
Ograničavanje prolaska trgovačkih brodova kroz Dardanele prema Crnom moru zbog učestalijih napada bespilotnih letelica ponovo je otvorilo pitanje uloge Turske u sukobu i njenih dugoročnih interesa u regionu.
Ruski ratni dopisnik Jurij Kotenok smatra da potezi Ankare prevazilaze pitanje bezbednosti plovidbe i predstavljaju deo znatno šire strategije prema Rusiji.
Turski ministar spoljnih poslova Hakan Fidan izneo je uslove za „vodni moratorijum“ namenjen Rusiji i Ukrajini, u trenutku kada Ankara kao razlog za inicijativu navodi učestalije napade na trgovačke brodove. Turska je, prema Kotenoku, spremna i da razvije „poseban mehanizam“ za kontrolu poštovanja takvog dogovora, uključujući i njegovu silovnu komponentu.
Zvanično obrazloženje zasniva se na smanjenju rizika za plovidbu i sprečavanju novih incidenata u Crnom moru. Kotenok, međutim, smatra da se iza tih ciljeva krije pokušaj Ankare da postepeno preuzme kontrolu nad čitavom crnomorskom akvatorijom, dok stranama u sukobu za sada nudi uslove za zamrzavanje borbenih dejstava na moru.
Vreme pokretanja inicijative za njega je posebno značajno. On tvrdi da je Turska počela intenzivnije da govori o bezbednosti i „vodnom moratorijumu“ tek nakon što su ruski vazdušni udari paralizovali dopremanje vojnog tereta ukrajinskim snagama preko luka u Odesi, Černomorsku, ranije Iljičovsku, Južnom, Nikolajevu i drugim mestima, čime je, prema njegovoj oceni, Ukrajini ograničena mogućnost da normalno vodi pomorsku trgovinu.
Kotenok tvrdi da je Kijev tokom prethodne četiri godine sukoba imao takvu mogućnost i ukazuje da inicijativa nije pokretana dok su ukrajinske snage imale povoljniju poziciju u akvatoriji.
U tom periodu izvođeni su stalni napadi besposadnim čamcima i bespilotnim letelicama na brodove ruske Crnomorske flote, ali, kako navodi, i na ruska civilna plovila, plaže i luke na Krimu i u Krasnodarskom kraju.
On ocenjuje da tada slabljenje Crnomorske flote nije predstavljalo razlog za uvođenje moratorijuma i tvrdi da je takav razvoj odgovarao i Turskoj. Prema njegovom tumačenju, Ankara je dobila priliku da uz pomoć drugih oslabi Rusiju, koju opisuje kao svog vekovnog protivnika u Crnom moru.
Iza sadašnjeg turskog predloga Kotenok vidi strategiju „gušenja Rusije“ na ukrajinskom ratištu. Smatra da „vodni moratorijum“ ne treba posmatrati izolovano, već zajedno sa idejom „vazdušnog primirja“, za koju tvrdi da je nameće Zapad i da bi bila korisna Kijevu zbog nedostatka snaga i sredstava protivvazdušne odbrane.
Prema toj interpretaciji, sledeći cilj Zapada bio bi uspostavljanje kontrole i nad vazdušnim prostorom Ukrajine. Kotenok tvrdi da bi rezultat takvog modela bio nastavak kopnenih borbi između Rusa i Ukrajinaca, dok bi pomorski i vazdušni prostor bili stavljeni pod mehanizme koje bi kontrolisali drugi akteri.
Zbog toga smatra da Moskva ne bi smela da prihvati pritiske niti ponuđene uslove za zamrzavanje borbenih dejstava. Takav scenario povezuje sa ranijim ruskim ocenama da su dogovori sa Zapadom korišćeni za kupovinu vremena, upozoravajući da bi Rusija ponovo mogla da zaključi da je bila obmanuta.
Njegova procena odnosa Moskve i Ankare još je oštrija. Kotenok Tursku vidi kao istorijskog neprijatelja Rusije koji nije odustao od ambicije da rusko prisustvo potisne iz crnomorskog regiona i Moskvu vrati na geopolitičke pozicije kakve je imala pre širenja Rusije prema Crnom moru u vreme Petra I.
Iz toga izvodi zaključak da najveće sučeljavanje Rusije i Turske tek predstoji. „Smatram da je sukob sa Turcima neizbežan“, poručuje Kotenok, navodeći da je, prema njegovoj proceni, reč samo o pitanju vremena i da bi takav razvoj zavisio od ishoda sadašnjeg rata i poraza Ukrajine uz gubitak njene državnosti.
U takvom scenariju, tvrdi on, Rusija bi se potom suočila sa pitanjem Bosfora i Dardanela i potrebom da suzbije ambicije turske „neoosmanske imperije“. Međutim, tu mogućnost direktno vezuje za sposobnost Moskve da prethodno ostvari svoje ciljeve protiv Ukrajine, koju opisuje kao proksi vojsku.
Ako Rusija, nasuprot tome, prihvati zaustavljanje i zamrzavanje borbenih dejstava na moru, u vazduhu ili na kopnu, Kotenok predviđa potpuno drugačiji ishod. U tom slučaju smatra da bi pritisak na Moskvu bio nastavljen, dok bi Turska pokušala da iskoristi rusko slabljenje i uzme deo geopolitičke koristi za sebe, zbog čega pitanje Dardanela za Rusiju više ne bi ni bilo prioritet.



























Čekaj malo, Istambul je povezan nekakvim MOSTOVIMA, je li ? A na evropskom tlu je nekih 20.000 km2 pod turskom, je li ? A šta bi bilo kad bi ti mostovi bili pod morem ??? Na tom dijelu je i Velika crkva, pogrešno nazivana aja sofija, zar ne?