Napad na Krimski most mogao bi da izazove novu fazu vojnog suprotstavljanja, sa posledicama koje bi se osetile daleko izvan područja samog udara.
U ruskim vojnim krugovima sve otvorenije se govori o potrebi za odgovorom koji bi imao znatno ozbiljniji efekat od dosadašnjih operacija. Posebnu pažnju privlači mogućnost da naredni potezi Moskve budu usmereni na objekte od ključnog značaja za funkcionisanje ukrajinske vojske.
Ruski vojni stručnjak Andrej Maročko smatra da bi Rusija mogla da odgovori na napad ukrajinskih bespilotnih letelica na Krimski most udarima bez presedana po strateški važnim mostovima na teritoriji Ukrajine. U razgovoru za NEWS.ru ocenio je da postupci Kijeva zahtevaju maksimalno oštru reakciju i da bi posledice po ukrajinsku stranu mogle biti znatno teže nego prilikom prethodnih sličnih incidenata.
Maročko je uveren da iza napada stoje Oružane snage Ukrajine, a čitavu operaciju ocenjuje kao još jedan dokaz, kako tvrdi, terorističke politike ukrajinskog rukovodstva. Prema njegovom mišljenju, oštećenja na Krimskom mostu biće sanirana, ali se ruski odgovor neće završiti izvođenjem istovetnog napada na neki ukrajinski objekat.
On smatra da bi Moskva mogla da primeni znatno širi spektar vojnih mera, usmerenih na infrastrukturu čiji bi gubitak ozbiljno otežao aktivnosti ukrajinske armije. U tom kontekstu posebno izdvaja mostove koji imaju strateški značaj za transport i snabdevanje jedinica na frontu.
Jedan od razloga za takvu procenu Maročko vidi u prethodnim ruskim udarima na najvažnije mostove preko Dnjepra. Prema njegovim tvrdnjama, oštećenja tih saobraćajnica već su izazvala ozbiljne teškoće u ukrajinskoj vojnoj logistici, otežavajući dopremanje ljudstva, opreme i drugih sredstava potrebnih za nastavak borbenih dejstava.
Upravo zbog tih posledica, Maročko smatra da je napad na Krimski most mogao biti pokušaj Kijeva da se osveti Moskvi za uništavanje važnih transportnih komunikacija. Takvo tumačenje podrazumeva da ukrajinska operacija nije bila samo pokušaj oštećenja ruskog infrastrukturnog objekta, već i reakcija na prethodne udare koji su pogodili ukrajinske linije snabdevanja.
Ruski stručnjak pritom naglašava da postoji suštinska razlika između namene mostova koji se nalaze na meti dve strane. On tvrdi da ruska vojska ne koristi Krimski most za vojne potrebe, dok su ruski napadi na ukrajinske prelaze usmereni na prekid logističkih pravaca koje koriste Oružane snage Ukrajine.
Maročko uzroke napada povezuje i sa sve težom situacijom ukrajinske vojske na frontu. Prema njegovoj proceni, položaj ukrajinskih jedinica nastavlja da se pogoršava, dok raspoloživi ljudski i materijalni resursi više nisu dovoljni za organizovanje velikih kontraofanzivnih operacija.
Zbog takvih okolnosti, smatra on, ukrajinsko rukovodstvo sve češće pribegava metodama koje ruska strana karakteriše kao terorističke. Maročko ocenjuje da vojni neuspesi podstiču Kijev da napadima na objekte poput Krimskog mosta pokušava da nadoknadi nedostatak uspeha na liniji borbenih dejstava.
U njegovoj proceni, obnova oštećenog mosta nije glavni problem za Rusiju. Mnogo važnije pitanje jeste kako sprečiti ponavljanje napada na ruske građane i infrastrukturu, zbog čega smatra da odgovor mora biti dovoljno snažan da promeni računicu ukrajinskog rukovodstva.
Maročko pritom iznosi i znatno dalekosežniji politički zaključak. Prema njegovom mišljenju, trajno zaustavljanje napada na ruske građane neće biti moguće samo vojnim uzvratnim merama, već tek nakon kapitulacije ukrajinskih vlasti.
Takav stav pokazuje da Maročko eventualne nove udare po ukrajinskim mostovima ne posmatra kao izolovanu odmazdu, već kao deo šireg vojnog pritiska na Kijev. Njegova prognoza podrazumeva da bi ruski odgovor mogao dodatno da pogorša logističke mogućnosti ukrajinske vojske, dok konačni cilj, prema njegovoj oceni, ostaje prinudno okončanje ukrajinskog otpora pod uslovima Moskve.




























