Naslovnica IZA OGLEDALA Od 15 devojaka koje su radile kao Hitlerovi lični degustatori- preživela je...

Od 15 devojaka koje su radile kao Hitlerovi lični degustatori- preživela je samo jedna…

Pre nekoliko godina, u stranim medijima pojavili su se izveštaji o ženi po imenu Margo Volk, koja je radila kao degustator za samog Hitlera. Obavljajući svoje dužnosti, Margot i njene kolege, svakodnevno su rizikovale svoje živote, ali se jedino njoj posrećilo.

Ponuda koju ne možete odbiti

Prema samoj Margo Volk i arhivskim izvorima, ona je bila rodom iz Berlina. Neposredno pre izbijanja Drugog svetskog rata, devojka, koja je tada bila u svojim ranim dvadesetim, udala se za momka po imenu Karl Volk, i zaposlila se kao sekretarica u osiguravajućoj kompaniji.

Ubrzo je Karl odveden na front, a kuća u okrugu Šmargendorf, gde se nalazio stan supružnika, uništena je bombardovanjem. Desilo se to na samom početku 1942. godine. Margo je odlučila da napusti posao, i preseli se kod svekrve.

Pratite izbor naših najboljih vesti na Telegramu

Tako se mlada žena našla u malom gradu Gros-Partsch, koji se nalazi u istočnoj Pruskoj. Nedaleko od grada, nalazio se tadašnji štab Firera. Zvao se „Volfschanz” („Vučja jazbina”).

Jednog dana nekoliko SS oficira je došlo u kuću gde se preselila Margo, i obavestili je, da će od sada morati da radi u Hitlerovom štabu, i da će joj plata biti 300 maraka.

To nije bila sugestija, već naredba. Firer je, kao i mnogi diktatori, bio paranoičan, i stalno je očekivao pokušaja ubistva, a zmeđu ostalog, plašio se i trovanja, te je stoga i angažovao nekoga, ko će degustirati jela namenjena njemu.

Hitler je naredio, da se za degustatore regrutuju samo arijevske devojke mlađe od 20 godina. Po kom kriterijumu su odabrane ove devojke (ukupno ih je bilo 15) nije poznato.

„Ukusno“ jelo

Radni dan Margo i njenih novih kolega proticao je ovako… Svakog dana oko 8 sati ujutro dovozio ih je autobus. Po dolasku na radno mesto, već su ih čekali stolovi postavljeni u banket sali. Zadatak svake devojke je bio, da proba hranu sa jednog od tanjira.

Obično je jelovnik Hitlera, koji je bio vegetarijanac, uključivao testenine, pirinač, povrće, razne sosove, voće i deserte, ali je takođe voleo da se počasti slatkišima – čokoladom i kolačima.

Bio je rat, a ishrana većine običnih Nemaca sastojala se samo od hleba, margarina i kafe. Međutim, iako su im ponuđena ukusna jela, degustatori nisu imali apetit. Svi su se plašili da će hrana sadržati otrov. Inače, ostatak posluge im je dao nadimak – „otrovna brigada“.

Naređenje je bilo ovo. Ako dva sata nakon degustacije niko nije pokazao znake trovanja, onda su jela servirana Fireru i njegovom užem krugu.

Margo je Hitlera videla samo jednom, izdaleka, kada se igrao na travnjaku sa svojim ovčarskim psom po imenu Blondi.

Čudom preživeo

20. jula 1944. u bunkeru je došlo do eksplozije, koju su inscenirali opozicionari, koji su pokušali da ubiju Firera. Međutim, Hitler je preživeo. U Volfšancu je odlučeno da se pojačaju mere bezbednosti. Degustatorima je najavljeno da će sada živeti upravo u centrali. Dobili su praznu zgradu lokalne škole.

Tako su počele Margove nedaće. Jedne noći, jedan od policajaca je ušao kroz prozor u sobu u kojoj je spavala, začepio joj usta i zlostavljao je. Mlada žena nije smela da se požali na esesovca njegovim pretpostavljenima.

U jesen se šuškalo, da na Istočnom frontu ne ide dobro, i da će uskoro ovamo doći sovjetski vojnici. Poručnik Gerhard Lagrange, sa kojim je Margo bila u prijateljskim odnosima, pomogao joj je da se ukrca na voz za Berlin.

Vrativši se u Berlin, Volk je bila prinuđena da se krije, i živi sa prijateljima kako je ne bi pronašli. Njenog muža su Rusi uhvatili, i vratio se kući tek 1946. godine.

U posleratnim godinama, Margo je slučajno srela Lagranža, i od njega saznala, da su sve ostale devojke koje su radile za Hitlera kao degustatori, umrle. Sumnja se, da su ih ubili nadređeni, ili su bili primorani na samoubistvo. Ispostavilo se da je Margo bila jedina, koja je imala sreće da ostane živa.

Tajna odneta u grob

Margo dugi niz godina, nikome nije pričala o svojoj prošlosti. Čak i njen muž nije znao za to. Volkova je živela dug život, i tek 2012. godine, pre nego što je trebalo da napuni 95 godina, odlučila je da da intervju za časopis „Špigl“, a potom i za nekoliko drugih publikacija.

Na kraju se i italijanska spisateljica i novinarka Rosela Postorino, zainteresovala za njenu biografiju. Napisala je roman „The Tasters“, zasnovan na intervjuima sa Volkovom.

 

Budite u toku, pratite nas na socijalnoj mreži Vkontakte 

Webtribune.rs