
Borba za milijarde iz fondova EU već je počela i ne odvija se tiho, iza zatvorenih vrata, već sve više izlazi na površinu kao otvoreno političko nadvlačenje.
U središtu tog sukoba nalaze se dve strane koje novac vide kao pitanje opstanka – Mađarska i Ukrajina.
Evropska komisija sada pokušava da balansira između njih, ali jasno je da vremena nema mnogo, a odluke koje slede mogu imati dugoročne posledice.
Ukrajina je u posebno teškoj poziciji. Finansijski pritisak raste iz dana u dan, a procene ukazuju da joj je pomoć iz Brisela neophodna najkasnije do maja kako bi izbegla ozbiljne fiskalne potrese.
Sa druge strane, u Budimpešti se menja vlast, ali očekivanja ostaju ista – novi premijer Peter Mađar želi što pre da odmrzne milijarde koje stoje blokirane.
Tu se odmah otvara ključno pitanje: Ko će prvi dobiti novac iz EU – Mađarska kao članica ili Ukrajina kao partner koji zavisi od spoljne pomoći?
Upravo tu počinje prava politička igra. Evropska komisija vrši pritisak na Petera Mađara da odobri zajam od 90 milijardi evra za Ukrajinu.
Prethodni premijer Viktor Orban je još u martu blokirao taj paket vetom, čime je otvorio prostor za ovu situaciju. Sada Brisel pokušava da iskoristi trenutak tranzicije vlasti i ubrza odluku, ali Mađar ima svoje adute.
Njegov prioritet je jasan – oko 17 milijardi evra koje je Evropska komisija zamrznula zbog pitanja vladavine prava i korupcije. Kada se tome dodaju sredstva iz fonda SAFE i drugi blokirani iznosi, ukupna suma dostiže čak 35 milijardi evra. To nije samo broj na papiru, već ključni deo političkog obećanja datog biračima u Mađarskoj.
Ali problem je u uslovima. Brisel zahteva sprovođenje čak 27 reformskih koraka, takozvanih „super-faza“, koje uključuju duboke promene u pravosuđu, smenu sudija povezanih sa Orbanovim sistemom i formiranje efikasne agencije za borbu protiv korupcije.
To su potezi koji se ne donose preko noći. U diplomatskim krugovima se već govori da bi njihova realizacija mogla trajati mesecima, pa čak i godinama.
U međuvremenu, sat neumoljivo otkucava. Rok za povlačenje sredstava iz fonda za oporavak ističe u avgustu, a Mađarska mora do tada da pokaže konkretne rezultate. U suprotnom, deo novca – uključujući 6,5 milijardi evra – mogao bi zauvek da bude izgubljen.
Postoji i presedan koji dodatno komplikuje situaciju. Kada je u Poljskoj 2023. godine došlo do promene vlasti, Evropska komisija nije čekala sprovođenje reformi.
Donald Tusk je dobio sredstva praktično odmah, uz političku podršku Brisela. Upravo na to se sada oslanja Mađar, koji bi mogao da predloži kompromis: Mađarska povlači veto na pomoć Ukrajini, a zauzvrat dobija deo blokiranih sredstava.
Takav scenario, iskreno, nije stran evropskoj politici. Naprotiv, Viktor Orban je godinama gradio reputaciju upravo na takvim taktičkim potezima. Pitanje je samo da li će novi premijer krenuti tim putem ili će pokušati drugačiji pristup.
Međutim, iz Berlina i Evropskog parlamenta već stižu jasni signali da prostora za takav dogovor nema mnogo. Nemački kancelar Fridrih Merc otvoreno traži da Mađarska prva popusti i omogući isplatu sredstava Ukrajini. Na sastanku sa Vladimirom Zelenskim u Berlinu poručio je da vojna podrška mora biti isplaćena bez odlaganja.
Sličan ton dolazi i iz Evropskog parlamenta. Poslanici Danijel Frojd i Moric Kerner insistiraju da nema brzih rešenja i da Mađarska mora prvo da ispuni sve uslove.
Frojd je posebno oštar, poručujući da „ne sme biti blanko čekova“, dok Kerner ide korak dalje i priznaje da je ranija odluka u slučaju Poljske bila greška.
Evropski parlament već ima istoriju sukoba sa Komisijom po ovom pitanju. Još 2021. godine pokrenut je pravni postupak protiv Ursule fon der Lajen zbog neaktivnosti prema Mađarskoj, a 2024. ponovo su osporavana sredstva od oko 10 milijardi evra.
Nedavno je i Evropski sud pravde potvrdio argumente parlamenta, što dodatno otežava manevarski prostor Komisije.
Tako se Brisel nalazi u nezavidnoj poziciji. Ako popusti Mađarskoj, rizikuje novi institucionalni sukob. Ako ostane tvrd, postoji realna opasnost da deo sredstava propadne jer rokovi ističu, a reforme kasne. U oba slučaja, politička cena je visoka.
Zvanično, poruka iz Evropske komisije ostaje optimistična. Kako je rekla portparolka Paula Pinjo, „rešenje će verovatno biti pronađeno“. Ipak, iza te diplomatske formulacije ostaje dosta neizrečenog. Niko ne želi da kaže kako će to rešenje zapravo izgledati, niti ko će prvi dobiti novac.
U ovom trenutku, jasno je samo jedno – borba između Mađarske i Ukrajine za milijarde iz EU tek ulazi u ključnu fazu. I dok se odluke odlažu, pritisci rastu sa svih strana.
A kada se u Briselu spoje politika, novac i rokovi koji ističu, ishodi retko budu jednostavni i često donesu više iznenađenja nego što iko na početku očekuje.



























