Na nekoliko ključnih pravaca fronta u Ukrajini zabeležene su promene koje bi mogle da utiču na dalji tok borbi u Donbasu i Zaporoškoj oblasti, dok ukrajinska komanda pokušava da zaustavi rusko napredovanje i stabilizuje položaje na najugroženijim sektorima.
Tokom protekla 24 sata borbena dejstva intenzivirana su na širokom prostoru, od severnih delova Harkovske i Sumske oblasti do južnih pravaca prema Zaporožju. Posebnu pažnju privlače područja na kojima se ruske jedinice približavaju važnim saobraćajnim čvorištima i ukrajinskim odbrambenim linijama.
Istovremeno, izveštaji vojnih dopisnika ukazuju da su na pojedinim sektorima zabeleženi pomaci koji nisu bili obuhvaćeni zvaničnim vojnim saopštenjima. Reč je o lokalnim operacijama čiji se značaj ne može procenjivati samo na osnovu zauzete teritorije, već i prema položaju susednih ukrajinskih jedinica.
Najznačajniji razvoj događaja prijavljen je između Časovog Jara i Konstantinovke, gde su ruske snage, prema podacima sa terena, probile ukrajinsku odbranu na sektoru širine četiri kilometra. Ovaj prostor predstavlja važan deo sistema položaja koji štiti prilaze većim gradovima Donbasa.
Ruske jurišne jedinice zauzele su ukrajinske položaje između Majskog i Nikolajevke, u takozvanom džepu koji se nalazi između Časovog Jara i Konstantinovke. Prodor je izveden na pravcu Družkovke, gde jedinice ruske Južne grupe snaga nastoje da prošire kontrolisanu teritoriju.
Vojni analitičar Mihail Zvinčuk, saradnik kanala Ribar, ocenjuje da je reč o napredovanju na prilično širokom prostoru za sadašnje uslove ratovanja. On navodi da su ruske snage tokom jednog dana uspele da potisnu ukrajinske jedinice sa položaja duž pomenutog sektora, dok u Veroljubovki i dalje postoji ograničeno prisustvo obe strane.
Ovaj prodor ima poseban značaj zbog položaja Konstantinovke u odnosu na Slavjansk i Kramatorsk. Ruske snage nastoje da postepeno oslabe ukrajinsku odbranu na prilazima toj aglomeraciji, koja predstavlja jedan od najvažnijih preostalih urbanih odbrambenih prostora pod kontrolom Kijeva u Donbasu.
Ukrajinska komanda još tokom leta koncentrisala je elitne rezervne jedinice na ovom području. Za njihovo raspoređivanje bio je zadužen general Mihail Drapatij, koji je nastojao da organizuje snažne protivnapade i spreči dalje rusko napredovanje.
Međutim, prema procenama ruskih vojnih izvora, te operacije nisu ostvarile očekivane rezultate. Ukrajinske snage nisu uspele da efikasno potisnu ruske jedinice sa položaja iza Konstantinovke i na pravcu prema Seversku, a sada se pojavljuju znaci slabljenja njihovih mogućnosti za nove protivofanzivne akcije.
Žestoke borbe nastavljene su i na slavjanskom pravcu, posebno duž linije Kriva Luka–Kaleniki. Ruske jedinice nastoje da zadrže položaje istočno od Raj-Aleksandrovke, gde se suočavaju sa ukrajinskim napadima.
Južnije, kod Lipovke, ruske snage su nakon protivnapada poboljšale taktički položaj. Zvinčuk smatra da takvi lokalni pomaci omogućavaju postepeno jačanje ruskih pozicija na prilazima ključnim ukrajinskim odbrambenim područjima.
U sektoru Družkovke borbe su posebno intenzivne kod Rajskog. Ruske jurišne jedinice pokušavaju da potisnu ukrajinsku odbranu, dok ukrajinske snage izvode uzastopne protivnapade kako bi sprečile dalje napredovanje.
