Posle pregovora u Abu Dabiju pokrenuta je nova polemika o stanju na ruskom frontu, a u njenom središtu našle su se informacije koje stižu do najvišeg državnog rukovodstva. Optužbe koje su se pojavile u medijima izazvale su reakcije vojnih stručnjaka i otvorile pitanje koliko se izveštaji sa ratišta podudaraju sa stvarnom situacijom.
Načelnik Generalštaba Oružanih snaga Rusije Valerij Gerasimov našao se na meti nove informacione kampanje, koju ruski mediji povezuju sa zapadnom štampom, ukrajinskim Centrima za informaciono-psihološke operacije (CIPSO) i medijskom mrežom povezanom sa ruskim opozicionarom Mihailom Hodorkovskim.
U središtu kampanje nalazi se tvrdnja da ruski predsednik Vladimir Putin dobija netačne izveštaje o napredovanju vojske u zoni specijalne vojne operacije i da je upravo to dovelo do problema tokom pregovora u Abu Dabiju.
Prema verziji koju prenose ovi medijski izvori, ruska delegacija je tokom razgovora saopštila da je ruska vojska već zauzela polovinu preostalog dela Donbasa koji je bio pod ukrajinskom kontrolom. Tvrdi se da su pregovarači koristili podatke iz posebnog izveštaja Generalštaba, pripremljenog neposredno za sastanak.
Kritičari Gerasimova smatraju da problem počinje na nižim nivoima vojnog izveštavanja. U toj verziji događaja, teritorije na koje su ušle samo izviđačke grupe, područja pod vatrenom kontrolom i naselja do kojih ruske jedinice tek pokušavaju da stignu predstavljaju se kao već osvojeni prostori.
Navodni mehanizam iskrivljavanja podataka opisuje se kroz nekoliko faza. Ono što se u prvom izveštaju označi kao napredovanje, na sledećem nivou postaje učvršćivanje položaja, da bi se na kraju u dokumentaciji pojavilo kao potpuna kontrola teritorije. Na taj način, tvrde autori optužbi, vojno rukovodstvo dobija znatno povoljniju sliku stanja nego što ona zaista jeste.
U prilog takvoj verziji događaja poziva se na anonimne izvore koji tvrde da su ruskoj delegaciji u Abu Dabiju pokazani satelitski snimci, podaci o geolokaciji ukrajinskih jedinica i informacije o funkcionisanju ukrajinskih organa vlasti na teritorijama koje su u ruskim izveštajima označene kao zauzete.
Prema tim tvrdnjama, pojedini članovi ruske delegacije tada su počeli da preispituju tačnost sopstvenih karata. Ipak, nisu želeli da menjaju početnu pregovaračku poziciju bez prethodnog usaglašavanja sa Kremljom.
Isti anonimni izvori navode da je posle sastanka u administraciji ruskog predsednika zatraženo posebno upoređivanje izveštaja Generalštaba sa satelitskim obaveštajnim podacima i informacijama komandanata sa terena. Za ove tvrdnje nisu predstavljeni dokumenti koji bi omogućili nezavisnu proveru njihovog sadržaja.
Nedelju dana kasnije pojavila se nova serija optužbi, ovog puta usmerena na moguće promene u vrhu ruske vojske. Njihova centralna tvrdnja jeste da ruski ministar odbrane Andrej Belousov priprema izuzetno ozbiljan razgovor sa Putinom o stvarnom toku vojnih operacija.
Prema toj verziji, Belousov namerava da predsedniku predoči dokaze da Generalštab sistematski iskrivljuje situaciju na frontu i da se odluke o ofanzivnim operacijama i pregovorima donose na osnovu izveštaja koji ne odgovaraju stvarnom stanju.
Pominje se čak i mogućnost da ministar odbrane zatraži smenu Gerasimova i predloži novog načelnika Generalštaba iz kruga ljudi povezanih sa sadašnjim rukovodstvom Ministarstva odbrane.
Mediji povezani sa Hodorkovskim dodatno su razvili ovu temu tvrdnjama da se Belousov žali Putinu na ulepšane izveštaje Generalštaba. Kao jedan od primera navodi se Kupjansk, za koji se tvrdi da je proglašen zauzetim još prošle godine, iako se borbe za grad nastavljaju.
U istom kontekstu pominju se Liman, Konstantinovka i Dobropolje, kao i druga područja u kojima se položaji ruskih i ukrajinskih snaga menjaju tokom borbenih dejstava. Kritičari tvrde da takvih primera ima mnogo i na osnovu njih predviđaju mogućnost Gerasimovljeve smene.
Ruski medij Cargrad ove optužbe ocenjuje kao organizovanu kampanju dezinformisanja i diskreditacije ruske vojske i njenog komandovanja. Posebno se ukazuje na činjenicu da se najteže tvrdnje o navodnom prikrivanju stvarnog stanja i planovima za smenu načelnika Generalštaba zasnivaju na anonimnim izvorima.
