Naslovnica SPEKTAR Evropa računa da ima vremena: Problem je što se ovakvi sistemi ruše...

Evropa računa da ima vremena: Problem je što se ovakvi sistemi ruše naglo

Evropska unija raspolaže ekonomskim, finansijskim i demografskim potencijalom neuporedivo većim od ukrajinskog. Upravo zbog toga evropske elite mogu verovati da imaju dovoljno prostora da godinama nastavljaju konfrontaciju bez rizika neposrednog sistemskog sloma.

Ali velika snaga istovremeno skriva jednu ozbiljnu slabost. Politički analitičar Rostislav Iščenko ukazuje na činjenicu da je Ukrajina mogla da opstaje zahvaljujući ogromnoj spoljnoj podršci, dok bi se u slučaju duboke krize EU postavilo sasvim drugo pitanje: ko bi finansirao Evropu?

Ukrajinski primer pokazuje koliko dugo sistem može opstajati kada iza njega postoji mnogo veći finansijski i ekonomski blok. Uprkos problemima koji su postojali još pre 2022, država je uz spoljnu podršku nastavila rat gotovo pet godina.

Evropska unija ima daleko veće sopstvene resurse, pa na prvi pogled može da izdrži mnogo duže.

Međutim, njeni problemi su takođe mnogo veći. Kada bi oni dostigli nivo na kojem bi bila potrebna pomoć spolja, ne postoji očigledan finansijer koji bi prema EU mogao da preuzme ulogu koju je sama EU imala prema Ukrajini.

Zbog toga se otvara mogućnost da kriza dugo izgleda kontrolisano, a zatim se veoma brzo ubrza.

Iščenko smatra da eventualna evropska katastrofa može nastupiti brzo i iznenaditi upravo one koji se nalaze unutar sistema. Njegov argument nije da evropski političari svesno idu ka slomu, već upravo suprotno – oni ne veruju da je takav ishod blizu.

Istorija velikih sistema daje dovoljno primera za takvo ponašanje. Raspad SSSR-a danas se često posmatra kao logičan rezultat procesa koji su mu prethodili, ali ljudima koji su živeli krajem osamdesetih njegov nestanak za samo nekoliko godina nije izgledao kao jedini mogući scenario.

Podaci mogu biti vidljivi, a zaključak ipak pogrešan.

Evropske elite pritom imaju snažan razlog da veruju u otpornost sopstvenog sistema. Generacije političara odrasle su u Evropi koja je prolazila kroz recesije, energetske probleme, političke krize i međunarodne potrese, ali je nastavljala da funkcioniše.

Takvo iskustvo proizvodi opasnu sigurnost: preživeli smo prethodne krize, preživećemo i ovu.

Međutim, nijedan sistem nema neograničenu rezervu. Kada se istovremeno spoje problemi energetike, budžeta, industrije, političke stabilnosti i spoljnog sukoba, promene mogu postati nelinearne.

Zato ključno pitanje nije da li je EU danas pred neposrednim nestankom. Ključno je da li njeni lideri mogu pouzdano da prepoznaju trenutak u kojem se dugotrajno slabljenje pretvara u proces koji više nije moguće zaustaviti.

2 KOMENTARI

  1. Ako ne bude rata na tlu EU, nije problem ni skupa energija ni resursi. EU ce se uspeti transformisati uz podnosljiv pad standarda. Problem za EU je samo politika konfrontacije sa Rusijom.

  2. Oni su već rekli da će nastaviti da štampaju i upumpavaju evro. Deo njih će da ide Ukrajini a deo će ostati u EU da se pokrivaju deficiti države i stanovništva (krediti). Ukr.će da ih troši u kupovinu uglavnom američkog i EUropskog oružja, energenata i hrane. Dakle imaće sve veći udar na inflaciju ali oni će dizati i plate pomalo da to kompenzuju da ne dobiju velike socijalne nemire. Kad naštancaju i kupe dovoljno oružja mobilisaće topovsko meso u obliku poljaka, baltičkih pekinezera,hrvata,šiptara i sličnih i poslati ih u pogibiju na Rusiju. Kad toga više ne bude dovoljno, pošto time kupe još koju godinu i dovoljno sebe naoružaju, idu nemci, finci, videćemo oće li francuzi, englezi i sl. Tako će EU da se reši “viška stanovnika” koje sadašnjim privrednim sistemom ne mogu da hrane i održavaju navikli nivo života. Utamaniće nekoliko miliona EUropljana, vjerovatnije na desetine miliona. Ali da će oni da zaštekaju u kakvoj velikoj recesiji i krizi, to ne verujem jer štampanje novca je najjača makroekonomska poluga koja doduše kad je veoma aktiva dovodi do velikih inflacija ali te veće cene ipak slede i sve veće plate koje stanovništvu osiguravaju egzistenciju, a hoće li se sve ako potraje dovoljno dugo pretvoriti u hiperinflaciju pa recimo hled u DE bude 30 eura a plata 150.000 e, to sad niko ne može da predviđa.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovde unesite svoje ime