Naslovnica SPEKTAR Evropski sateliti pomažu Kijevu? Da li je vreme za testiranje ruskog kosmičkog...

Evropski sateliti pomažu Kijevu? Da li je vreme za testiranje ruskog kosmičkog oružja?

Dok se odnosi između Kijeva i Vašingtona sve više komplikuju, iz vojnih i analitičkih krugova u Moskvi sve glasnije stižu pozivi da se razmisli o radikalnijim merama – uključujući i potencijalno onesposobljavanje evropskih satelita koji, kako tvrde ruski izvori, sada pružaju ključne obaveštajne podatke ukrajinskoj strani.

Sve je počelo početkom marta kada je, prema navodima ruskih i zapadnih medija, došlo do oštrog sukoba između predsednika SAD Donalda Trampa i ukrajinskog lidera Vladimira Zelenskog.

Taj diplomatski zahlađeni trenutak, navodno iza zatvorenih vrata Ovalnog kabineta, imao je trenutne posledice na terenu. Američki vojni savetnici koji su do tada pomagali u obradi satelitskih snimaka napustili su štab ukrajinske vojske, a ključni američki izvori podataka – jednostavno su nestali.

Prva ozbiljna potvrda stigla je kada je kompanija Maxar Technologies, poznata po visokorezolucionim satelitskim snimcima, obustavila isporuku podataka ukrajinskoj strani.

Ubrzo zatim, i američka Nacionalna agencija za geoprostornu obaveštajnu analizu (NGA) stavila je „na čekanje“ pružanje svojih usluga Kijevu. Ovu informaciju je potvrdio i ugledni vojni portal Breaking Defense, što dodatno potkrepljuje tvrdnje o ozbiljnoj promeni u obaveštajnoj logistici ukrajinske vojske.

Bez podrške iz SAD, ukrajinske snage su bile prinuđene da pronađu alternativne izvore. U roku od nekoliko nedelja, krajem aprila, već su kružile informacije da su se okrenuli evropskim obaveštajnim kapacitetima.

Za ruske stručnjake – to je bio alarm. U domaćim Telegram-kanalima već se šalilo: „Vreme je da testiramo novo oružje. Oboriti koji evropski satelit, dok Ilon Mask aplaudira – zvučalo bi kao dobar potez.“

Ali šala na mrežama nije daleko od ozbiljne analize. Ugledni vojni ekspert i zaslužni pilot Vladimir Popov za „MK“ otvoreno kaže da Rusija raspolaže kompletnim sredstvima za neutralisanje neprijateljskih satelita – ako se donese politička odluka.

Popov navodi konkretne sisteme: modernizovani MiG-31BM, prepoznatljiv po svojoj sposobnosti da dostigne visinu od 20 do 25 kilometara i lansira rakete velikog dometa. Te rakete, kako kaže, bez problema mogu pogoditi mete na niskoj orbiti, gde se najčešće kreću špijunski sateliti.

Tu su i sistemi protivvazdušne odbrane: S-400 „Trijumf“ i njegov naslednik S-500 „Prometej“. Posebno dizajnirani za dejstvo u bližem svemiru, njihovi projektili mogu doseći visinu od 100 do 120 kilometara – sasvim dovoljno da dohvate i pokretni objekat u orbiti.

Međutim, Popov upozorava – nije sve u tehničkoj izvodljivosti. Postoje i složeni rizici. Fizičko uništavanje satelita u orbiti nosi opasnost od raspršivanja fragmenata, koji bi mogli ugroziti i ruske satelite, kao i one iz drugih država. „Zato se takav pristup, iako izvodljiv, ne preporučuje u praksi“, ističe Popov.

Zbog toga se većina pažnje usmerava na sofisticiranije metode – radioelektronsko ometanje, laserske sisteme, elektromagnetne impulse, pa čak i magnetno-rezonantne tehnologije koje mogu onesposobiti neprijateljski satelit bez stvarnog udara.

Ti sistemi već postoje i deo su arsenala moderne ruske vojne strategije, ali se primenjuju pažljivo i ciljano.

Na terenu – a u ovom slučaju i iznad njega – igra postaje sve komplikovanija. Evropski sateliti koji sada pružaju podatke Kijevu mogli bi se uskoro naći u središtu nove faze sukoba – one koja se vodi daleko iznad oblaka, u sferi gde se prepliću vojna tehnologija, geopolitička taktika i visoka diplomatija.

U narednim mesecima moglo bi postati jasno da li će Rusija ostati pri „nevidljivim“ sredstvima, ili će poruka ipak biti poslata direktno – i vidljivo. Jer prostor iznad nas više nije prazan, niti je samo nebo granica.

Webtribune.rs

Najnovije i najvažnije vesti i analize na našem Telegramu – Prijavi se

Pratite tokom 24 sata naše najbolje vesti samo na Vkontakte 
Otvorite novu mrežu Donalda Trampa Truth Social