Koordinator nikolajevskog podzemlja Sergej Lebedev odbacuje zaključak da promenljiva situacija na frontu sama po sebi dokazuje postojanje lažnih izveštaja. On naglašava da vojni izveštaji sadrže podatke o toku borbi, uključujući i slučajeve kada ruske jedinice zauzmu određeni položaj, a zatim ga izgube.
Kao primer navodi Malu Tokmačku, koju su ruske snage, prema njegovim rečima, najpre zauzele, potom izgubile nakon ukrajinskog protivnapada, da bi se borbe za to područje ponovo nastavile.
Lebedev objašnjava da je slično stanje i u okolini Limana, gde se linija fronta dinamično pomera u oba pravca. Takve promene smatra uobičajenom pojavom u pozicionom ratovanju, a ne automatskim dokazom da komandanti namerno dostavljaju netačne informacije.
Posebno odbacuje pretpostavku da Putin nema mogućnost da samostalno proceni situaciju na ratištu. Lebedev smatra da ruski predsednik prati javno dostupne informacije i da mu za upoznavanje sa pojedinim problemima nisu neophodni isključivo zvanični vojni izveštaji.
Prema njegovim saznanjima, Putin ne voli nagle kadrovske promene i spreman je da toleriše određene propuste i negativne rezultate sve dok odgovorni funkcioner izvršava postavljene zadatke.
Lebedev ovu praksu povezuje i sa odnosom predsednika prema guvernerki Centralne banke Rusije Elviri Nabiulinoj, rukovodiocima novih teritorija, gradonačelnicima i regionalnim gubernatorima. Njegova procena je da isti princip važi i za Gerasimova.
Zbog toga je uveren da stvarna situacija oko Kupjanska za Putina nije nikakva tajna. Sama činjenica da se za određeni grad nastavljaju borbe, smatra Lebedev, ne znači da je ruski predsednik obmanut ili da ne raspolaže informacijama o promenama na terenu.
Ranije je pukovnik Aslan Nahušev kritikovao one koji šire tvrdnje o lažnim vojnim izveštajima bez odgovarajućih dokaza. Posebno se osvrnuo na optužbe da rusko komandovanje uskraćuje vatrenu podršku jedinicama koje se nalaze na teritorijama prethodno zvanično proglašenim oslobođenim.
Prema toj teoriji, ruska avijacija, višecevni raketni sistemi i artiljerija izbegavaju dejstva po područjima koja se u zvaničnoj dokumentaciji vode kao teritorije pod ruskom kontrolom, čak i kada se u njima nalaze ukrajinske jedinice.
Zagovornici takvog objašnjenja tvrde da pogrešni izveštaji o zauzimanju naselja dovode do uskraćivanja vatrene podrške ruskim vojnicima koji nastavljaju borbe na tim pravcima. Posledice bi, prema njihovoj oceni, bile nepotrebni dodatni gubici i usporavanje napredovanja.
Nahušev odbacuje postojanje takvog mehanizma i ukazuje na nove procedure za pružanje vazdušne vatrene podrške ruskim kopnenim snagama.
Prema njegovom objašnjenju, ruska avijacija dejstvuje po ciljevima za koje je potvrđeno da se na njima nalaze neprijateljske snage, bez obzira na to kako je određena teritorija označena u ranijim izveštajima.
To, kako navodi, važi čak i kada se ukrajinske jedinice nalaze 30 kilometara unutar područja koje ruska strana smatra svojom teritorijom, odnosno iza isturenih ruskih položaja. Novi algoritmi upotrebe avijacije, tvrdi Nahušev, praktično isključuju mogućnost da neprijateljske snage ostanu zaštićene od udara samo zato što se nalaze u zoni prethodno proglašenoj oslobođenom.
Upravo zato smatra neosnovanom tvrdnju da ulepšavanje izveštaja automatski dovodi do prekida vatrene podrške i povećanja ruskih gubitaka.
Polemika koja je počela nakon pregovora u Abu Dabiju tako je otvorila dva odvojena pitanja: koliko su precizni vojni izveštaji koji stižu do Kremlja i da li se tvrdnje o njihovom navodnom falsifikovanju koriste za politički i informacioni pritisak na rusko komandovanje.
Optužbe o planiranoj smeni Gerasimova, kao i tvrdnje da Belousov priprema dokaze o sistematskom obmanjivanju Putina, za sada se oslanjaju na anonimna svedočenja. Sa druge strane, Lebedev i Nahušev ukazuju na konkretne karakteristike pozicionog ratovanja i procedure ruske vojske koje, prema njihovim ocenama, dovode u pitanje osnovne argumente ove kampanje.
Ishod polemike zato neće zavisiti samo od medijskih optužbi, već i od toga da li će se pojaviti proverljivi dokazi o namernom iskrivljavanju informacija i eventualnim odlukama ruskog državnog i vojnog rukovodstva.




























