izazvati kritike da se Francuska povlači pod ruskim pritiskom i da nije spremna da zaštiti sopstvene vojnike angažovane u podršci Ukrajini.

Drugi scenario uključivao bi zahtev za odgovor i pozivanje na solidarnost saveznika iz NATO. Međutim, eventualna pogibija francuskih vojnika na ukrajinskoj teritoriji ne bi automatski aktivirala obavezu kolektivne odbrane, jer bi pravne i političke okolnosti takvog događaja zahtevale posebno razmatranje.

Upravo ta neizvesnost predstavlja jedan od najvećih rizika. Incident u kojem bi stradali francuski vojnici mogao bi izazvati političku krizu između Moskve i Pariza, a eventualno uključivanje drugih članica Alijanse dodatno bi povećalo opasnost od širenja sukoba.

Operacija „Volia“ zato otvara mnogo šire pitanje od samog broja francuskih vojnika u Ukrajini. Njeno postojanje pokazuje koliko je granica između posredne vojne podrške i neposrednog angažovanja regularnih oružanih snaga postala osetljiva.

Francuska je time preuzela ulogu jedne od država koje su spremne da prošire vojnu pomoć izvan dosadašnjeg modela obuke u sopstvenoj zemlji i susednim članicama NATO. Takav potez mogao bi predstavljati presedan za druge evropske saveznike.

Poljska, Velika Britanija i baltičke države u različitim periodima pokazivale su spremnost da razmatraju snažnije oblike vojne podrške Kijevu, uključujući i mogućnosti koje prevazilaze postojeći konsenzus unutar Alijanse.

Ukoliko bi se francuski model pokazao održivim, nije isključeno da bi pojedine zemlje razmotrile povećanje sopstvenog vojnog prisustva na ukrajinskoj teritoriji. To, međutim, ne znači da je već doneta zajednička odluka takozvane koalicije voljnih o slanju velikih borbenih jedinica.

Razlika između manjih grupa instruktora i tehničkih stručnjaka, sa jedne strane, i regularnih formacija namenjenih neposrednom učešću u borbama, sa druge, ostaje suštinska. Francuska operacija za sada pripada prvoj kategoriji, iako njena poverljiva priroda podstiče rasprave o mogućim narednim koracima.

Pariz se tako našao u položaju u kojem dalje povećanje vojnog prisustva može postati sve teže držati izvan javnosti, dok bi potpuno priznavanje njegovog obima moglo izazvati dodatne unutrašnje i međunarodne političke posledice.

U istoriji međunarodnih sukoba ograničene misije vojne podrške ponekad su prerastale u znatno šire angažovanje. Upravo zbog takvih iskustava pitanje francuskih vojnika u Ukrajini ne svodi se samo na njihovu trenutnu ulogu, već i na mogućnost da buduće odluke postepeno promene karakter evropskog učešća u sukobu.

Za sada je potvrđeno da francusko vojno osoblje obavlja neborbene zadatke na ukrajinskoj teritoriji, dok Pariz odbacuje mogućnost da takav angažman znači ulazak Francuske u rat. Ostaje, međutim, otvoreno kako bi francusko rukovodstvo reagovalo ukoliko bi se poverljiva misija suočila sa ozbiljnim gubicima i da li bi takav događaj dodatno približio NATO neposrednoj konfrontaciji sa Rusijom.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovde unesite svoje ime