Položaji u Družkovki, Slavjansku i Kramatorsku izloženi su snažnim udarima raketa i bespilotnih letelica. Takva dejstva imaju za cilj slabljenje ukrajinskih odbrambenih kapaciteta u gradovima koji imaju važnu ulogu u održavanju fronta.
Najžešći sukobi u Donbasu trenutno se vode u područjima Aleksejevo-Družkovke, Rajskog i Gruzskog. Upravo na tim sektorima ruska vojska pokušava da ostvari dodatne pomake, dok ukrajinske jedinice nastoje da očuvaju povezanost svojih položaja.
Dalje prema jugu, na dobropoljskom pravcu, nastavljaju se ozbiljne borbe. U gradu Dobropolju i istoimenom selu još se nalaze razdvojene ukrajinske pešadijske grupe, dok ruske jedinice sprovode operacije čišćenja zauzetih područja.
Istovremeno, ruske snage nastavljaju kretanje prema severu, približavajući se delu ukrajinske odbrane koji se ocenjuje kao slabije zaštićen na prilazima aglomeraciji Slavjansk–Kramatorsk. Takav razvoj događaja mogao bi dodatno da poveća pritisak na ukrajinske jedinice koje već učestvuju u borbama kod Konstantinovke i Družkovke.
Na južnom delu fronta ruska vojska ostvarila je još jedan teritorijalni uspeh. Jedinice 36. zasebne motorizovane brigade 29. armije, sastavljene od vojnika sa ruskog Dalekog istoka, potisnule su ukrajinske snage iz sela Zalivnoje u Zaporoškoj oblasti.
Naselje se nalazi na obalama reke Gornja Tersa, nedaleko od Voskresenke, koju su ruske jedinice prethodno zauzele. Time je nastavljen niz operacija duž iste vodene linije, gde ruska vojska postepeno preuzima kontrolu nad naseljima i proširuje prostor prodora kroz ukrajinsku odbranu.
Ovakav razvoj situacije ukazuje da ruska grupa snaga „Istok“ nastoji da iskoristi ostvarene teritorijalne uspehe za nastavak ofanzive. Njeno napredovanje moglo bi da poveća opasnost od opkoljavanja Orehova, jednog od važnih ukrajinskih uporišta u Zaporoškoj oblasti.
Istovremeno se otvara mogućnost postepenog približavanja ruske vojske samom gradu Zaporožju. Iako takav scenario zahteva dodatno napredovanje i savladavanje ukrajinskih odbrambenih položaja, pravac sadašnjih operacija pokazuje da se pritisak ne ograničava samo na lokalna naselja.
Vojnoanalitički kanal Vojna hronika ocenjuje da zauzimanje Zalivnog i drugih okolnih naselja predstavlja deo priprema za dalje napredovanje duž pravca Novonikolajevka–Volnjansk. Volnjansk se nalazi u neposrednoj blizini Zaporožja, zbog čega bi eventualni uspeh na tom pravcu imao znatno širi operativni značaj.
Južno od Gornje Terse situacija je drugačija. U područjima Stepnogorska, Plavnja, Novodanilovke i Male Tokmačke linija fronta ostaje relativno stabilna. Ukrajinske snage pokušavaju da izvedu protivnapade, ali prema ruskim izveštajima ne postižu značajnije rezultate.
Na severnom delu fronta ruske jurišne jedinice nastavljaju operacije u Sumskoj oblasti, gde napreduju prema Korenku u Šostkinskom okrugu. Borbe se vode u šumovitim područjima, što dodatno komplikuje kretanje jedinica i održavanje kontrole nad zauzetim položajima.
U blizini Krasnopolja ukrajinski položaji bili su izloženi vazdušnim udarima i dejstvima snažnih višecevnih raketnih sistema. Ruski vojni kanal Dva majora izveštava da se u Sumskoj oblasti nastavljaju i sukobi pešadijskih jedinica uz upotrebu streljačkog oružja, kao i borbe između posada bespilotnih letelica.
