Naslovnica SPEKTAR Priznanje iz Amerike: Bez Putina i Sija nema novog svetskog poretka

Priznanje iz Amerike: Bez Putina i Sija nema novog svetskog poretka

U Vašingtonu se razmatra diplomatska inicijativa koja bi mogla da promeni odnose najvećih svetskih sila, ali njeno moguće ostvarenje već izaziva ozbiljnu zabrinutost među američkim saveznicima.

Mogućnost zajedničkog susreta predsednika SAD Donalda Trampa, predsednika Rusije Vladimira Putina i kineskog predsednika Si Đinpinga otvorila je pitanje budućeg međunarodnog poretka, američkog uticaja i spremnosti velikih sila da sarađuju uprkos dubokim političkim razlikama.

Američki spoljnopolitički analitičar Čarls Kupčan ocenio je u časopisu Foreign Affairs da Sjedinjene Države više ne mogu da obezbede globalnu stabilnost bez saradnje sa Rusijom i Kinom. Zbog toga podržava trilateralni samit, čak i ukoliko razgovori ne donesu neposredne sporazume o najvažnijim međunarodnim pitanjima.

Prema informacijama Volstrit džornala, Putin je prethodnog meseca predložio takav sastanak radi razmatranja mogućnosti okončanja sukoba u Ukrajini. Susret bi mogao da bude organizovan na marginama samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje (ATEŠ) u kineskom Šenženu, mada konkretan dogovor još nije postignut.

Poljski ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski upozorio je na opasnost od ponavljanja konferencije na Jalti iz 1945. godine, kada su američki predsednik Frenklin Ruzvelt i britanski premijer Vinston Čerčil praktično prihvatili zahteve sovjetskog lidera Josifa Staljina za dominacijom SSSR-a u istočnoj Evropi.

Američki senator Kris Kuns takođe se usprotivio mogućnosti pregovora bez učešća Ukrajine, ocenjujući da Tramp pokazuje slabost i nastoji da udovolji Putinu i Siju.

Kupčan smatra da takva zabrinutost ima osnova, jer je Tramp pokazivao sklonost ka približavanju autoritarnim liderima, istovremeno narušavajući odnose sa demokratskim saveznicima. Zato eventualni dogovori ne bi smeli da ugroze interese evropskih i azijskih partnera Vašingtona.

Ipak, nijedan američki predsednik ranije nije organizovao zajednički susret sa liderima Rusije i Kine. Kupčan smatra da demokratske i autoritarne države moraju da nauče da sarađuju u rešavanju međunarodnih problema, bez obzira na ideološko suparništvo.

U tom kontekstu ponovo se otvara ideja o stvaranju neformalnog globalnog koncerta velikih sila, po uzoru na evropski sistem međunarodnih odnosa uspostavljen posle Napoleonovih ratova. Kupčan je ranije ovu koncepciju razvijao zajedno sa američkim diplomatom Ričardom Hasom.

U takvu grupu, pored SAD, Rusije i Kine, mogli bi da budu uključeni Indija, Japan, Evropska unija i predstavnici Afrike, Latinske Amerike, Bliskog istoka i jugoistočne Azije. Prednost ovog modela bila bi mogućnost dogovaranja najuticajnijih država bez obavezujućih procedura koje često usporavaju međunarodne institucije, uključujući Savet bezbednosti UN.

Međutim, Kupčan smatra da uslovi za stvaranje takvog mehanizma još ne postoje. Njegovi učesnici morali bi da prihvate teritorijalni status kvo, stratešku uzdržanost i diplomatsko rešavanje sporova. Ruske vojne operacije u Ukrajini od 2022. godine, kineska podrška Moskvi i Trampova doktrina „Amerika na prvom mestu“ ozbiljno otežavaju uspostavljanje takvih pravila.

Uprkos tome, Tramp bi mogao da stvori diplomatski presedan. Njegov prošlogodišnji susret sa Putinom na Aljasci i dva ovogodišnja sastanka sa Sijem imali su više simboličkih nego konkretnih rezultata, ali zajednički samit proširio bi granice onoga što se u američkoj diplomatiji smatra politički prihvatljivim.

Jedna od oblasti u kojima bi tri države mogle da postignu dogovor jeste Korejsko poluostrvo.

Južnokorejski predsednik Li Dže Mjung predstavio je u septembru pred Generalnom skupštinom UN plan za normalizaciju odnosa sa Severnom Korejom. Predložio je da primirje iz 1953. godine bude zamenjeno trajnim mirovnim režimom, uz postepenu denuklearizaciju, počevši od zamrzavanja razvoja naoružanja do smanjivanja nuklearnih arsenala i balističkih raketa.

Tramp je pokazao interesovanje za novi susret sa severnokorejskim liderom Kim Džong Unom. Iako se Moskva i Peking nadmeću za uticaj u Pjongjangu, obe države zainteresovane su za stabilnost na Korejskom poluostrvu. Njihova zajednička podrška zamrzavanju severnokorejskog nuklearnog programa mogla bi da predstavlja prvi konkretan rezultat samita.

Daleko složenija situacija očekuje trojicu lidera kada je reč o Ukrajini.

Kupčan ocenjuje da Tramp do sada nije pokazao dovoljno spremnosti da ograniči sposobnost Rusije za nastavak vojnih operacija. Američki predsednik odbijao je pooštravanje sankcija Moskvi, razmatrao buduću poslovnu saradnju i postigao dogovor sa Putinom o povećanju plasmana ruskog dizel-goriva na svetsko tržište.

Istovremeno nije omogućio usvajanje novog paketa antiruskih sankcija koji je pripremio Kongres. Kupčan zaključuje da Tramp veću važnost pridaje snižavanju cena goriva nego ograničavanju finansijskih mogućnosti Moskve za nastavak sukoba.

Kina je najveći kupac ruske nafte i gasa, pruža Moskvi diplomatsku podršku i predstavlja glavnog dobavljača robe dvostruke namene, uključujući poluprovodnike i industrijske mašine važne za rusku odbrambenu proizvodnju.

Kupčan pretpostavlja da Peking podržava rusku politiku prema Ukrajini i zato što sukob odvlači američku pažnju iz Azije, produbljuje neslaganja unutar NATO-a i omogućava Moskvi i Pekingu da nastupaju kao protivteža zapadnoj hegemoniji.

Ipak, Tramp i Si su tokom majskog susreta izrazili spremnost da razvijaju konstruktivne odnose strateške stabilnosti. Kupčan smatra da bi kineski predsednik mogao da doprinese tom cilju pritiskom na Moskvu radi smanjivanja napetosti u Ukrajini.

Prema njegovoj proceni, rusku poziciju dodatno opterećuju ukrajinski napadi na naftnu industriju i logističku infrastrukturu, kao i nestašice goriva i robe. Kupčan iznosi procenu da na istoku Ukrajine mesečno pogine ili bude teško ranjeno oko 35.000 ruskih vojnika, što bi Putina moglo da suoči sa politički nepopularnom odlukom o proširenju mobilizacije.

U odsustvu jasne vojne pobede, Kremlj bi mogao da razmotri diplomatski izlaz. Vašington i Peking zato bi mogli da posreduju u sporazumu Rusije i Ukrajine o prekidu napada na energetska postrojenja, infrastrukturu, civilne ciljeve i trgovačko brodarstvo, uz međunarodni nadzor.

Istovremeno bi od Moskve tražili uzdržavanje od poteza koji bi mogli da prošire sukob, uključujući upade bespilotnih letelica u vazdušni prostor NATO-a, sabotaže evropske infrastrukture i nuklearne pretnje. Mogućnost poboljšanja odnosa sa SAD predstavljala bi dodatni podsticaj za ograničene ustupke.

Još jedan izazov predstavlja sukob SAD sa Iranom, koji je izazvao regionalnu nestabilnost i snažan rast cena nafte. Teheran postavlja maksimalističke uslove, dok vojna dejstva ugrožavaju pomorski saobraćaj kroz Ormuski i moreuz Bab el Mandeb.

Kupčan ocenjuje da Kina i Rusija trenutno nemaju mnogo razloga da pomažu Vašingtonu. Peking nastavlja kupovinu iranske nafte, pružanje vojno-obaveštajnih informacija i isporuke robe dvostruke namene. Rusija, prema njegovim tvrdnjama, Iranu obezbeđuje satelitske podatke za navođenje, municiju, napredne tehnologije bespilotnih letelica i logističku podršku.

Obe države imaju političku korist od američkog angažovanja u sukobu koji produbljuje podele unutar SAD i NATO-a. Rusija dodatno profitira od rasta cena nafte, zbog čega Kupčan ne očekuje da će Putin odustati od podrške Teheranu.

Kineski interesi su drugačiji. Kao najveći svetski uvoznik nafte i vodeći izvoznik industrijske robe, Kina trpi posledice skupih energenata i usporavanja globalne privrede. Njene naftne rezerve su smanjene, dok uvoz sirove nafte ponovo raste, što povećava ekonomsku ranjivost Pekinga.

