Naslovnica IZA OGLEDALA Mistična priča – Supružnik sa onog sveta

Mistična priča – Supružnik sa onog sveta

Gde god nas život vremenom odneo, svi se mi, barem ponekad, vraćamo u svoje rodno mesto, mesto naše mladosti i prve ljubavi.

Ako iz nekog razloga ne možemo fizički tamo da odemo, na ta mesta redovno odlazimo u svojim snovima i sećanjima. Ta nostalgija dugo me je mućila, pa sam najzad stigla u svoju rodnu Pokrovku. Moja rodbina nije živa, ali imam prijateljicu Tatjanu kod koje ću ostati.

Šetam seoskom ulicom do Tatjanine kuće. Tu je i kuća u kojoj je poslednjih godina živela njena mlađa sestra Nataša. Vrt i dvorište su uredni, sama kuća je „osvežena“ nakon velikog renoviranja. Ali pitam se ko sada živi u njoj? Sećam se da je Nataša napustila selo. Njena priča je vrlo neobična, pa čak pomalo i mistična.

Nataša je bila dobra devojka. Bila je pet godina mlađa od Tatjane i mene. Možda je, ne samo u svom razredu, već i na selu, bila najlepša, ali se time nikada nije hvalila, čak ni kad je postala starija.

Pratite naše odabrane najbolje vesti na mreži “Telegram” na Android telefonima ili desktop računarima OVDE

Mnogi momci pokušali su da je osvoje, ali njeno srce pripalo je Maksimu Gračevu. Bio je tri godine stariji od nje. Momak je živeo sa majkom, starom i bolesnom ženom. Ubrzo posle njihove svadbe, njegova majka je umrla. Nakon toga, Maksim više nije bio isti, počeo je da pije, ponekad nije ni spavao kući. Nataša je pokušala da ga urazumi, na šta bi joj on neretko odgovarao: „Ako ti se ne sviđam, slobodna si“.

Jednog dana desilo se nešto strašno. Maksim i njegovi drugovi su mnogo pili i odlučili su da idu na noćno kupanje u obližnjoj reci. Ujutro Maksim nije došao kući, a nije bio ni na poslu. Tek trećeg dana njegovo mrtvo telo pojavilo se na obali.

Natašin životinjski vrisak proširio se selom. Bila je trudna, ali pobacila je. Da nije bilo Tanje, koja je hodala kao senka za svojom sestrom, Bog zna šta bi se dogodilo mladoj udovici! Svaki dan je trčala do muževljevog groba, jecajući tražila da je uzme k sebi. Njena lepota je počela da bledi. Poslednji put sam je video pre pet godina.

Čudna priča

Odjednom se otvorio prozor na kući, Tatjana je stajala na njemu:

-Tamara, jesi li to ti? Ne mogu da verujem, hajde ovamo, sad ću izaći!

Tanja je izašla na kapiju, zagrlili smo se i poljubili.

-Gledam, neko stoji na putu, kad ono ti! Kakvo iznenađenje! Uđi u kuću!

-Otkud vi ovde? Zar niste imali svoju „kućicu“?

-To je to, ta „mala kuća“. Pre dve godine Nataša je došla u posetu sa porodicom, pa smo zajednički obnovili roditeljsku kuću. Zatim smo se i mi preselili ovde, ima dovoljno mesta za sve! Kako mi je drago što si ovde! Poludeću od usamljenosti. Moj Vasilij je na poslu od jutra do mraka! Imamo toliko tema za razgovor!

Uveče, nakon što je spremila hranu svom suprugu, Tatjana je, na moje pitanje o Nataši, rekla ovo:

-Nakon godinu dana od Maksimove smrti Nataša je i dalje plakala svaki dan. Na godišnjicu njegove smrti, došli smo na groblje, obavili običaj, a onda je moja sestra rekla: Tanja, vodi ljude kući, a ja ću ostati još malo!

Govorim joj:

-Sestro, nije primereno to da radiš! Greh je voleti nekoga ko je odavno mrtav!

Neko je čuo Natašu kako grli grob i izgovara:

-Maksimuška, zašto si ljut na mene? Naše dete, nisi mu dozvolio da se rodi, uzeo si ga sebi, ali mene ne želiš da uzmeš, čak mi ni u snu ne dolaziš? Pa, neću ti uskoro doći!

Tada smo počeli da primećujemo da se Nataša odjednom promenila, živnula je: počela je da se smeje, nije više nosila crnu odeću. Kada se nalazimo stalno je nasmejana. Jednom prilikom je pitam:

-Čemu taj lepi osmeh na tvom licu?

-Oh, volela sam se sa Maksimom cele noći!

-Šta ti je tu lepo? To je loše mislim, to sam htela da kažem, to je ipak samo san…“

-Ne! To nije bio san! Pogledaj kako mi je poljubio usne!

Usne su joj zaista bile natečene, ali njenim rečima nisam pridavala nikakav značaj. Ali, u selu je živela i osoba koju je Natašu jako volela, to je bio Viktor Černov, njen drug iz razreda. Jedne večeri je došao kod nas i rekao mi sledeće:

-Dugo volim Natašu. Prošlo je godinu dana od Maksimove smrti i odlučio sam da je zaprosim. Došao sam uveče, svetla su bila ugašena, ali sam čuo nejasan razgovor, Natašin smeh. Pomislio sam ko bi mogao da bude tu tako kasno?

