Naslovnica ŽIVOT 10 GODINA JE BIO IMAM, A SAD VOZI KAMION U NEMAČKOJ: Neverovatna...

10 GODINA JE BIO IMAM, A SAD VOZI KAMION U NEMAČKOJ: Neverovatna priča Bosanca koji je džamiju zamenio kabinom na točkovima

Odlazak mladih gorući je problem kako Bosne i Hercegovine, tako i zemalja u njenom okruženju. Sve je veći broj onih koji se odlučuju potražiti neki bolji život izvan granica svoje zemlje.

Živiničanin Selmir Husić (32) također je jedan od onih koji su, tražeći bolje sutra, napustili domovinu. Skoro deceniju je bio vjerski službenik, imam-efendija u malom džematu kod Zvornika, a prije nešto više od dva mjeseca otišao je u Njemačku i tamo danas radi kao vozač kamiona.

[adsenseyu1]

Nakon što je završio Karađoz-begovu medresu u Mostaru, Husić ubrzo preuzima dužnost imama u džematu Ravne, pri Medžlisu Islamske zajednice Zvornik, gdje provodi oko devet godina. No, odlučuje napustiti imamsku službu i potražiti drugi posao te počinje voziti kamion. Najprije to radi kod prevoznika u BiH, zatim u Hrvatskoj, a prije nešto više od dva mjeseca odlazi u Njemačku.

U razgovoru za AA, Husić govori o svojim razlozima odlaska iz BiH, napuštanju imamske službe, o tome kako je doživio taj veliki kontrast prelaska iz vjerske službe i u kamionsku kabinu, ali i o tome planira li se vratiti u BiH.

[adsenseyu5]

Mnogo razloga zbog kojih je napustio BiH

Trebalo bi mu, kaže, puno vremena kada bi redom počeo nabrajati razloge zbog kojih je danas u Njemačkoj, a ne u voljenoj domovini. Njegovi razlozi se, kaže, u značajnoj mjeri i ne razlikuju mnogo od razloga zbog kojih je bilo ko drugi napustio BiH, a to su neizvjesnost, besperspektivnost, monotonija, nepotizam, kao i druge bolesti od kojih boluje naše društvo.

“Da, istina je, završio sam medresu i nepunih devet godina obavljao sam imamski posao u jednom malom povratničkom džematu u Podrinju. Trenutno živim u Njemačkoj i radim kao vozač kamiona, sretan sam i uživam u poslu koji radim”, istakao je Husić, inače otac dvoje mališana.

[adsenseyu4]

Na pitanje je li i koliko mu je teško bilo “ostaviti” džube i ahmediju, Husić navodi kako nije bilo toliko teško jer, kako kaže, ranije je imamski poziv zamišljao dosta drugačijim.

“Radio sam u jednom malom povratničkom džematu gdje sam, mogu slobodno kazati, jedva sastavljao kraj s krajem. Iako u narodu postoji to uvjerenje kako “hodže imaju para” kod mene to nije bio slučaj, a vjerujem ni kod većine drugih imama. Odlučio sam radi sebe i svoje porodice krenuti dalje i mogu reći da se zbog toga nisam pokajao”, navodi Husić.

[adsenseyu5]

POVEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA