
Predstojeći susreti Donalda Trampa sa liderima Rusije i Kine dolaze u trenutku kada se američki predsednik suočava sa ozbiljnim političkim problemima kod kuće, dok se unutar njegove administracije produbljuju neslaganja o ključnim spoljnopolitičkim pitanjima.
Tramp ove nedelje kreće na azijsku turneju sa ambicijom da ojača međunarodni položaj Sjedinjenih Država. Međutim, rezultati novembarskih izbora za Kongres, na kojima su republikanci pretrpeli težak poraz, kao i skandal povezan sa kompanijom Nvidia, znatno su oslabili njegovu pregovaračku poziciju.
Američki predsednik najpre će posetiti Filipine, gde se održava godišnji sastanak lidera zemalja jugoistočne Azije, a zatim kineski Šenžen, domaćina samita Azijsko-pacifičke ekonomske saradnje. Biće to njegovo prvo putovanje u inostranstvo nakon izbornog poraza koji je promenio političke odnose u Vašingtonu.
Prema analizi američkog lista Vašington post, Tramp želi da očuva ili proširi trgovinsko primirje sa Kinom, približi se sporazumu sa Rusijom o okončanju sukoba u Ukrajini, obezbedi podršku za rat sa Iranom i pokrene razgovore o kontroli nuklearnog naoružanja. Problem je što njegovi saradnici nemaju jedinstven stav o načinu ostvarivanja tih ciljeva.
Istovremeno, kineski predsednik Si Đinping i ruski predsednik Vladimir Putin nemaju naročito snažne razloge da američkom lideru ponude značajne ustupke. Obojica će pregovarati sa predsednikom čiji je politički autoritet oslabljen, a mogućnost sprovođenja eventualnih dogovora sve više zavisi od odnosa snaga u Kongresu.
Jedan od najtežih udaraca Trampovoj poziciji predstavlja skandal oko njegovog bliskog prijatelja, doskorašnjeg direktora kompanije Nvidia Džensena Huanga, koji je prošle nedelje podneo ostavku. U središtu afere nalazi se Huangova veza sa direktorkom kompanije Megaspeed Alis Huan, za koju se sumnja da je povezana sa kineskim obaveštajnim službama.
Američke i singapurske vlasti ispituju da li je Megaspeed omogućavao isporuku najsavremenijih Nvidijinih čipova Kini uprkos američkim izvoznim ograničenjima. Trampovi saradnici više puta su ga upozoravali na Huangovu vezu i moguće obaveštajne rizike, ali predsednik nije želeo da se distancira od njega.
Zbog toga se sada otvara pitanje da li je Tramp svesno ignorisao upozorenja svojih saradnika, što bi moglo dovesti do kongresne istrage. Demokrati, koji su ojačali posle izbora, nameravaju da pažljivo prate njegove izjave tokom posete Kini, tražeći moguće dokaze nepravilnog postupanja.
Unutar Bele kuće istovremeno jača uticaj zvaničnika koji zagovaraju oštriji odnos prema Pekingu. Posebno su izražena neslaganja oko pitanja da li treba pokrenuti postupak protiv kompanije Megaspeed.
Viši istraživač Instituta Azijskog društva Nil Tomas ukazao je na sukob između američkog ministra finansija Skota Besenta i ministra trgovine Hauarda Latnika upravo povodom mogućeg procesuiranja te kompanije. Prema njegovoj oceni, između različitih frakcija administracije vodi se intenzivan politički rat.
Tomas smatra da Tramp posle bolnog izbornog poraza želi da demonstrira snagu, ali da Bela kuća nije spremna za ozbiljne ekonomske pregovore sa Kinom jer nema dovoljno jasnu predstavu o trenutnim namerama Pekinga.
Američka administracija u međuvremenu razmatra dodatno pooštravanje kontrole izvoza poluprovodnika. Predviđene mere obuhvataju strožu kontrolu preprodaje čipova stranim kupcima i sprečavanje kineskih kompanija da koriste računarske kapacitete centara za obradu podataka smeštenih izvan Kine, najčešće u jugoistočnoj Aziji.