Do jutra sam sedeo u grmlju, ali niko osim Nataše nije izašao iz nje. Uveče sam ponovo seo u grmlje, ali niko nije ušao u kuću, ali sam čuo razgovor! Nešto nije bilo u redu u ovoj kući!

Moj muž i ja smo sutradan otišli ​​u roditeljsku kuću. Videli smo kako se moja sestra sredila, presvukla, ugasila svetlo. Da, bio je neko u kući! Nataša se smejala! Pokucali smo.

-Nataša, otvori!

-Tanja, idi kući!

-Otvori, inače ću razbiti staklo i popeti se unutra! Ko je to tamo? Otvori!

Otvorila je vrata, a u kući nije bilo nikoga!

-Ko se to smejao sa tobom?

-Maksim je bio, dolazi stalno. Večeras se uvredio što ste došli i otišao je.

Stajali smo u čudu.

-Trudna sam sa njim!

-O čemu pričaš, sestro? Maksim je mrtav!

-On je živ! Pogledajte, evo njegovih tragova! Mnogo je jak, topim mu se u rukama!

Zaista je bilo plavih otisaka na rukama, grudima, unutrašnjoj strani bedara i stomaka.

-Vasilije, idi kući, danas ću ovde prenoćiti.

-Ne! Maksim će biti nesrećan!

Drugog dana sam uspela da ubedim Natašu da ode u regionalni centar na predporođajnu kliniku. Ultrazvuk je pokazao da postoji nešto unutar materice, ali otkucaji srca se ne čuju! Rekli su nam da dođemo za nedelju dana. Rezultat je bio neverovatan: fetus se povećao, ali nije bilo otkucaja srca, iako je trebalo da se čuju u ovoj fazi trudnoće! Nisam znala šta da radim.

Obratila sam se našem svešteniku za savet, ispričavši mu sve do detalja. Pažljivo me je saslušao, postavio još nekoliko pitanja, a zatim rekao:

-Ovde je sve jako ozbiljno i loše. Nečisti želi da posedne dušu vaše sestre, pretpostavljajući lik Maksima. Nataliju treba spasiti, ali nemam mnogo snage. U Orjolskoj oblasti, u Kromskoj oblasti, u selu Šahovo, postoji muški manastir. Odvedite svoju sestru tamo, ne oklevajte! Oni će joj pomoći, ali moraće da živi tamo neko vreme.

Naravno, Nataša se opirala. Ja sam je, koliko sam mogla, ubeđivala da ode, obećavši da ću se vratiti kasno popodne. Reči ne mogu da izraze šta se dešavalo mojoj sestri dok je sveštenik vršio zaključak, izgonivši demone!

Četvorica muškaraca jedva su uspeli da je zadrže, zatim je pokušavala da uništi sve u crkvi. U isto vreme, režala je i vikala grubim glasom, koristila ružne reči, grebala i grizla. Na kraju službe pala je u nesvest.

-Da, pojavili ste se na vreme, ali jedan dolazak nije dovoljan, moraćete da živite u manastiru i da se molite, molite… Uz Božju pomoć, oslobodićemo se demonskog ponašanja! – rekao je otac.

Svakog dana Nataša je bila sve bolja, ali poslednji put.. O, teško mi je i da govorim o tome! Dim je išao iz sestrinih usta i prolazio kroz pod u crkvi u zemlju, ostavljajući na tom mestu ugljenisane daske. Tada je Nataša jedva čujno rekla:

-Osećam se bolje, ali umirem!

-Uradio sam svoj posao, sada neka joj bolnica pomogne, rekao je sveštenik.

Zvali smo lekare. Nataša je počela da krvari, a krv je bila crna. Lekari su je oslobodili onoga što je sazrevalo u njoj, ali „to nešto“ bilo je do sada neviđeno i izazvalo je užasan nered u bolnici. Prvi put posle operacije videla sam prosvetljenje i osmeh na licu svoje sestre.

Kad smo došli u manastir da se zahvalimo svešteniku, rekao nam je:

-Sve će biti u redu s tobom Nataša, osnovaćeš porodicu i imati puno dece. Pusti svog Maksima iz srca i iz duše! Volite žive!

Šest meseci kasnije, Viktor je završio studije i on i Nataša su se venčali, otišli su u Orenburg. Nedugo potom rodilo im se i prvo dete. Pre dve godine su došli ovde, a uskoro ću ih posetiti, jer je Nataša ponovo trudna, ovog puta očekuju blizance. Kao što vidite, naš Gospod je milostiv prema svim grešnicima!

Na mreži “Telegram” možete pratiti naše odabrane najbolje vesti i one koje ne objavljujemo na drugim mrežama. “Telegram morate instalirati na mobilnim telefonima ili desktop računarima a zatim nas pratiti klikom na opciju “JOIN” na dnu ekrana. Tamo možete otići ako kliknete  OVDE

Webtribune.rs

Prevod sa ruskog