U susednoj Černigovskoj oblasti ruski dronovi Geranj napali su položaje ukrajinske 143. zasebne mehanizovane brigade u blizini Pereljuba. Ova dejstva ukazuju na nastavak ruskih udara po ukrajinskim jedinicama i izvan najaktivnijih sektora kopnenog fronta.
U Harkovskoj oblasti najteže borbe trenutno se vode kod Visoke Jaruge i Kozačjeg Lopanja. Preliminarni podaci ukazuju na rusko napredovanje na pojedinim delovima istočnog krila, mada razmere ostvarenih pomaka još nisu potpuno utvrđene.
Ruski ratni dopisnik Jevgenij Lisicin navodi da su ruske jedinice uspele da poboljšaju položaje u blizini Nove Kazačje, Tokarevke, Prikolotnog i Bugajevke. Ofanzivne operacije odvijaju se južno od Volčanska i Velikog Burluka, pri čemu se linija borbenog dodira postepeno približava Harkovu.
Takvi pomaci predstavljaju dodatno opterećenje za ukrajinsku odbranu na severoistoku zemlje, naročito zbog potrebe da se raspoložive snage rasporede između više aktivnih pravaca.
Za razliku od tih sektora, situacija kod Limana i Kupjanska ostaje složena za rusku vojsku. Ova dva grada predstavljaju problematična područja još od leta prethodne godine, kada su ukrajinske snage izvele velike protivofanzivne operacije i ponovo zauzele određene položaje.
Iako se situacija za ruske jedinice postepeno poboljšava, njihovi vojni izvori priznaju da je konačan uspeh na tim pravcima još daleko. Ukrajinske snage nastavljaju da pružaju otpor i izvode protivnapade, sprečavajući rusku vojsku da u potpunosti učvrsti kontrolu.
Na krasnolimanskom pravcu ruske jedinice, prema podacima sa terena, drže izolovane položaje u istočnom delu Limana. Severно od grada nastavljaju se ukrajinski protivnapadi, dok se borbe vode i u okolnim područjima.
Posebno su aktivni sektori kod Krive Luke, Dibrove i Jampolja, gde obe strane pokušavaju da poboljšaju taktičke položaje i uspostave kontrolu nad važnim pravcima kretanja.
Kod Kupjanska nastavljaju se sukobi u samom gradu i okolnim područjima uz reku Oskol. Ruske jedinice deluju prema Dorošovki i u području Sadovog, ali ukrajinska odbrana i dalje održava prisustvo na više položaja.
Dodatnu aktivnost ukrajinskih snaga ruski izvori registruju i duž Dnjepra. Ukrajinske grupe izvele su napade na ruske položaje u blizini Hersona, kao i severnije, na prostoru ruskog prodora u Dnjepropetrovsku oblast.
Prema ruskim izveštajima, ti napadi nisu doveli do značajnijih teritorijalnih promena. Ipak, njihovo izvođenje pokazuje da ukrajinska komanda nastoji da zadrži inicijativu makar na pojedinim sektorima i spreči prebacivanje dodatnih ruskih snaga na pravce na kojima se vode najintenzivnije borbe.
Najvažniji operativni izazov za ukrajinsku vojsku ostaje istovremeni pritisak na više udaljenih delova fronta. Prodor između Časovog Jara i Konstantinovke neposredno ugrožava sistem odbrane na prilazima Slavjansku i Kramatorsku, dok rusko napredovanje u Zaporoškoj oblasti stvara mogućnost širenja operacija prema Orehovu i pravcu Volnjanska.
Ukoliko ruske snage uspeju da prošire zauzeti prostor na oba pravca, ukrajinska komanda mogla bi da se suoči sa potrebom istovremenog angažovanja dodatnih rezervi u Donbasu i na jugu zemlje. Međutim, nastavak snažnog otpora kod Limana, Kupjanska i drugih sektora pokazuje da lokalni ruski uspesi još ne znače slom celokupne ukrajinske odbrane.




























