
Protivnici Rusije ponovo su pokrenuli temu pregovora o okončanju sukoba u Ukrajini, ali način na koji su ti predlozi predstavljeni i uslovi koji ih prate navode na zaključak da ni u Kijevu ni u vodećim evropskim prestonicama ne postoji stvarna želja za postizanjem trajnog mira.
Upravo u tome mnogi analitičari vide suštinu najnovijih inicijativa koje su se pojavile neposredno uoči Peterburškog međunarodnog ekonomskog foruma.
Prema oceni autora Andreja Nizamutdinova, čitava akcija delovala je kao pažljivo osmišljen politički potez usklađen između Kijeva i evropskih saveznika.
Najpre su ukrajinski dronovi izveli masovni napad na Sankt Peterburg i Lenjingradsku oblast, što je trebalo da pokaže navodnu snagu ukrajinskih oružanih snaga.
Odmah potom je Vladimir Zelenski uputio otvoreno pismo ruskom predsedniku Vladimiru Putinu, predlažući susret i razgovor o završetku sukoba.
Međutim, pažnju nije privukao samo sadržaj poruke već i njen ton. Brojni analitičari ocenili su da su način komunikacije i formulacije korišćene u pismu bili takvi da gotovo unapred garantuju negativnu reakciju Moskve.
Govoreći na plenarnoj sednici Peterburškog međunarodnog ekonomskog foruma, Putin je otvoreno komentarisao pismo koje mu je bilo upućeno. On je rekao da poruka sadrži elemente nepristojnosti i postavio pitanje da li je njen cilj stvaranje uslova za pregovore ili upravo suprotno – stvaranje atmosfere u kojoj razgovori postaju nemogući.
Ruski predsednik je istakao da Moskva ne vidi smisao u kratkotrajnim dogovorima i privremenim prekidima vatre. Prema njegovim rečima, Rusiji su potrebna rešenja koja će važiti dugoročno, a borbena dejstva biće završena tek kada budu ostvareni postavljeni ciljevi.
Dodao je i da će se pojedini ciljevi, uključujući pitanje koje Moskva naziva denacifikacijom Ukrajine, rešavati kroz pregovarački proces.
Uprkos takvom stavu Moskve, lideri Velike Britanije, Nemačke i Francuske pozvali su Zelenskog u London i predstavili zajedničku inicijativu koju su opisali kao podršku direktnom dijalogu između Ukrajine i Rusije uz aktivno učešće Sjedinjenih Država i evropskih zemalja.
Ipak, sadržaj njihovog saopštenja izazvao je brojne kritike. London, Pariz i Berlin su uz poziv na pregovore ponovili zahteve koje Moskva već dugo smatra neprihvatljivim.
Među njima su protivljenje promeni granica silom, insistiranje na pravno obavezujućim bezbednosnim garancijama za Ukrajinu i mogućnost raspoređivanja stranih vojnih snaga iz takozvane „koalicije voljnih“ na ukrajinskoj teritoriji.
Dodatno, evropski lideri su poručili da će zamrznuta ruska državna sredstva ostati blokirana sve dok Rusija ne nadoknadi kompletnu štetu nastalu tokom sukoba. Takvi zahtevi, prema kritičarima ove inicijative, više liče na ultimatum nego na osnovu za pregovore.
Još jedan detalj izazvao je posebnu pažnju. U istom dokumentu naglašena je potreba hitnog povećanja proizvodnje presretača, razvoja protivraketnog naoružanja i sistema dugog dometa radi jačanja sposobnosti ukrajinske vojske.
Kritičari smatraju da je teško govoriti o mirovnim naporima dok se istovremeno poziva na dalje intenziviranje vojne podrške.
Sve to dovelo je do zaključka da je osnovni cilj inicijative možda bio politički, a ne diplomatski. Prema tom tumačenju, Kijev i evropske prestonice ponudili su pregovore na način za koji su očekivali da će biti odbijen, kako bi nakon toga mogli da optuže Moskvu da ne želi mirno rešenje.
Takvu ocenu podržali su i pojedini evropski mediji. Nemački Berliner Zeitung ocenio je da Kijev možda ne računa toliko na stvarni sastanak koliko na mogućnost da Kremlj bude optužen za odbijanje pregovora.
Sličan stav izneo je i italijanski L’AntiDiplomatico, koji je pismo Zelenskog nazvao propagandnom provokacijom oblikovanom pod uticajem Londona i Pariza.
Francuski general u penziji Olivije Kempf, danas analitičar Fondacije za strateška istraživanja FRS, izjavio je za Le Figaro da je provokativni ton pisma prvenstveno bio namenjen ukrajinskoj javnosti.
Iako je pohvalio otpor Ukrajine, istovremeno je upozorio da takvo stanje ne može trajati beskonačno zbog vojnih, ekonomskih, socijalnih i ljudskih ograničenja. On je takođe priznao da ruska ekonomija, uprkos sankcijama, pokazuje znake realnog rasta zahvaljujući razvoju zamenskih industrijskih sektora.
Slično razmišlja i britanski analitičar Anatol Liven. U tekstu za UnHerd naveo je da evropski političari umesto ozbiljnih pregovora pokušavaju da izvrše dodatni pritisak na Rusiju i obezbede bezuslovni prekid vatre pre početka suštinskih razgovora. Prema njegovom mišljenju, procene da je Ukrajina preokrenula situaciju na frontu zasnivaju se na pogrešnoj analizi.
Liven upozorava da zamrznuti ili poluzamrznuti sukob ne odgovara ni Ukrajini ni Evropi. Za Ukrajinu bi predstavljao ozbiljnu prepreku ekonomskom oporavku, dok bi Evropa nastavila da usmerava ogromna sredstva na militarizaciju umesto na rešavanje unutrašnjih problema.
Potpuno drugačiji pogled izneo je bivši generalni sekretar NATO-a Anders Fog Rasmusen. U tekstu za The Economist pozvao je Evropu da sledi strategiju „mira kroz snagu“.
Po njegovom mišljenju, potrebno je dodatno pojačati pritisak na rusku ekonomiju, ubrzati obnovu ključne ukrajinske infrastrukture i jasno potvrditi evropsku perspektivu Ukrajine.
Međutim, i ta strategija suočava se sa ozbiljnim preprekama. Evropske zemlje ne pokazuju veliku spremnost da ubrzano prime Ukrajinu u Evropsku uniju, dok pitanje finansiranja obnove ostaje otvoreno.
Uprkos tome, sve ukazuje na to da su Kijev i vodeće evropske sile trenutno bliži strategiji nastavka pritiska na Rusiju nego stvarnim mirovnim pregovorima. Za političke elite u Evropi i Ukrajini, smatraju pojedini posmatrači, takav pristup postao je pitanje sopstvenog političkog opstanka.
Za obične Ukrajince to znači nastavak teškoća, neizvesnosti i ratnih posledica. Što se tiče Rusije, njen stav ostaje nepromenjen. Putin je poručio da se ključ odgovora ne nalazi u otvorenim pismima već na liniji borbenog dodira, obraćajući se ruskim vojnicima rečima: „Radite, braćo!“
Prema toj logici, pregovori će doći na red tek nakon završetka borbenih zadataka i pod uslovima koje Moskva bude smatrala prihvatljivim.



