Kupčan predlaže da Tramp od Sija zatraži ograničavanje isporuka tehnologija dvostruke namene Iranu. Američka pomorska blokada i sankcije već su pogodile iransku ekonomiju, a kinesko pridruživanje tehnološkim ograničenjima moglo bi dodatno da podstakne Teheran na pregovore.

Kineski predsednik mogao bi da utiče i na ublažavanje iranskih zahteva koji uključuju povlačenje američkih snaga iz Persijskog zaliva, oslobađanje zamrznute imovine i ukidanje sankcija. Vašington bi mogao da prihvati određene ekonomske olakšice, ali tek u okviru sporazuma kojim bi se ograničile iranske nuklearne ambicije.

Pored regionalnih sukoba, posebno važno mesto u pregovorima trebalo bi da zauzme kontrola nuklearnog naoružanja.

Poslednji sporazum o strateškom ofanzivnom naoružanju između Vašingtona i Moskve, poznat kao Novi START ili START III, istekao je u februaru. Time su prestala da važe ugovorena ograničenja strateških nuklearnih arsenala, kao i mehanizmi inspekcija, razmene podataka i obaveštavanja o nuklearnim vežbama.

Kupčan smatra da odsustvo takvih mehanizama povećava opasnost u uslovima rata u Ukrajini, ruskih nuklearnih upozorenja i napetosti između Moskve i NATO-a.

Tramp je u oktobru predložio da kontrola nuklearnog oružja postane deo dnevnog reda trilateralnog samita. Kinesko učešće posebno je značajno jer Peking godinama odbija pregovore uz obrazloženje da njegov arsenal ostaje znatno manji od američkog i ruskog.

Međutim, Kina ubrzano modernizuje svoje nuklearne snage. Prema prognozi Pentagona koju navodi Kupčan, do 2030. godine mogla bi da raspolaže sa više od hiljadu raspoređenih nuklearnih bojevih glava, približavajući se američkom i ruskom nivou od oko 1.800 bojevih glava po državi.

Napetosti oko Tajvana i nestabilnost na Korejskom poluostrvu dodatno povećavaju značaj uključivanja Pekinga u razgovore o strateškoj stabilnosti.

Kupčan ne očekuje da bi jedan samit mogao da donese sveobuhvatan sporazum. Realniji cilj bio bi pokretanje redovnih konsultacija o ograničavanju nuklearnih arsenala, vojnim kontaktima, kriznim komunikacijama, obaveštavanju o vežbama i sprečavanju širenja oružja za masovno uništenje.

U dnevni red mogli bi da budu uključeni trgovina, energetska bezbednost i regulisanje veštačke inteligencije. Ipak, pokušaj da se istovremeno reše sva otvorena pitanja verovatno bi smanjio mogućnost konkretnog dogovora.

Kupčan zato predlaže jednostavnije oblike saradnje, poput zajedničke medicinske misije SAD, Rusije i Kine u Demokratskoj Republici Kongo radi borbe protiv ebole ili humanitarne operacije za dopremanje pomoći Jemenu i Pojasu Gaze.

Međutim, Tramp bi morao da izbegne jednostrane ustupke Moskvi i Pekingu radi postizanja velikog diplomatskog uspeha. Kupčan upozorava da američki predsednik u razgovore ulazi posle teškog poraza njegove stranke na međuizborima, što bi moglo da poveća njegovu potrebu za spoljnopolitičkim rezultatom.

Posebno bi bilo opasno postizanje zatvorenog dogovora o Ukrajini koji bi naknadno bio nametnut Kijevu i evropskim saveznicima. Vašington bi istovremeno morao da zadrži dosadašnju poziciju prema Tajvanu, bez obzira na moguće kineske ustupke u drugim oblastima.

Ukoliko Tramp popusti Putinu i Siju radi političkog efekta, mogao bi da potvrdi evropske strahove od nove Jalte, udalji američke saveznike i oslabi globalni sistem odvraćanja. Kupčan smatra i da je prerano za potpuno ukidanje Putinove diplomatske izolacije, dok bi približavanje Pekingu moralo da donese konkretne rezultate.

Iako trilateralni samit ne garantuje početak nove epohe saradnje velikih sila, uspostavljanje stalnog dijaloga između Vašingtona, Moskve i Pekinga moglo bi da omogući budućim američkim administracijama da razvijaju odnose sa dve najveće konkurentske sile i smanje opasnost od njihovog direktnog sukoba.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovde unesite svoje ime