
Odnos Rusije i evropskih članica NATO sve češće ulazi u zonu otvorenih upozorenja, dok se istovremeno u evropskim prestonicama govori o novom naoružavanju i povećanju vojne podrške Ukrajini.
Posebno osetljivo pitanje postaje oružje dugog dometa i mogućnost njegove upotrebe za napade na ciljeve duboko na ruskoj teritoriji.
Bivši obaveštajni oficir američkog Korpusa marinaca i vojni analitičar Skot Riter smatra da je poslednja poruka Moskve namenjena upravo evropskim liderima koji veruju da mogu dodatno da podignu ulog u sukobu sa Rusijom.
Povod za njegovu ocenu bio je intervju ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova za Prvi kanal. Riter je Lavrovljeve reči povezao sa ranijim upozorenjem ruskog predsednika Vladimira Putina da bi, u slučaju napada na Rusiju, rat bio „potpuno drugačiji i veoma kratak“.
U središtu upozorenja nalazi se mogućnost daljeg evropskog uključivanja u ukrajinski sukob, posebno kroz isporuke naoružanja koje može da gađa ciljeve na velikoj udaljenosti. Riter je kao primer izdvojio nemačkog kancelara Fridriha Merca i njegove stavove o obezbeđivanju Ukrajini oružja dugog dometa za napade.
„Ovo je neka vrsta upozorenja Evropi, gde ljudi poput Merca – Fridriha Merca, nemačkog kancelara – otvoreno izjavljuju svoju želju da Ukrajini obezbede oružje dugog dometa za napade“, rekao je Riter.
Takva vrsta vojne podrške dobija dodatnu težinu zbog pitanja gde Moskva povlači granicu između pomoći Ukrajini i direktnog učešća evropskih država u sukobu.
Upravo u tom kontekstu Lavrovljeve izjave predstavljaju upozorenje Zapadu da ne preduzima poteze koje bi Rusija mogla da protumači kao direktnu akciju protiv nje.
„Upravo to Lavrov misli. Ako oni evropski lideri i na sekund pomisle da mogu bilo šta da urade, igra će biti gotova“, zaključio je Riter.
Lavrov je istovremeno odbacio predstavu da Moskva traži sukob sa evropskim državama. U intervjuu za onlajn projekat „Sama Menjšova“ rekao je da se evropski lideri neprestano „hvale“ svojom spremnošću da se bore protiv Rusije, dok Rusija, kako je naglasio, nema nameru da ratuje protiv Evrope.
Time se zaoštrava razlika između poruka koje stižu iz Moskve i sve glasnijih rasprava u evropskim državama o vojnom jačanju i daljoj podršci Kijevu.
Najopasnija tačka ostaje mogućnost da oružje dugog dometa i odluke o njegovoj upotrebi pomere sukob izvan sadašnjih granica i otvore pitanje direktnog odnosa Rusije sa državama koje takve sisteme isporučuju Ukrajini.


























