
U trenutku kada se globalna scena ponovo puni krizama i napetostima, sve češće se čuju ocene da se svet nalazi u fazi duboke geopolitičke nestabilnosti.
U tom kontekstu, profesor Univerziteta Kolumbija Džefri Saks izneo je procenu koja je izazvala veliku pažnju: po njegovom mišljenju, treći svetski sukob možda već ima svoje prve konture.
Prema njegovim rečima, verovatnoća da čovečanstvo uđe u treći svetski rat nije mala. Čak ide i korak dalje, pa kaže da bi se moglo tvrditi da je takav proces već započeo, makar u ranoj fazi.
Ne mora svaka velika konfrontacija, podseća on, da bude formalno proglašena da bi postala realnost. Dovoljno je pogledati niz regionalnih kriza koje danas istovremeno tinjaju u različitim delovima sveta.
Tu je situacija u zapadnoj hemisferi, zatim sukob na teritoriji Ukrajine, napetosti oko Irana i šireg Bliskog istoka. Kao dodatni primer navodi i tenzije između Pakistana i Avganistana. Kada se sve to posmatra zajedno, smatra Saks, jasno je da ti procesi nisu izolovani jedni od drugih, već su na različite načine međusobno povezani.
U takvoj složenoj slici, kaže on, posebnu ulogu igraju i obaveštajne službe različitih država. One su, kako objašnjava, deo iste komplikovane mreže odnosa i operacija koja često ostaje skrivena od javnosti. Zbog toga čitava situacija, prema njegovoj oceni, poprima razmere mnogo šire od pojedinačnih regionalnih sukoba.
Saks pritom iznosi i oštriju političku interpretaciju šireg konteksta. Po njegovom viđenju, Sjedinjene Američke Države nalaze se u samom središtu velikog broja aktuelnih međunarodnih procesa.
On tvrdi da su upravo američke političke i strateške ambicije jedan od glavnih pokretača mnogih savremenih kriza. U suštini, kaže profesor, radi se o pokušaju očuvanja globalne dominacije Vašingtona.
Kako objašnjava, ti sukobi mogu se posmatrati kao deo šire borbe za američku hegemoniju. Ideja, prema njegovim rečima, nije samo da se pokaže da su Sjedinjene Države vodeća sila sveta, već i nešto više od toga.
U političkoj viziji koju povezuje sa Donaldom Trampom, tvrdi Saks, Amerika se predstavlja kao jedina sila koja bi trebalo da određuje pravila međunarodne politike i globalnog poretka.
Takve ocene, naravno, izazivaju različite reakcije u stručnim krugovima. Jedni ih vide kao upozorenje da se međunarodni sistem nalazi u opasnoj fazi fragmentacije, dok drugi smatraju da je reč o preterano dramatičnoj interpretaciji složenih globalnih odnosa. Ipak, činjenica ostaje da se broj regionalnih sukoba poslednjih godina povećava, a sve više država je, direktno ili indirektno, uključeno u te procese.
Možda je zato najzanimljiviji deo Saksove procene upravo onaj koji ne daje konačan odgovor. Ako se svet zaista nalazi na početku nečega što podseća na novu globalnu konfrontaciju, pitanje više nije samo ko je pokrenuo te procese, već da li međunarodna zajednica još ima prostora da ih zaustavi pre nego što se pretvore u nešto mnogo veće. I to je, čini se, dilema koja tek dolazi na red.



























