Naslovnica IZA OGLEDALA Mizeriji nema kraja, a ovo je samo maleni vrh ledenog brega –...

Mizeriji nema kraja, a ovo je samo maleni vrh ledenog brega – ZAŠTO SU NAM SVE OVO SMESTILI i ko stoji iza svega?

Ustaljena fraza poslednjih godina jeste „fejk njuz“, odnosno lažne vesti. Lljudi koji govore utemeljene istine optužuju se za širenje lažnih vesti i to od istih onih medija koji šire prave lažne vesti. Zaista pravi distopijski svet, a ubedljiva većina javnosti to ne uviđa.

Još jedan izraz koji mejnstrim mediji često upotrebljavaju jeste „populizam“.

Odnosi se na sve, i na ljude i na ideje, levičarske, desničarske, svejedno, čim se ne pridržavaju glavnog toka narativa obeleženi su da koriste tzv. „populističe izjave“.

Po Vebsterovoj definiciji, populista je neko ko predstavlja većinski pogled, u stvari, to je vrlo demokratski termin, jer istinski lider treba da zastupa stavove ljudi.

Ali medijska manipulacija je od „populiste“ stvorila nekoga sa „nižom inteligencijom“, a naravno, niko ne želi da bude „manje inteligentan“, pa je tako termin postao pogrdan. Tako mediji i psihološki obrađena propaganda mogu da izmene ono što bi ljudi nazvali „zdrav razum“.

Ništa ne razdvaja ljude toliko kao strah. On omogučava da se dese stvari, koje se, da straha nema, možda nikada ne bi dogodile.

Sovjetski Savez je izašao iz Drugog svetskog rata – gde su izgubili između 25 i 30 miliona ljudi kako bi spasili Evropu i svet od fašizma. Ali zapadne istorijske knjige govore da su upravo Sjedinjene Države i njeni evropski saveznici pobedili Hitlera.

Ova lažna vest neprestano se širi, poslednja nedavna proslava pobede u Drugom svetskom ratu, 9. maja 2020., prošla je bez ikakvog razmatranja ključne uloge Sovjetskog Saveza – današnje Rusije – u porazu Hitlerovih nacista.

Nakon ove ogromne žrtve, Sovjetski Savez nije imao nameru ni resurse da stvori vojsku koja bi porazila zapad – kao što su to propagirale SAD, a potom im je pomagala Evropa, opravdavajući 40 godina hladnog rata, zasnovanog na strahu .

Hladni rat je uništio prirodni odnos (trgovinski, diplomatski, kulturni) između Evrope i današnje Rusije. Danas je, međutim, svako ko se usudi da podseti zapadne medije, političare i prijatelje na stvarnog pobednika nad fašističkom Nemačkom, naime Sovjetski Savez – „teoretičar zavere“ – ili neko ko širi „fejk njuz“.

Koronavirusna kriza

Najnoviji primer širenja lažnih vesti je koronavirusna kriza. Gotovo sve vlade ovoga sveta prihvatile su strategiju karantina, a sve pod „izgovorom“ da nas zaštite od nevidljivog neprijatelja – virusa korone.

I svaka vlada zna da je to katastrofa za nacionalnu i svetsku ekonomiju – to je socijalno samoubistvo. Ipak, delovale su zajedno, ali po čijem nalogu?

Oni koji traže sopstvene izvore informacija, pored medija kojima upravljaju vlade, koji diktiraju ili podržavaju laži, znaju da su podaci i statistike o infekcijama COVID-om, kao i stope smrtnosti, uveliko naduvani i svesno falsifikovani, kako bi povećali faktor straha i produžili destruktivnu blokadu. 

Već sada shvatamo štetu neviđenih razmera. U prva četiri meseca ove takozvane pandemije koju je proglasila Svetska zdravstvena organizacija (SZO),  uviđamo globalnu katastrofu koja daleko prevazilazi one iz 1929-33. i 2008-09. Nikada u zapisanoj ljudskoj istoriji nije prouzrokovano toliko bede i siromaštva.

Stečajeva ima na pretek, berza je do sada pala za više od 30% (uz neke uspone i padove – bogati i moćni na leđima malih investitora – „brzo uzimanje profita“). Međutim, američki milijarderi povećali su svoje bogatstvo tokom prva četiri meseca 2020. godine za 406 milijardi američkih dolara.

Univerzalni karantin takođe je prouzrokovao pad proizvodnje u kompanijama koje sada postaju lak plen za kupovinu od strane velikih korporacija – nezaposlenost koja raste do visina koje moderno čovečanstvo nikada nije doživelo, trenutno sa 40 miliona Amerikanaca koji su ostali bez posla.

Prema Fox Business News, do 40% se možda više uopšte neće vratiti na posao. FED predviđa da bi nezaposlenost mogla dostići 50% do kraja godine (u najgorem recesijskom periodu 1929. nezaposlenost je dostigla 25%). Ovo su samo američke statistike. Situacija u haotičnoj Evropi može biti još gora.

