
Pregovori o Ukrajini dobili su neočekivano širu dimenziju, a potezi američkih predstavnika otvorili su pitanja koja bi mogla ozbiljno da utiču na buduće odnose Rusije, Evrope i NATO-a.
Pokušaj Vašingtona da pokrene sa mrtve tačke pregovore između Moskve i Kijeva prerastao je u raspravu o temeljima evropske bezbednosti. Američki pregovarači Stiv Vitkof i Džared Kušner ove nedelje proširili su dnevni red razgovora na buduću bezbednosnu arhitekturu kontinenta, što je u Kremlju dočekano sa očiglednim odobravanjem.
Autor Fajnenšel tajmsa Ben Hol upozorava da bi otvaranje ovog pitanja pre postizanja primirja moglo Rusiji da obezbedi značajnu diplomatsku prednost, dok bi istovremeno produbilo nesuglasice između Sjedinjenih Država i evropskih saveznika.
U osnovi problema nalazi se dugogodišnji zahtev ruskog predsednika Vladimira Putina da se uklone ono što Moskva naziva osnovnim uzrocima ukrajinskog sukoba. Rusko rukovodstvo pod tim prvenstveno podrazumeva postojeći sistem evropskih bezbednosnih organizacija, sporazuma i pravila, koji smatra pretnjom svom suverenitetu.
Rusija nastoji da zaustavi dalje širenje NATO-a i delimično preispita posledice proširenja Alijanse iz 1999. godine. Posebno insistira na ograničavanju raspoređivanja snaga NATO-a u državama nekadašnjeg sovjetskog bloka, što je Moskva zahtevala još pre početka sukoba u Ukrajini.
Koliko su ruske ambicije široke pokazala je izjava Vladimira Medinskog, koji je ove nedelje predvodio rusku delegaciju na pregovorima u Abu Dabiju. On je pozvao na „novu Jaltu i Potsdam“, podsećajući na istorijske konferencije na kojima su lideri savezničkih sila određivali sfere uticaja u posleratnoj Evropi.
Među stručnjacima ne postoji saglasnost o tome kada bi trebalo otvoriti ova pitanja. Američki analitičar Samjuel Čarap iz istraživačke korporacije RAND smatra da bez rešavanja sporova između Rusije i NATO-a nije moguće uspostaviti trajan mir u Evropi.
Evropski lideri zastupaju drugačiji redosled. Oni insistiraju da ozbiljni razgovori o budućem sistemu bezbednosti počnu tek nakon prekida vatre u Ukrajini. Prihvatanje ruskih zahteva već u početnoj fazi pregovora, prema njihovom stanovištu, predstavljalo bi ulazak u diplomatsku zamku Moskve.
Američki predstavnici istovremeno tvrde da sporazum o Ukrajini nije moguće zaključiti bez evropskog učešća i najavljuju uključivanje evropskih država u narednu rundu razgovora. Rusija se, međutim, i dalje protivi njihovom prisustvu za pregovaračkim stolom.
Direktor spoljnopolitičkog programa londonskog Centra za nove evroazijske strategije NEST Džon Laf smatra da su Vitkof i Kušner svojim potezom već napravili ozbiljan ustupak ruskom predsedniku.
„Oni su odigrali na ruku Putinu, a to će mu samo povećati samopouzdanje“, ocenio je Laf.
Ukoliko rasprava o evropskoj bezbednosnoj arhitekturi počne pre primirja, Moskva bi mogla da dobije dodatne mogućnosti da osporava dugoročnu finansijsku i vojnu podršku evropskih zemalja ukrajinskim oružanim snagama, kao i eventualno prisustvo evropskih vojnika na ukrajinskoj teritoriji. Za Kijev su takvi bezbednosni aranžmani među ključnim uslovima političkog rešenja.
Rizik od produbljivanja zapadnih podela utoliko je veći što Vašington priprema smanjivanje sopstvenog doprinosa evropskoj odbrani, dok odnos američkog predsednika Donalda Trampa prema obavezama kolektivne bezbednosti NATO-a izaziva nedoumice.
Evropski lideri do sada su se u velikoj meri bavili time ko će predstavljati njihove interese u razgovorima o Ukrajini, umesto da veću pažnju posvete njihovom stvarnom sadržaju. Ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski, koji se često suočava sa pokušajima drugih država da nametnu odluke o budućnosti njegove zemlje, upozorio je: „Evropa zaista mora da obrati pažnju na ovo.“
Američka administracija ipak ne govori o potpunom preuređenju NATO-a. Kušner je prošle nedelje predstavio pet ciljeva koje Sjedinjene Države razmatraju: stalne konsultacije o bezbednosnim pitanjima, pouzdane komunikacione kanale u kriznim situacijama, veću vojnu transparentnost, uzajamne mere za smanjivanje rizika od eskalacije i stvaranje dugoročnih osnova za stabilnost u Evropi.
Kušner je naglasio da će NATO zadržati centralnu ulogu u kolektivnoj odbrani evropskih država i da će se inicijativa oslanjati na postojeće institucije i međunarodne obaveze. To ukazuje na mogućnost da američki predlozi budu znatno ograničeniji od promena koje Moskva želi da postigne.
Među idejama o kojima su američki zvaničnici razgovarali nalazi se i obnavljanje Saveta Rusija–NATO, konsultativnog tela osnovanog 2002. godine, čija je svrha bila da Moskvi omogući učešće u razgovorima o pitanjima od zajedničkog interesa sa državama Alijanse.
Rusko Ministarstvo spoljnih poslova ove nedelje je, međutim, otvorilo mogućnost zaključivanja bilateralnih sporazuma o međusobnom nenapadanju između Rusije i pojedinačnih članica NATO-a.
Takvi aranžmani mogli bi da dovedu u pitanje princip kolektivne odbrane, na kojem počiva Alijansa. Ukoliko bi pojedine članice počele da zaključuju zasebne bezbednosne sporazume sa Moskvom, otvorilo bi se pitanje njihovih obaveza prema ostalim saveznicima, uključujući pravilo da se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.
Teško je zamisliti da bi Rusija mogla da primora evropske države da prihvate potpuno demontiranje postojećeg bezbednosnog sistema. Međutim, Moskvi za ostvarivanje diplomatskih koristi nije neophodan tako radikalan ishod.
Mnogo važnije pitanje jeste da li Rusija, koristeći pregovore o Ukrajini i raspravu o budućnosti evropske bezbednosti, može dodatno da oslabi Trampovu spremnost da poštuje američke obaveze prema NATO-u.
Upravo ta mogućnost predstavlja najveću opasnost za evropske saveznike: pregovori započeti radi okončanja ukrajinskog sukoba mogli bi da prerastu u proces koji dovodi u pitanje temelje zapadnog vojnog saveza.



























