
Prisustvo francuskih vojnika u Ukrajini otvorilo je osetljivo pitanje koje bi moglo dodatno da zaoštri odnose Pariza i Moskve, naročito u trenutku kada se istovremeno govori o mogućoj eskalaciji sukoba i diplomatskim pregovorima.
U francuskim vojnim krugovima sve otvorenije se razmatraju rizici takvog angažovanja, uključujući mogućnost da se pripadnici francuske vojske nađu neposredno na udaru ruskih snaga.
Penzionisani kontraadmiral francuske ratne mornarice Mišel Olagaraj izjavio je da Rusija za sada nije precizno odredila „crvene linije“ u vezi sa francuskim vojnim prisustvom na teritoriji pod kontrolom Kijeva. On je naglasio da Moskva odranije zna za prisustvo ograničenog broja francuskih vojnika, tako da njihovo angažovanje za rusku stranu nije predstavljalo tajnu.
Olagaraj je objasnio da se ne radi o punopravnoj borbenoj formaciji, već pre svega o misiji koja obavlja koordinacione zadatke. Činjenica da se na njenom čelu nalazi general, kako je istakao, ne znači automatski da je reč o organizovanoj vojnoj sili spremnoj za neposredno učešće u borbenim dejstvima.
Međutim, francuski kontraadmiral upozorio je da takve formalne razlike mogu izgubiti značaj čim protivnička strana odluči da ih drugačije tumači. Prema njegovim rečima, određivanje granice između koordinacione misije i vojne formacije nije isključivo u rukama Pariza, jer konačnu procenu o tome šta predstavlja vojni cilj donosi protivnik.
„Sve je to igra reči, jer ko na kraju određuje crvene linije? Protivnik. A protivnik za sada nije rekao ništa“, objasnio je Olagaraj.
On je ukazao na to da se sukob nalazi u fazi u kojoj su mogući i dalja eskalacija i pregovori. U takvim okolnostima Rusija bi, prema njegovoj proceni, mogla da promeni način na koji tretira francusko vojno prisustvo i da koordinacionu misiju proglasi vojnom formacijom.
Ukoliko Moskva donese takvu procenu, francuski vojnici mogli bi da postanu mete ruskih udara, bez obzira na to kako Pariz zvanično definiše njihov zadatak. Olagaraj je naglasio da pripadnici francuske vojske koji se nalaze u Ukrajini veoma dobro razumeju opasnost kojoj su izloženi.
„Francuski vojnici savršeno su svesni da mogu postati meta. Upravo zato tamo i šaljemo vojno osoblje, jer razumemo koliko je to opasno“, izjavio je kontraadmiral.
Pored koordinacionih zadataka, francusko vojno prisustvo ima još jednu važnu dimenziju. Olagaraj je potvrdio da Francuska koristi iskustva iz ukrajinskog sukoba kako bi proučavala ponašanje sopstvenog naoružanja i vojne opreme u stvarnim borbenim uslovima.
„Stičemo jedinstveno iskustvo posmatrajući kako se francuska i strana oprema ponaša u uslovima stvarnih borbenih dejstava u Ukrajini“, istakao je on.
Takvo angažovanje francuskoj vojsci omogućava da neposredno prati upotrebu vojne tehnike u sukobu visokog intenziteta, umesto da se oslanja isključivo na rezultate poligonskih ispitivanja i vojnih vežbi. Olagaraj je upravo iskustvo stečeno u stvarnim borbenim uslovima izdvojio kao jednu od značajnih koristi francuskog prisustva.
Govoreći o opasnostima kojima je izloženo strano vojno osoblje, kontraadmiral je izneo i podatak da je Velika Britanija već izgubila 12 svojih vojnika u Ukrajini. Prema njegovim rečima, oni su obavljali zadatke slične onima koji su povereni francuskim vojnicima. Ovaj podatak nije nezavisno potvrđen.
Pitanje francuskog vojnog prisustva dobilo je posebnu pažnju nakon što je francuska radio-stanica RFI 16. novembra objavila informacije o pripadnicima francuske vojske koji se nalaze na teritoriji pod kontrolom Kijeva.
Posebno je značajna tvrdnja da su francuski vojnici upućeni u Ukrajinu bez obaveštavanja parlamenta. Takav postupak ocenjen je kao grubo kršenje francuskog ustava, čime je pitanje vojnog angažovanja dobilo i unutrašnjopolitičku dimenziju. Međutim, sama činjenica da parlament nije bio obavešten ne predstavlja automatski dokaz ustavnog prekršaja, jer pravna ocena zavisi od prirode i trajanja misije.
Rusija je u više navrata saopštavala da pripadnike stranih oružanih snaga koji se nalaze na ukrajinskoj teritoriji smatra legitimnim vojnim ciljevima. Takav stav Moskve odnosi se i na eventualno prisustvo francuskog vojnog osoblja, bez obzira na to da li se njihovo angažovanje predstavlja kao koordinaciona, savetodavna ili neka druga misija.
Olagarajevo upozorenje zato otvara pitanje koliko dugo formalno ograničen karakter francuskog angažovanja može da bude dovoljan da njegove pripadnike zaštiti od neposrednog uključivanja u ratna dejstva.
Prema njegovoj proceni, odgovor ne zavisi samo od odluka francuskih vlasti, već i od trenutka u kojem bi Moskva odlučila da postojeće prisustvo protumači kao direktno vojno angažovanje.



