Međunarodna kancelarija rada (ILO) objavila je da bi za nekoliko meseci svetska nezaposlenost mogla da pogodi 1,6 milijardi ljudi, što je polovina globalne radne snage.

Mnogi od ovih ljudi, posebno na jugu, već su bili na rubu siromaštva ili ispod granice siromaštva, živeći iz dana u dan, bez uđteđevine. Sada su osuđeni na prosjačenje – i mnogi, možda stotine miliona, da umru od gladi.

Mnogi, ako ne i većina, nemaju pristup zdravstvenim uslugama, nikakvom krovu nad glavom ili bilo kom drugom obliku socijalne pomoći, jer je ekonomski kolaps izazvan COVID-om izbrisao čak i lažne strukture socijalne pomoći koje su siromašne zemlje možda uspostavile.

Mizeriji nema kraja, a ovo je samo maleni vrh ledenog brega. Najgore tek dolazi – kada se za nekoliko nedelja ili meseci pojavi jasnija slika o tome koja će industrija živeti ili umreti – i sve više nacija će ići ka siromašnoj ekonomiji.

Prava zavera

Ako se vratimo nekoliko koraka sve je jasno. Nije slučajnost da je ceo svet pogodio isti virus, praktično istovremeno. To se ne dešava prirodnim putem – ali može se dogoditi, kao što se dogodilo, kada je virus veštački implantiran u svakoj zemlji – i to istovremeno.

Dakle, postoji jasan plan iza ove takozvane koronavirusne krize koja čak i ne mora da bude kriza, ako pogledamo stvarne stope bolesti i smrtnosti, a ne one naduvane, koje šire strah. 

Pa, ko stoji iza svega ovoga? 

Bez davanja imena i prepuštajući to nagađanje vama, postoji nekoliko izveštaja i događaja koji su „predvideli“ takvu pandemiju.

Jedan od najistaknutijih je Rokfelerov izveštaj iz 2010. godine – koji je opisao detaljno ono što se događa sada. Čudno je da su MMF-ove ekonomske projekcije za „ekonomiju posle Covida“ predviđale tri scenarija, od kojih dva predviđaju još jednu epidemiju u drugoj polovini 2020. ili 2021. godine.

Događaj 201, održan 18. oktobra 2019. u Njujorku, simulirao je između ostalog koronavirusnu pandemiju koja bi u roku od 18 meseci prouzrokovala 65 miliona smrti.

Recimo da ljudi koji stoje iza ove monstruozne krize predstavljaju nekolicinu vrlo bogatih, žednih psihopata, zajedno sa njihovim porodicama i prijateljima.

Oni planiraju Jedinstvenu svetsku vladu, koja se takođe naziva Novi svetski poredak, ili Jedinstveni svetski poredak – koja se sprema od druge polovine prošlog veka. Zahteva potpunu kontrolu nad stanovništvom i značajno smanjenje stanovništva.

Tu dolaze eugeničari. Jedan od njih je i Bil Gejts, koji je 2010. godine u Južnoj Kaliforniji izjavio da „pomoću vakcina, možemo smanjiti svetsku populaciju za 10% do 15%.“ Međutim, razgovor o tome i povezivanje sa onim što danas živimo – označava se kao „Teorija zavere“.

Strategija „teorije zavere“

Iza strategije „Teorija zavere“ stoji puno psihologije – ljude se dovode do stanja kognitivne disonance, odnosno, veruju u naraciju za koju znaju da je fikcija, što znači da znaju da nešto nije u redu, ali se ne usuđuju da to dovedu u pitanje. Zašto?

Zbog toga što će ih nazvati teoretičarem zavere. I zašto je to važno? Jer je to odličan način da unesete razdor među ljude. Neko ko je žigosan kao teoretičar zavere, ko veruje u teorije zavere – u lažne vesti, posmatran je kao lakoverni čudak u očima svojih prijatelja. Oni ga izbegavaju- i ako se pridržava svog mišljenja, može postepeno da postaje usamljen i izolovan.

Izolovanje od društva znači da nema prijatelja, a to izaziva strah. Dakle, bolje da verujete zvaničnom narativu.

Verujte u sebe. Izađite iz pećine.

Držite se sopstvene moći rasuđivanja, svog mišljenja zasnovanog na činjenicama, bez obzira što vas označavaju kao teoretičara zavere. Ustanite za ono u šta verujete – i činite to sa strašću. I drugi ljudi sumnjaju, a kada vide da ljudi brane svoje verovanje sa strašću, mogu vam se pridružiti.

I tako, kritična masa raste. A strategija teorije zavere brzo gubi snagu – i propada. Da nestaje već se vidi u svim evropskim i američkim gradovima, gde na desetine hiljada ljudi izlaze na ulice, braneći svoja građanska, ljudska i ustavna prava zaključuje analizu Piter Kenig za Global Research.

Webtribune.rs

[adsenseyu1]