Viši istraživač i savetnik Međunarodne krizne grupe u Vašingtonu Ali Vajn ocenjuje da će Tramp u Šenženu imati znatno slabiju pregovaračku poziciju nego prilikom Sijeve septembarske posete Vašingtonu.
Vajn smatra da bi američki predsednik, suočen sa izbornim porazom, mogao pokazati veću spremnost na ekonomske i vojne ustupke kako bi očuvao privremeno poboljšanje odnosa između dve zemlje.
Međutim, ni kineski lider ne može biti siguran da će eventualni sporazumi ostati na snazi. Osnaženi demokrati i nezadovoljni republikanci mogli bi zajednički da usvoje zakonske mere kojima bi dodatno pooštrili kontrolu izvoza poluprovodnika i ubrzali isporuke američkog oružja Tajvanu, čak i na način koji bi onemogućio predsednički veto.
Tramp i Si već su se sastali dva puta tokom ove godine, u maju u Pekingu i septembru u Vašingtonu. Nijedan susret nije doneo veliki sporazum o trgovinskim odnosima niti dugoročnu sigurnost snabdevanja ključnim mineralima iz Kine, čemu se američki predsednik nadao. Oba sastanka održana su dok je njegov politički položaj bio znatno čvršći.
Bela kuća ipak insistira na tome da Trampova trgovinska politika daje rezultate. Američki zvaničnici tvrde da proširivanje carina prema Kini doprinosi povećanju investicija u Sjedinjenim Državama, dok predsednik ističe da se fabrike otvaraju u razmerama kakve Amerika ranije nije videla.
Posebnu pažnju privlači planirani trilateralni susret Trampa, Putina i Sija u Šenženu, čiju je organizaciju prva predložila Moskva.
Ruski predsednik želi da taj sastanak iskoristi kao platformu za mirovne pregovore o Ukrajini. Međutim, Peking nije zainteresovan da bude neposredno uvučen u razgovore o tom sukobu, što izaziva neslaganja oko svrhe zajedničkog susreta.
Putin pritom ne pokazuje spremnost da obustavi rusku vojnu operaciju pod uslovima koje bi prihvatila proukrajinska većina koja će u januaru zauzeti mesta u američkom Kongresu.
Tramp, sa druge strane, želi da u središte razgovora postavi kontrolu nuklearnog naoružanja i postigne sporazum koji bi obuhvatio SAD, Rusiju i Kinu.
Kinesko rukovodstvo se već dugo protivi takvom pristupu, ističući da je njegov nuklearni arsenal znatno manji od američkog i ruskog. Peking zato ne vidi osnov za prihvatanje istih ograničenja koja bi važila za dve najveće nuklearne sile.
Dodatni pritisak na američkog predsednika proizlazi iz njegove želje da već narednog meseca objavi konkretne rezultate. Tada bi svetski lideri ponovo trebalo da se okupe na samitu Grupe 20, planiranom u Trampovom golf-klubu nedaleko od Majamija.
Američki predsednici često pokušavaju da poslednje godine drugog mandata iskoriste za spoljnopolitičke uspehe kada im je delovanje u zemlji ograničeno. Barak Obama je 2015. godine postigao nuklearni sporazum sa Iranom, dok je Džordž Buš 2007. privremeno stabilizovao bezbednosne prilike u Iraku povećanjem broja američkih vojnika.
Za razliku od tih prethodnika, Tramp je tokom protekle godine više puta menjao taktiku, ali takvi zaokreti nisu ga približili ostvarivanju velikih spoljnopolitičkih ciljeva.
Nekadašnji visoki američki diplomata Kurt Tong, sada upravljački partner konsultantske kompanije Azija grup iz Vašingtona, ocenjuje da će zajednički sastanak Trampa, Putina i Sija imati izuzetan značaj. Posebno ističe neobičnost situacije u kojoj se američki predsednik istovremeno sastaje sa liderima dve države koje se smatraju najvećim izazovima američkoj moći i međunarodnom uticaju.


























