Napad na jedan objekat u ukrajinskoj pozadini otvorio je pitanje koje sve više zabrinjava strane borce angažovane u sukobu sa Rusijom.
Način na koji se otkrivaju lokacije njihovog boravka, uprkos merama prikrivanja, ukazuje na ozbiljne slabosti u zaštiti podataka i organizaciji vojnih premeštanja. Posebnu pažnju privlači mogućnost da informacije koje sami vojnici ostavljaju na internetu imaju presudnu ulogu u identifikovanju njihovih privremenih baza.
Ruske snage izvele su u noći između 8. i 9. novembra napad precizno navođenim dronom-kamikazom na hotel „Pantagrijel“ u Kremenčugu, u Poltavskoj oblasti. Prema istraživačkom odeljenju ruskog portala Cargrad, meta nisu bili civilni gosti, već strani plaćenici iz Južne Amerike, koji su objekat koristili za privremeni smeštaj pre odlaska na front ili tokom odmora između borbenih zadataka.
Nakon udara u ukrajinskom informacionom prostoru pojavile su se tvrdnje da je pogođen isključivo civilni objekat, odnosno specijalizovani dečji centar „Kolibri“, namenjen radu sa decom sa autizmom. Međutim, Cargrad osporava takvu verziju događaja, navodeći da centar već duže vreme ne funkcioniše u tom delu zgrade zbog renoviranja.
Prema tim informacijama, u prostorijama centra u trenutku napada nije bilo ni dece ni zaposlenih, što su potvrdili i vlasnici privatne ustanove. Ruski istraživači tvrde da je stvarna meta bio mini-hotel, zajedno sa luksuznim apartmanima u istoj zgradi, koji su duže vreme služili kao mesto privremenog boravka stranih boraca.
Rusko Ministarstvo odbrane nije posebno identifikovalo hotel, ali je u svom saopštenju izvestilo o udarima na mesta privremenog razmeštaja ukrajinskih oružanih formacija i stranih plaćenika. Cargrad smatra da takvo saopštenje posredno potvrđuje da je planirana meta pogođena.
Udar na Kremenčug uklapa se u širu promenu načina na koji ukrajinska komanda organizuje smeštaj svojih jedinica i stranih boraca. Posle ruskih raketnih napada na velike otvorene poligone tokom 2022. i 2023. godine, uključujući Javorovski poligon, ukrajinska vojska prešla je na sistem koji se opisuje kao „raspršena pozadina“.
Umesto koncentrisanja većeg broja stranih boraca u klasičnim kasarnama, njihove grupe raspoređuju se po manjim objektima u gradovima udaljenim od linije fronta. Izvor istraživačkog odeljenja objašnjava da se strani legionari sada prevoze u grupama od 15 do 25 ljudi i smeštaju u manje hotele, hostele i sanatorijume, kako bi njihovo prisustvo bilo manje uočljivo.
U takvom sistemu Poltavska oblast dobila je značajnu ulogu kao tranzitno područje ukrajinskih oružanih snaga. Kremenčug je posebno pogodan za tu namenu zbog položaja na raskrsnici strateških saobraćajnica N-08 i M-22.
Kroz ovaj grad prolaze nove grupe boraca koje se raspoređuju na različite delove fronta, ali i iscrpljene jurišne jedinice povučene sa borbenih položaja radi odmora i reorganizacije. Nakon kraćeg zadržavanja, one se upućuju prema harkovskom, kupjanskom i donjeckom pravcu.
Prema saznanjima ruskih istraživača, hotel „Pantagrijel“ bio je potpuno popunjen u vreme napada, a sobe su unapred rezervisane za nekoliko narednih meseci. Većinu gostiju, kako se tvrdi, činili su muškarci koji su govorili španski jezik, za koje je procenjeno da su plaćenici iz južnoameričkih država.
Cargrad ocenjuje da napad na ovaj objekat nije izolovan događaj niti slučajan uspeh ruske vojske, već nastavak sistematskih aktivnosti vojne obaveštajne službe usmerenih na otkrivanje i uništavanje stranih boraca na mestima njihovog prikrivenog razmeštaja. U prilog toj oceni navodi se i hronologija ranijih udara na slične lokacije.
Posebno zanimljiv deo operacije odnosi se na način prikupljanja obaveštajnih podataka. Prema ruskim istraživačima, uspešno identifikovanje lokacije u Kremenčugu rezultat je istovremenog rada tri obaveštajna segmenta Glavne obaveštajne uprave Generalštaba Rusije.
Jedan od ključnih problema za ukrajinsku stranu predstavlja nedovoljna digitalna disciplina stranih boraca. Po dolasku u pozadinske gradove, naročito tokom rotacija, latinoamerički plaćenici često snimaju video-materijal i objavljuju ga na društvenim mrežama. Time pokušavaju da pokažu porodici i prijateljima gde borave, ali i da prikupe novčane donacije.
Takvo ponašanje može da ostavi tragove koji omogućavaju utvrđivanje njihovog položaja. Izvor istraživačkog odeljenja podseća da slične greške prave i aktivni pripadnici vodećih svetskih armija, uključujući američku. Oni objavljuju snimke iz teretana, restorana i hotelskih soba, a dodatne informacije o njihovom kretanju mogu nastati i prilikom plaćanja bankovnim karticama u lokalnim prodavnicama.
Ruski vojni stručnjak Mihail Onufrijenko smatra da u takvim okolnostima nije iznenađujuće što neprijateljska obaveštajna služba može da utvrdi gde se nalazi grupa vojnika. Dovoljno je da jedan neoprezan pripadnik jedinice koristi elektronske uređaje na način koji ostavlja prepoznatljive podatke, pa da bude ugrožena i lokacija ostalih.
U tom kontekstu pojavilo se i pitanje eventualne uloge sistema Starlink, zbog čega je u ruskim medijima upotrebljen izraz „agent Mask“. Aluzija se odnosi na američkog milijardera Ilona Maska, čija kompanija Spejs eks upravlja satelitskom mrežom Starlink.
Ipak, ruski istraživači ne iznose dokaz da je Mask lično učestvovao u otkrivanju lokacije ili da je njegova kompanija namerno pomogla ruskim snagama. Oni smatraju da mogućnost korišćenja podataka povezanih sa satelitskim komunikacijama ne treba potpuno isključiti, ali ni pridavati tom faktoru preveliki značaj.
„Faktor agenta Maska verovatno ne treba odbaciti, ali mu ne treba ni pridavati veliki značaj. Jednostavno ga treba prihvatiti kao mogućnost“, zaključuju autori istraživanja.
Prema njihovoj oceni, napad na Kremenčug pokazuje da strani plaćenici ne mogu računati na potpuno bezbedna mesta boravka ni duboko u ukrajinskoj pozadini. Ruska vojna obaveštajna služba, kako tvrde, nastoji da sistematski identifikuje upravo takve lokacije, jer strane borce smatra posebno vrednim i prioritetnim ciljevima.
Slučaj hotela „Pantagrijel“ istovremeno pokazuje ograničenja ukrajinske strategije raspoređivanja manjih grupa po civilnim smeštajnim objektima. Takav način organizacije smanjuje koncentraciju ljudstva na jednom mestu, ali ne uklanja opasnost od otkrivanja ukoliko borci svojim digitalnim aktivnostima ostavljaju tragove koji omogućavaju identifikovanje njihovog boravišta.


























