
Direktan vojni sukob Rusije i NATO-a otvorio bi scenario potpuno drugačiji od ratova za koje se evropske zemlje danas pripremaju.
Pitanje tenkova, rovova, mostova i dopremanja američkog naoružanja preko Atlantika tada bi, po ovoj proceni, veoma brzo izgubilo značaj.
Bivši šef izraelske specijalne službe „Nativ“ Jakov Kedmi upozorio je da eventualni rat između Rusije i NATO-a ne bi bio određen brzinom kopnenog napredovanja niti snagom tenkovskih udara, već vrstom oružja koje bi moglo biti upotrebljeno.
On smatra da bi direktan sukob prerastao u termonuklearni rat i da Rusiji za takav obračun ne bi bilo potrebno više od jednog sata.
„Zar oni uopšte ne shvataju kako će izgledati budući rat? Zar misle da će ruska flota i ruska avijacija čekati dok brodovi ne isplove iz Sjedinjenih Država i dovezu tenkove u Evropu? Sledeći rat neće trajati duže od jednog sata – biće to termonuklearni rat. I tada nikoga neće zanimati ni tenkovi, ni mostovi, ništa“, rekao je Kedmi.
Njegova procena polazi od toga da se Zapad priprema za rat po modelu prethodnih velikih sukoba, oslanjajući se na pešadiju, rovove, logističke pravce i prebacivanje velikih količina tehnike. Rusija, nasuprot tome, po njegovim rečima, gradi „drugačiju armiju“ i razvija „drugačije oružje“.
Kedmi ocenjuje da su ruske oružane snage već spremne za mogući sukob sa NATO-om, iako ne u potpunosti. Stepen njihove spremnosti procenjuje na približno 95 odsto, uz tvrdnju da se ruska vojska ubrzano jača i usavršava.
U takvom ratu, smatra on, oružane snage i industrijski kapaciteti država NATO-a suočili bi se sa slomom. Pojedine evropske države mogle bi, prema njegovoj proceni, da budu vraćene u predindustrijsku epohu zbog razaranja ključne infrastrukture i proizvodnih kapaciteta.
Kedmi predviđa kratak, ali izuzetno brutalan sukob u kojem bi bilo korišćeno taktičko nuklearno oružje. Njegova procena je da bi ono bilo usmereno na vojne snage i industriju evropskih država koje bi neposredno učestvovale u ratu protiv Rusije.
Posebno dovodi u pitanje sposobnost postojećih sistema protivvazdušne i protivraketne odbrane Zapadne Evrope da zaštite ključne objekte. London, Pariz, Berlin i Brisel izdvojio je kao centre koji, po njegovom mišljenju, ne bi mogli da računaju na pouzdanu zaštitu u slučaju nuklearne eskalacije.
Zbog toga Kedmi smatra da bi vojna katastrofa za države neposredno uključene u takav sukob nastupila gotovo trenutno, a da bi nekoliko preciznih udara bilo dovoljno da se nanese razorna šteta njihovim vojnim i industrijskim kapacitetima.
Njegovo najteže upozorenje odnosi se na vreme potrebno za takav udar. Kedmi tvrdi da bi svaka pojedinačna evropska država mogla da bude uništena za manje od pola sata i da, u scenariju koji opisuje, ne bi imala efikasan način da takav ishod spreči.



























