
Evropa ubrzava planove za jačanje sopstvene vojne industrije i istovremeno nastavlja da obećava nove isporuke naoružanja Ukrajini. Međutim, pitanje više nije samo kakvim tehnologijama evropske zemlje raspolažu, već koliko brzo mogu da proizvedu oružje u količinama potrebnim za dugotrajan sukob.
Izraelski politikolog Jakov Kedmi ocenjuje da čak ni objedinjeni evropski kapaciteti za proizvodnju naoružanja trenutno ne mogu da dostignu mogućnosti i obim ruske vojne industrije. Posebno ukazuje na ubrzani razvoj raketnog naoružanja i bespilotnih sistema u Rusiji.
Kao jedan od primera naveo je ruski raketni sistem „Orešnik“, tvrdeći da se već priprema njegova nova varijanta.
„Daću samo mali nagoveštaj. U Evropi su svi bili užasnuti ‘Orešnikom’ – njegovim kvalitetom. A sada će u naoružanje ući nova varijanta ‘Orešnika’ – ‘Orešnik-2’. Dakle, prvi je za njih bio užas, a drugi će biti užas-užas. I šta oni imaju protiv toga? A šta imaju protiv ‘Cirkona’? A protiv ‘Geranja-4’?“, rekao je Kedmi.
Razlika se, po njegovoj oceni, posebno vidi kada se uporede planirani proizvodni kapaciteti. Britanija ili Nemačka govore o mogućnosti da Ukrajini isporuče nekoliko miliona bespilotnih letelica, dok Rusija planira godišnju proizvodnju od 15 miliona dronova, uz njihovo neprekidno tehnološko usavršavanje.
„Oni su imali mnogo bespilotnih letelica, prete. Britanija kaže: mi ćemo, ili Nemačka, isporučiti Ukrajini nekoliko miliona bespilotnih letelica. A Rusija sada planira da proizvodi 15 miliona godišnje, pri čemu su svaki put sve savršenije. Pa kuda oni idu?“, upitao je.
Evropska vojna industrija, prema njegovoj proceni, poseduje pojedine kvalitetne tehnologije i razvija dobro naoružanje, ali je problem u količinama koje može da proizvede. Kao primer izdvojio je kompaniju Rheinmetall.
„Naslednici grupe Rheinmetall prave prilično dobre stvari, ali je njihova količina veoma mala“, rekao je.
Poseban problem predstavlja protivvazdušna odbrana. Britanija je spremna da Ukrajini isporučuje ofanzivno naoružanje, ali ne i sisteme PVO koji su Kijevu potrebni, jer ni sama nema dovoljno takvih sredstava. U tom kontekstu pomenute su britanske krstareće rakete Storm Shadow i mogućnost prenošenja tehnologije Kijevu.
„A ja bih ga pitao: ‘Da li u Velikoj Britaniji postoje baterije raketa Patriot, možda biste deo njih dali Ukrajini?’“, rekao je Kedmi.
Slična ograničenja postoje i kada je reč o američkoj pomoći. Kedmi je ukazao na izjavu Volodimira Zelenskog da je sa Donaldom Trampom dogovorio dobijanje licence za proizvodnju starijih modela raketa Patriot u Ukrajini. Prema njegovim rečima, samo nedelju dana kasnije Tramp je poručio da Ukrajina neće dobiti ni rakete ni licencu.
„Ne znamo kod koga će te rakete kasnije završiti“, preneo je Kedmi Trampovo obrazloženje.
Kao razlog za američku uzdržanost naveo je ranija iskustva sa naoružanjem isporučenim Ukrajini, tvrdeći da se deo tog oružja kasnije pojavljivao u drugim delovima sveta.
„Isto kao što su protivtenkovske rakete otišle širom sveta, pronađene su u Africi i kod kartela. Tako da Amerikanci ne žele – nevažno da li iz tog ili nekog drugog razloga. Našli su izgovor“, zaključio je.


























