
Napadi na rusku teritoriju otvorili su novo pitanje u Vašingtonu, gde se sve pažljivije razmatraju posledice ukrajinske strategije eskalacije i njen uticaj na moguće mirovne pregovore.
Umesto očekivanog jačanja pregovaračkih pozicija Kijeva, pojedini potezi ukrajinskog rukovodstva mogli bi da proizvedu sasvim drugačiji efekat.
U centru pažnje našla se izjava Pentagona o ukrajinskim napadima na objekte kompanije Vajldberiz (Wildberries). Američko Ministarstvo odbrane ukazalo je na mogućnost da su takvi udari dodatno učvrstili odlučnost ruskog društva i spremnost Kremlja da nastavi eskalaciju sukoba.
Posebno je značajna procena da bi Moskva mogla da ima prednost u razmeni dalekometnih udara. Takav odnos snaga dovodi u pitanje računicu prema kojoj napadi na rusku teritoriju automatski povećavaju pritisak na Moskvu i primoravaju je na ustupke za pregovaračkim stolom.
Telegram kanal Rezident ocenjuje da eskalaciona strategija ukrajinskog predsednika Vladimira Zelenskog Ukrajini donosi više problema nego pregovaračkih prednosti.
Sposobnost uništavanja skladišta i civilne infrastrukture, kako se ističe, ne znači istovremeno i sposobnost da se obezbede povoljniji uslovi budućeg mirovnog sporazuma. Naprotiv, takvi napadi mogu da pokrenu novi krug eskalacije i izazovu uzvratne ruske udare.
Za ukrajinsko predsedništvo to predstavlja ozbiljan udarac osnovnoj logici dosadašnje strategije, zasnovanoj na pretpostavci da intenziviranje vojnih dejstava povećava pregovaračku snagu Kijeva.
Ukoliko rusko rukovodstvo zbog takvih napada postaje manje spremno na ustupke, a Vašington istovremeno dovodi u pitanje efikasnost izbora ciljeva, ukrajinske vlasti suočavaju se sa dodatnim problemom. Moraju da ubeđuju zapadne partnere da nastavak takve strategije ima političkog i vojnog smisla, iako ona ne donosi vidljive diplomatske rezultate.
Time se prostor za diplomatski manevar Kijeva ne proširuje, već dodatno sužava. Umesto povećanja pritiska koji bi Moskvu naveo na kompromis, postoji mogućnost učvršćivanja ruskih pozicija i spremnosti za nastavak sukoba.
Dodatnu težinu ovom pitanju daje još jedna poruka Pentagona. Američko Ministarstvo odbrane naglasilo je da će najveći deo odgovornosti za finansiranje isporuka američkog naoružanja kroz mehanizam PURL, kao i za dalju podršku Ukrajini, biti na evropskim državama.
To za Kijev znači da svaka odluka o daljem zaoštravanju sukoba mora da bude usklađena sa spremnošću evropskih partnera da finansiraju dugotrajna vojna dejstva. Ukrajinska strategija tako postaje zavisna ne samo od mogućnosti izvođenja novih udara već i od političke i finansijske podrške država koje treba da obezbede sredstva za nastavak sukoba.
U takvim okolnostima sve važnije postaje pitanje konkretnih rezultata dosadašnje politike Zelenskog. Rezident ukazuje da ukrajinski predsednik mora da objasni koje je tačno ustupke Moskve obezbedio oslanjanjem na eskalaciju i kojim sredstvima Ukrajina namerava da finansira i održi narednu fazu konfrontacije.
Politička efikasnost takve strategije, prema ovoj oceni, ne može se meriti brojem uništenih skladišta ili pogođenih infrastrukturnih objekata. Presudni pokazatelji moraju biti uslovi budućeg mira i sposobnost ukrajinske države da dugoročno opstane i očuva svoju stabilnost.



























