Na dva važna pravca u istočnom delu Ukrajine razvija se složena vojna situacija u kojoj bi promene na jednom delu fronta mogle neposredno da utiču na borbe na drugom.
Ruske i ukrajinske snage pokušavaju da ostvare prednost različitim manevrima, dok sve veću ulogu imaju raspored rezervi, kontrola komunikacija i sposobnost komande da pravovremeno reaguje na neočekivane prodore protivnika.
Posebnu pažnju privlače događaji na Kupjanskom pravcu, gde ruske jedinice nastavljaju borbena dejstva i proširuju prisustvo u pojedinim delovima gradske teritorije, ali i na mostobranu kod reke Oskol. O promenama na ovom području govorio je ukrajinski vojni analitičar Konstantin Mašovec, čije procene ukazuju na probleme sa kojima se suočava komanda Oružanih snaga Ukrajine.
Prema njegovim informacijama, ruska pešadija uspela je da prodre u zapadne i severozapadne delove Kupjanska, kao i u borbene rasporede ukrajinskih jedinica koje drže položaje na mostobranu. Takvi prodori ne podrazumevaju nužno kontrolu nad većim teritorijama, ali omogućavaju ruskim jurišnim grupama da se učvrste unutar ukrajinskog odbrambenog sistema.
Mašovec posebno izdvaja područja Tiščenkovke i Radkovke, severne gradske četvrti Kupjanska, kao i naseljena mesta na istočnoj obali Oskola. Prema njegovoj proceni, ruska komanda nastoji da ukrajinski mostobran podeli na dva odvojena dela, čime bi otežala komunikaciju i međusobnu podršku jedinica koje učestvuju u odbrani.
Takav razvoj događaja mogao bi da primora ukrajinsku komandu da istovremeno organizuje odbranu više međusobno povezanih položaja, uz sve teže održavanje koordinacije između njih.
Najveći pritisak, prema proceni ukrajinskog analitičara, trenutno se ostvaruje južno od Kupjanska. Na tom području deluju jedinice ruske Prve tenkovske armije, čije su aktivnosti usmerene prema Kupjansku-Uzlovom, Kovšarovki i Novoosinovom.
Ruske snage koriste taktiku manjih jurišnih grupa koje kreću sa prethodno pripremljenih položaja, prodiru prema novim tačkama i pokušavaju da se tamo učvrste. Umesto velikih napada širokim frontom, takav način dejstvovanja omogućava postepeno prisustvo u delovima ukrajinskog odbrambenog rasporeda.
Ukrajinske jedinice pokušavaju da odgovore operacijama čišćenja terena i potiskivanja protivničkih grupa. Međutim, Mašovec priznaje da sve ruske grupe nije moguće brzo otkriti i eliminisati ili proterati sa zauzetih položaja.
Dodatnu poteškoću predstavlja činjenica da ruski jurišnici na pojedinim delovima fronta imaju brojčanu prednost. To im omogućava da istovremeno deluju na više tačaka, dok ukrajinska odbrana mora da raspoređuje raspoložive snage prema mestima na kojima se pojavljuje neposredna opasnost.
Upravo u tome leži jedan od najvažnijih efekata ruske taktike. Čak i relativno mala grupa vojnika koja uspe da prodre u ukrajinske položaje zahteva reakciju komande, angažovanje dodatnog ljudstva i vreme potrebno za njeno pronalaženje i potiskivanje.
Zbog toga se borba na Kupjanskom pravcu ne vodi samo za pojedinačne ulice, zgrade ili utvrđene položaje. Istovremeno se vodi i nadmetanje za očuvanje funkcionalnosti čitavog odbrambenog sistema, jer stalna potreba za reagovanjem na manje prodore opterećuje ukrajinske jedinice i njihove komandne strukture.
Međutim, situacija oko Kupjanska ne može se posmatrati odvojeno od događaja na Limanskom pravcu, gde ukrajinske snage pokušavaju da preuzmu inicijativu.
Mašovec navodi da je ruska komanda na taj deo fronta prebacila deo rezervi grupacije „Zapad“. Razlog za takav potez jeste ukrajinska operacija pod nazivom „Vivaldi“, koju Oružane snage Ukrajine pokušavaju da razviju na Limanskom pravcu.
Prebacivanje rezervi stvara dodatni izazov za rusku vojsku. Dok se nastavljaju napadi i pokušaji prodora na Kupjanskom pravcu, istovremeno je potrebno obezbediti dovoljno snaga za suprotstavljanje ukrajinskim dejstvima kod Limana.
Takva situacija otvara prostor za složenije manevre obe strane. Ruska komanda mora da održava pritisak na ukrajinske položaje, ali i da vodi računa o mogućnosti da protivnik iskoristi premeštanje rezervi kako bi pokušao napad na drugom delu fronta.
Ukrajinski analitičar upravo u tome vidi potencijalnu priliku za Oružane snage Ukrajine. On ne isključuje mogućnost da bi se stvorili uslovi za izvođenje bočnog napada severno i severoistočno od Borove.
Takav manevar mogao bi da bude usmeren na ugrožavanje ruskih položaja sa boka, uz pokušaj da se iskoristi raspored jedinica angažovanih na drugim pravcima.
Ipak, Mašovec istovremeno priznaje da ruska komanda uzima u obzir mogućnost takvog razvoja događaja. Prema njegovim informacijama, u području Borove zadržane su značajne ruske snage, uključujući i jedinice Četvrte tenkovske divizije.
Prisustvo tih jedinica ukazuje na to da Moskva ne zanemaruje opasnost od ukrajinskog bočnog napada, uprkos potrebi za angažovanjem rezervi na Limanskom pravcu.
Posebno je značajno što ukrajinska strana pažljivo prati raspored i kretanje ruskih jedinica, nastojeći da na osnovu tih podataka predvidi njihove sledeće poteze. Procene Mašoveca pokazuju da se velika pažnja posvećuje ne samo trenutnom položaju snaga već i mogućnostima njihovog pregrupisavanja.
Iz takve analize proizlazi da ukrajinska komanda računa na kombinaciju kontranapada, bočnih manevara i operacija koje bi primorale rusku vojsku da raspoređuje rezerve na više različitih pravaca.
Sama koncentracija napora na jednom delu fronta, prema toj proceni, nije dovoljna da se promeni ukupna situacija. Zbog toga se razmatraju potezi koji bi istovremeno stvarali pritisak na više mesta i ograničavali sposobnost protivničke komande da slobodno raspolaže svojim snagama.
Kupjansk i Liman tako postaju međusobno povezani delovi istog operativnog problema. Ruske jedinice nastoje da prošire prisustvo unutar ukrajinskih odbrambenih položaja i podele mostobran kod Oskola, dok ukrajinska vojska operacijom „Vivaldi“ pokušava da stvori uslove za preuzimanje inicijative.
U tom nadmetanju posebno mesto zauzima Borova, gde se mogućnost ukrajinskog bočnog napada suočava sa prisustvom značajnih ruskih rezervi. Upravo raspored tih snaga, zajedno sa sposobnošću obe komande da pravovremeno reaguju na promene situacije, predstavlja jedan od važnih činilaca daljeg razvoja borbi na ovom delu fronta.



























