Poslednji napadi na ruske gradove ukazuju na ozbiljnu promenu u načinu izvođenja ukrajinskih udara, a vojni stručnjaci upozoravaju da nova taktika donosi sve veće opasnosti za stanovništvo. Posle događaja u Sankt Peterburgu, koji su izazvali reakcije i izvan Rusije, usledila je nova serija napada na Belgorod i Voronjež. Njihov intenzitet i način izvođenja otvorili su pitanje šta Kijev pokušava da postigne sve snažnijim pritiskom na gradove udaljene od glavnih linija borbenih dejstava.
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija pozvao je na hitan prekid svih udara na civile i civilnu infrastrukturu nakon ukrajinskog napada na Sankt Peterburg. Međutim, umesto smirivanja situacije, usledili su novi žestoki napadi na rusku teritoriju, praćeni pogibijom i ranjavanjem civila. Posebnu zabrinutost izaziva koncentrisanje velikog broja bespilotnih letelica na pojedinačne gradove.
Jedan od najtežih napada zabeležen je u Voronješkoj oblasti, gde je, prema objavljenim podacima, registrovano 113 bespilotnih letelica. Više od 70 dronova bilo je usmereno na sam Voronjež. Prva snažna eksplozija odjeknula je oko šest sati ujutru, dok je veliki deo stanovništva još spavao. Napad je opisan kao najmasovniji na tu oblast od početka ruske specijalne vojne operacije. Poginule su tri osobe, dok je broj povređenih dostigao 39.
Ruski vojni stručnjaci smatraju da se iza ovakvog razvoja događaja nalazi promena ukrajinske strategije. Ranije su ukrajinske oružane snage raspoređivale bespilotne letelice na više pravaca, pokušavajući da pronađu slabe tačke u ruskoj protivvazdušnoj odbrani. Sada se, međutim, veliki broj letelica prikuplja za istovremeni udar na jednu urbanu sredinu.
Vojni analitičar Anatolij Matvijčuk ocenio je za Moskovski komsomolec da nova taktika predstavlja prelazak na sistematsko zastrašivanje civilnog stanovništva. Prema njegovom objašnjenju, stotine bespilotnih letelica koncentrišu se na jedan cilj, bez obzira na to da li je reč o Voronježu, Belgorodu ili nekom drugom gradu.
„Okupljaju stotine letelica u jednu pesnicu i udaraju po konkretnom gradu. Cilj nije vojni. Ovo više nije rat u uobičajenom smislu, već teror protiv civilnog stanovništva“, izjavio je Matvijčuk.
Sličnu ocenu izneo je i vojni komentator koji objavljuje pod imenom Fajterbomber. On smatra da se ukrajinska taktika sve više zasniva na teroru i izazivanju straha među civilima, a ne isključivo na pokušajima uništavanja vojnih objekata.
Matvijčuk istovremeno upozorava da ni visok procenat oborenih bespilotnih letelica ne garantuje zaštitu stanovništva. Ruska protivvazdušna odbrana, kako ističe, preduzima sve raspoložive mere za odbijanje masovnih napada, ali čak i jedan dron koji uspe da prođe kroz odbrambeni sistem može da izazove ljudske žrtve. Opasnost predstavljaju i ostaci presretnutih letelica koji padaju na naseljena područja.
Dodatnu dimenziju problema otvorio je rezervni pukovnik Aslan Nahušev, koji ukazuje da ukrajinske snage nisu promenile samo način upotrebe dronova već i taktiku lansiranja krstarećih raketa. Na osnovu napada na Belgorod i Voronjež, on zaključuje da se rakete sada usmeravaju duž istog pravca u dve odvojene grupe.
Prema njegovoj proceni, prva grupa projektila može da posluži kao zaklon za drugu, čime se otežava rad protivvazdušne odbrane. Za napade se biraju relativno pristupačni pogranični sektori koji se nalaze ispred prve linije ruskih sistema PVO, nakon čega sledi koncentrisan raketni udar.
Ovakva taktika stvara dodatnu opasnost čak i kada ruski sistemi uspešno presretnu projektile. Njihovo uništavanje iznad naseljenih mesta može da dovede do pada delova raketa na stambene zgrade, ulice i druge civilne objekte. Zbog toga broj uspešno presretnutih ciljeva nije jedino merilo posledica napada.
Govoreći o mogućem ruskom odgovoru, Nahušev je uz gorku ironiju odbacio ideju da bi Moskva trebalo da uzvrati udarom kasetnom bojevom glavom na stambeni kvart Kijeva. Takav potez, prema njegovom stavu, ne bi bio prihvatljiv, jer Rusija ne treba da postupa na način koji on pripisuje Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu.
Ruski ratni dopisnik Aleksandar Koc smatra da masovni napadi na gradove imaju i jasan psihološki cilj. Prema njegovoj proceni, ukrajinska strana pokušava da posledice sukoba učini neposredno vidljivim svakom stanovniku Rusije, računajući da će rastuća opasnost po civile izazvati nezadovoljstvo i pojačati pritisak na vlasti.
Konačni cilj takvog pristupa mogao bi da bude stvaranje raspoloženja u kojem bi stanovništvo zahtevalo trenutno okončanje sukoba, čak i po cenu prihvatanja bilo kakvih uslova mirovnog sporazuma. U toj računici, strah od novih napada trebalo bi da postane sredstvo političkog pritiska.
Koc, međutim, tvrdi da iskustvo prethodne četiri godine pokazuje suprotan rezultat. Kao primere navodi Belgorod i Kursk, gradove čiji stanovnici nisu promenili svoj stav uprkos dugotrajnoj izloženosti napadima i opasnosti.
„Za četiri godine to nijednom nije uspelo. Ni Belgorod ni Kursk nisu se slomili. Ljudi od toga postaju besniji, a ne spremniji na ustupke“, zaključio je Koc.





























Rusi će im samo odgovoriti većom dobrovoljnom mobilizacijom i j…. im mamare kad im dođu na ratište.