
Venecuela je, bar po procenama većeg broja stručnjaka, do američke „infiltracije“ važila za zemlju sa najjačim i najslojevitijim sistemom protivvazdušne odbrane u Latinskoj Americi.
Takvu ocenu u svom telegram-kanalu iznosi ukrajinski vojni analitičar Konstantin Mašovec, pozivajući se na podatke koji su dugo kružili među vojnim krugovima.
Po tim podacima, Karakas je raspolagao sa 20 do 22 lovca Su-30MKV, kao i sa do 10 aviona F-16, za koje Mašovec napominje da su stari, ali da je najmanje polovina i dalje u funkcionalnom stanju. Uz to su dolazila i po dva raketna diviziona sistema S-300VM i „Buk-2ME“, uključujući do 12 lansirnih jedinica prvog tipa i najmanje 200 raketa namenjenih za taj sistem.
Slika se tu ne završava. U sastavu protivvazdušne odbrane bilo je i između 10 i 12 sistema „Tor-M1“, oko 250 komada različitih prenosivih raketnih sistema PVO, uz dodatne isporuke iz Rusije koje su stigle pre američkog upada. Na sve to nadovezivalo se oko 260 cevi protivvazdušne artiljerije, među kojima i švedski „Boforsi“ — približno 100 do 110 oruđa tipa Bofors L70.
Radarska komponenta takođe nije bila zanemarljiva. Venecuela je imala do 18 radarskih stanica, uključujući kineske trodimenzionalne sisteme JYL-1 i JY-11B, u broju od osam do deset jedinica. Na papiru, sve je to delovalo kao čvrsto zatvoren vazdušni prostor.
Ipak, kako Mašovec primećuje, prvi snimci sa terena govore drugačije. Američki borbeni helikopteri, sudeći po objavljenim kadrovima, prilično sigurno deluju u vazdušnom prostoru Venecuele.
Po njegovoj oceni, tu postoje samo dve mogućnosti: ili su američke snage unapred uspele da neutrališu ključne elemente tog sistema, ili venecuelanske snage nisu uspele — ili nisu želele — da organizuju njegovu stvarnu borbenu upotrebu.
Kako je preneto, u jutarnjim satima Sjedinjene Države su izvele udare na Venecuelu. Raketna dejstva bila su usmerena na vojne baze, aerodrome, luku i druge strateške objekte. Predsednik SAD Donald Tramp izjavio je da je američki specijalni odred preuzeo kontrolu nad predsednikom Nikolasom Madurom i njegovom suprugom, nakon čega su izvedeni iz zemlje.
U vojnoj analitici često se kaže da brojke i spiskovi naoružanja znače mnogo manje od načina na koji se ta sredstva koriste u ključnom trenutku. Venecuelanski slučaj, bar za sada, ostavlja više pitanja nego odgovora — i otvara prostor za širu raspravu o tome koliko je stvarna moć sistema onakva kakvom se prikazuje sve dok ne dođe trenutak da se proveri u praksi.



























