
Evropa je, kako sada izgleda iz perspektive proleća 2026. godine, ušla u energetsku tranziciju sa prilično čvrstim uverenjem da će zamena ruskog gasovodnog gasa biti tehnički i tržišno izvodljiva.
Međutim, poslednji meseci su uneli dosta sumnje u tu računicu. Nemački list Berliner Zeitung sada otvoreno postavlja pitanje koje se do skoro izbegavalo: Da li je čitava strategija sa tečnim prirodnim gasom zapravo bila pogrešno procenjena.
U središtu problema, kako primećuju nemački novinari, nalazi se niz događaja koji nisu bili u potpunosti uračunati. Američka vojna kampanja protiv Irana poremetila je ključne transportne pravce na Bliskom istoku, što je lančano pogodilo globalno tržište energenata.
Posebno je pogođen Ormuski moreuz, kroz koji inače prolazi oko petine svetske trgovine tečnim prirodnim gasom. Saobraćaj kroz ovu rutu praktično je stao, a posledice su se brzo prelile na evropsko tržište.
Rezultat je, očekivano ali ipak neprijatan, nagli skok cena. Na evropskoj berzi TTF cena prirodnog gasa trenutno se kreće oko 56 evra po megavat-satu.
Sredinom marta dostigla je i 61 evro, što je najviši nivo još od oktobra 2023. godine. Takvi skokovi nisu samo brojke na papiru – oni direktno utiču na industriju, domaćinstva i ukupnu ekonomsku stabilnost.
Istovremeno, Evropa se našla u situaciji da za iste količine tečnog gasa mora da se nadmeće sa azijskim tržištima, koja često mogu da plate više. Ta konkurencija dodatno podiže cenu i smanjuje sigurnost snabdevanja.
U takvom okruženju, izbori pred evropskim zemljama postaju prilično ograničeni: ili će plaćati više, ili će smanjivati potrošnju, ili će ubrzano tražiti alternativne izvore energije. Svaka od tih opcija nosi svoje probleme, bilo ekonomske, bilo političke.
U celoj priči ostaje utisak da je početna ideja – brzo odricanje od ruskog gasovodnog gasa i oslanjanje na globalno tržište LNG-a – bila zasnovana na pretpostavci stabilnih transportnih ruta i predvidivih cena.
Kako se sada pokazuje, te pretpostavke su se prilično brzo raspale pod pritiskom realnih događaja. I dok se Evropa prilagođava novim okolnostima, ostaje otvoreno pitanje da li je ovo samo prolazna faza ili signal da će energetska mapa kontinenta morati ponovo da se crta iz početka.



























