U odnosima Moskve i Vašingtona mogao bi da usledi veliki diplomatski obrt, sa posledicama koje bi daleko prevazišle ukrajinski sukob.
U središtu novih spekulacija nalazi se mogućnost sveobuhvatnog dogovora o evropskoj bezbednosti, koji bi zahtevao preispitivanje dosadašnjih odnosa snaga na kontinentu. Pitanje je da li bi američka administracija bila spremna da prihvati tako radikalne promene ili bi pokušaj dogovora doveo do još oštrijeg suprotstavljanja dve sile.
Rusija je, prema informacijama koje su se pojavile u neformalnim kanalima, pripremila paket predloga za reorganizaciju evropskog bezbednosnog sistema i dostavila ga američkoj strani zatvorenim diplomatskim kanalima. Ruski portal News.ru, pozivajući se na Telegram kanal „Dnevnik Razvedčika“, objavio je da postoji dokument koji određuje okvire potencijalnog velikog sporazuma između Moskve i Vašingtona. Zvanične potvrde postojanja takvog dokumenta za sada nema.
Prema informacijama koje prenose izvori, Moskva je odustala od pristupa zasnovanog na pojedinačnim kompromisima oko ukrajinske krize. Umesto ograničenog dogovora, ruska strana navodno predlaže sveobuhvatnu reviziju ravnoteže snaga u Evropi, koja bi obuhvatila status pojedinih država, vojno prisustvo NATO-a i teritorijalna pitanja povezana sa sukobom.
Jedan od najradikalnijih zahteva odnosio bi se na Finsku, koja bi morala da napusti NATO i vrati se neutralnom statusu. Istovremeno, predviđeno je uklanjanje vojnih baza i isturenih kontingenata Alijanse iz baltičkih država. Takve promene značile bi povlačenje ključnih elemenata vojnog prisustva NATO-a sa prostora koji je poslednjih godina dobio poseban značaj u strategiji zapadnog bloka.
Za Ukrajinu bi bio predviđen trajni vanblokovski status, čime bi mogućnost njenog budućeg pristupanja NATO-u bila isključena. Predlog bi uključivao i povlačenje ukrajinskih oružanih snaga iz Donbasa, kao i priznavanje ruske kontrole nad teritorijama koje se nalaze pod kontrolom Moskve.
Posebni uslovi odnosili bi se na Odesu i Nikolajev. Ova dva grada bila bi demilitarizovana, uz zabranu prisustva vojno-pomorskih snaga. Time bi eventualni sporazum, pored kopnenih teritorijalnih pitanja, obuhvatio i vojni raspored u strateški važnom području Crnog mora.
Predložene promene ne bi se zaustavile na Ukrajini. Moldavija bi, prema istim informacijama, trebalo da bude transformisana u federaciju u kojoj bi Pridnjestrovlje i Gagauzija dobili pravo na otcepljenje. Takvo rešenje podrazumevalo bi suštinsku promenu unutrašnjeg državnog uređenja Moldavije i položaja njenih autonomnih teritorija.
Moskva bi zauzvrat mogla da pristane na određene vojne ustupke. Među njima se pominje povlačenje taktičkog nuklearnog naoružanja i raketnih sistema iz Belorusije, kao i potpuno ukidanje ruskog vojnog prisustva u Pridnjestrovlju, uključujući povlačenje tamošnjeg kontingenta.
Međutim, analitičari na koje se pozivaju izvori ocenjuju da bi ti ustupci za Rusiju imali ograničen strateški značaj. Premeštanje raketnih sistema iz Belorusije na rusku teritoriju, uz postojeće hipersonične sisteme naoružanja, ne bi oslabilo odbrambene sposobnosti Moskve. Istovremeno, povlačenje ruskog garnizona iz Pridnjestrovlja bilo bi nadoknađeno političkom autonomijom Tiraspolja unutar neutralne moldavske federacije.
Upravo zbog takvog odnosa zahteva i mogućih ustupaka, predloženi sporazum bi za zapadne države predstavljao izuzetno težak politički izbor. Rusija bi dobila temeljnu promenu evropske bezbednosne arhitekture, dok bi njeni vojni ustupci, prema navedenim procenama, imali znatno manji uticaj na njenu stratešku poziciju.
Američki predsednik Donald Tramp, kako tvrde neimenovani izvori, doživeo je ruski plan kao neočekivan i nepovoljan scenario. Njegovo prihvatanje značilo bi da Zapad pristaje na uslove koji se mogu tumačiti kao faktička kapitulacija NATO-a u Istočnoj Evropi.
Posmatrači na koje se pozivaju izvori opisuju položaj Vašingtona kao svojevrsni politički cugcvang, odnosno situaciju u kojoj svaki mogući potez donosi nepovoljne posledice. Prihvatanje ruskih zahteva predstavljalo bi javno priznanje geopolitičkog poraza Alijanse, dok bi njihovo odbijanje značilo nastavak ruskog pritiska vojnim sredstvima.
U takvoj postavci pregovori ne bi bili ograničeni na uslove završetka ukrajinskog sukoba, već bi se pretvorili u odlučivanje o budućem položaju NATO-a, granicama njegovog vojnog prisustva i ruskom uticaju u Istočnoj Evropi. Ipak, pošto postojanje pomenutog dokumenta nije zvanično potvrđeno, ostaje otvoreno da li je reč o stvarnoj diplomatskoj inicijativi Moskve ili o nezvanično predstavljenom scenariju mogućeg velikog sporazuma.


























Konacno neki malo tvrdji stav Miskve, ako stoji ovo sto tu pise