Naslovnica SPEKTAR Tramp, Putin i Si menjaju globalna pravila: U EU raste strah od...

Tramp, Putin i Si menjaju globalna pravila: U EU raste strah od novog poretka

Newsweek otvoreno piše da se pred očima sveta odvija nova geopolitička podela uticaja između najvećih sila, dok EU sve češće ostaje po strani u razgovorima koji određuju budućnost bezbednosti i ekonomije.

Prema analizi američkog magazina, Donald Tramp, Vladimir Putin i Si Đinping svet posmatraju kroz logiku velikih sila koje međusobno dele interesne zone i izbegavaju direktno mešanje u unutrašnje poslove jedni drugih.

Upravo zato poslednji razgovori Vašingtona i Moskve izazivaju veliku nervozu u delu evropskih političkih krugova.

Kako piše Newsweek, Trampov telefonski razgovor sa Putinom u martu i kasniji diplomatski kontakti u Saudijskoj Arabiji pokazali su koliko je američki predsednik odlučan da pronađe sopstveni model za rešavanje sukoba u Ukrajini.

Ipak, uprkos dogovoru o tridesetodnevnom prekidu vatre i primirju u Crnom moru, borbena dejstva nisu zaustavljena.

Zbog toga pojedini evropski analitičari sve češće povlače istorijske paralele sa periodom posle Drugog svetskog rata. Zamenica direktora Evropskog saveta za spoljne odnose Vesela Černeva ocenila je da trenutni pregovori podsećaju na Jaltu 1945. godine, kada su velike sile odlučivale o budućnosti Istočne Evrope.

Ona je za Newsweek izjavila da rešavanje pitanja Ukrajine bez same Ukrajine izgleda kao odlučivanje o sudbini EU bez evropskih država.

Profesor međunarodne bezbednosti sa Univerziteta u Birmingemu Štefan Volf smatra da Tramp svet vidi kroz model velikih sila koje imaju sopstvene sfere uticaja i međusobno se ne ometaju.

On tvrdi da bi upravo Kina i SAD mogle postati dve ključne sile koje će određivati globalna pravila, dok ostaje otvoreno pitanje kakvu će poziciju zauzeti Rusija i koliko će zavisiti od Pekinga.

Istovremeno, u istočnoj Evropi raste politička napetost. Potpredsednik SAD Džej Di Vens tokom nastupa u Minhenu kritikovao je demokratiju EU, navodeći pitanja slobode govora i migracija, uz poziv da se desnim populističkim pokretima omogući veći politički prostor. Njegove izjave pohvalio je Dmitrij Medvedev, jedan od najbližih Putinovih saveznika.

Američki ministar odbrane Pit Hegset prethodno je ocenio da povratak granica Ukrajine na stanje pre 2014. godine nije realan scenario. Takođe je poručio da evropske države moraju više ulagati u sopstvenu odbranu jer će fokus Vašingtona sve više biti usmeren prema Kini i Pacifiku.

Prema mišljenju Veselе Černeve, upravo iz takvih poruka proizlazi zabrinutost da bi deo istočne Evrope mogao ostati bez pune američke podrške.

Ona tvrdi da Rusija pokušava da utiče na unutrašnje političke procese u državama poput Češke, Slovačke, Bugarske, Rumunije i Poljske, stvarajući novu političku atmosferu koja bi mogla odgovarati eri Donalda Trampa.

Poslednjih meseci političke tenzije dodatno su pojačane u više evropskih država. Prozapadni političari u Moldaviji optuživali su Moskvu za mešanje u referendum o EU i predsedničke izbore.

U Rumuniji su izbori poništeni nakon tvrdnji o mogućem ruskom uticaju posle pobede Kalina Đorđeskua u prvom krugu, iako su se kasnije pojavile tvrdnje da direktni dokazi o umešanosti Rusije nisu potvrđeni.

Slične podele videle su se i u Slovačkoj, gde su protesti izbili zbog zakona o nevladinim organizacijama koji je deo javnosti uporedio sa ruskim modelom stranih agenata.

Kritike su upućene i premijeru Robertu Ficu zbog njegovih odnosa sa Moskvom. Protesti su se potom proširili i na Srbiju, dok su u Mađarskoj protivnici Viktora Orbana optuživali vlast za previše bliske veze sa Kremljom.

Na jugu Kavkaza, protesti u Gruziji dodatno su pojačali priče o rastu ruske uloge u regionu. Kritičari vladajuće partije „Gruzijski san“ tvrde da Moskva pokušava da učvrsti svoj uticaj nad državom koja ima strateški izlaz na Crno more.

Dok se EU suočava sa unutrašnjim političkim tenzijama, Kina i Rusija paralelno vode sopstvenu borbu za uticaj u centralnoj Aziji. Putin je prošle godine posetio Mongoliju, što je bio njegov prvi strani put nakon naloga za hapšenje koji je izdao Međunarodni krivični sud zbog navodnih ratnih zločina.

Mongolija se istovremeno oslanja na Rusiju zbog energije i na Kinu zbog investicija u rudarski sektor.

Štefan Volf smatra posebno simboličnim to što je Si Đinping posle pandemije prvi veliki strani put imao upravo u Kazahstan. Predsednik Kazahstana Kasim-Žomart Tokajev ranije je kritikovao rusku specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini, a prema mišljenju Volfa, u Astani postoji strah da bi sever zemlje, gde živi veliki broj Rusa, mogao postati predmet budućih geopolitičkih tenzija.

U međuvremenu, Donald Tramp sve otvorenije govori o sopstvenoj viziji zapadne hemisfere. Više puta je izjavio da želi američku kontrolu nad Grenlandom i Panamskim kanalom, govorio o Kanadi kao potencijalnoj 51. saveznoj državi SAD, dok je Meksički zaliv nazvao Američkim zalivom u skladu sa politikom „Amerika na prvom mestu“.

Kako navodi Newsweek, Tramp bi mogao dodatno smanjiti američko prisustvo u pojedinim delovima sveta kako bi fokus prebacio na zapadnu hemisferu i rivalitet sa Kinom.

Međutim, upravo Kina predstavlja najveću prepreku takvoj strategiji, posebno zbog svog ekonomskog i političkog prisustva u Latinskoj Americi.

Istovremeno raste i trgovinski sukob između Vašingtona i Pekinga. SAD sada prete Kini carinama od čak 145 odsto, što bi moglo promeniti odnose između Pekinga, Moskve i EU.

Prema oceni Štefana Volfa, Kina će u jednom trenutku morati da proceni šta joj je važnije — strateško partnerstvo sa Rusijom ili ekonomski odnosi sa Evropskom unijom.

Posebnu zabrinutost izaziva pitanje Tajvana. Kina ostrvo smatra svojom teritorijom i ne krije da je spremna da ga vrati pod svoju kontrolu ukoliko bude potrebno i silom.

Nedavne vojne vežbe kineske vojske oko Tajvana dodatno su pojačale pitanja o tome kako bi reagovala administracija Donalda Trampa u slučaju ozbiljne eskalacije.

Volf smatra da je moguć scenario prećutnog razumevanja između Vašingtona i Pekinga, u kojem bi Kina postepeno širila uticaj u Južnom kineskom moru bez direktnog američkog odgovora.

Upravo zbog toga sve više analitičara ocenjuje da svet ulazi u period nove raspodele moći u kojem će glavnu reč voditi najveće sile, dok će manje države pokušavati da pronađu mesto između njihovih interesa.