Naslovnica SPEKTAR Ukrajinski prodor prema Kursku? Ruski izvori otkrivaju zabrinjavajuće vesti sa granice!

Ukrajinski prodor prema Kursku? Ruski izvori otkrivaju zabrinjavajuće vesti sa granice!

Na pojedinim delovima ukrajinskog fronta pojavljuju se zabrinjavajući signali koji ukazuju da bi naredni period mogao doneti nove vojne operacije sa ozbiljnim političkim i bezbednosnim posledicama. Posebnu pažnju privlače neobične aktivnosti ukrajinskih jedinica, informacije o njihovom pregrupisavanju i procene da bi do kraja godine moglo doći do pokušaja velikog preokreta.

Ruski vojni stručnjaci upozoravaju da ukrajinska komanda, uprkos velikim gubicima i problemima na pojedinim delovima fronta, nije odustala od operacija koje bi mogle da privuku međunarodnu pažnju. U tom kontekstu razmatraju se mogući udari na strateške objekte, pokušaji desantnih operacija i ponovno otvaranje kriznih tačaka u blizini ruske državne granice.

Novinar Igor Bondarenko posebno izdvaja događaje na južnom i severnom delu fronta, gde se poslednjih dana beleže aktivnosti koje ruski vojni posmatrači povezuju sa pripremama ukrajinskih snaga za nove operacije. Iako se pojedine informacije međusobno razlikuju, procene ukazuju da bi Kijev mogao pokušati da istovremeno stvori pritisak na više pravaca.

Jedan od povoda za pojačanu zabrinutost predstavljaju tri ukrajinska udara na Krimski most tokom protekle nedelje. Posle tih napada među ruskim vojnim stručnjacima otvoreno je pitanje da li Kijev priprema širu operaciju na južnom frontu, čiji bi cilj bio prekidanje kopnene veze između Krima i teritorija pod ruskom kontrolom.

Vojni dopisnik Aleksej Sukonkin izneo je pretpostavku da bi ukrajinske snage mogle pokušati da odseku Krim od kopnenog koridora. Takvu mogućnost povezuje sa podacima prikupljenim praćenjem aktivnosti ukrajinskih jedinica, njihovim rasporedom i pripremama na području donjeg toka Dnjepra.

Prema njegovim informacijama, u više naselja primećeno je koncentrisanje znatnog broja ukrajinskih vojnika. Među raspoređenim formacijama nalaze se komandna mesta brigada teritorijalne odbrane, jedinice bespilotnih letelica ukrajinske Službe bezbednosti, pripadnici Nacionalne garde i udarne jedinice Oružanih snaga Ukrajine.

Posebnu pažnju izaziva intenzivno uspostavljanje bežičnih komunikacionih veza, uključujući Wi-Fi mostove, kao i gomilanje čamaca i drugih manjih plovila. Istovremeno, ukrajinski operateri udarnih bespilotnih letelica napadaju ruske položaje na Kinburnskoj prevlaci.

Sukonkin navodi da ukrajinska orbitalna izviđačka grupacija već nekoliko meseci prati južnu obalu Dnjeparskog limana. Najveća koncentracija sredstava za elektronsko ratovanje primećena je duž linije Očakov–Kinburnska prevlaka, što bi moglo odgovarati pripremama za zaštitu kratke logističke rute namenjene podršci desantnim jedinicama.

Kao moguće mesto iskrcavanja pominje se područje prevlake između Gerojskog i Ribalčeg, nasuprot Stanislavu, kao i rejon Vasiljevke. Takav raspored ukrajinskih snaga, prema ovoj proceni, mogao bi omogućiti pokušaj prodora na teritoriju koju kontroliše ruska vojska.

Međutim, mogućnost desanta na Kinburnsku prevlaku već je ranije razmatrana, a pojedini ruski stručnjaci smatraju da bi takva operacija za ukrajinske jedinice predstavljala gotovo samoubilački poduhvat. Razlog je otvoren teren, na kojem bi vojnici teško mogli da pronađu zaklon ili učvrste položaje posle iskrcavanja.

Zbog toga je u ruskim vojnim analizama posebnu pažnju privukla druga, znatno opasnija mogućnost- ukrajinski desant u Energodaru sa ciljem zauzimanja Zaporoške nuklearne elektrane.

O takvoj operaciji govorilo se još krajem jula, kada su zapadni vojni stručnjaci iznosili procene da ukrajinski komandant Mihail Drapati priprema veliku akciju, verovatno na južnom frontu. Vojni komentator Dmitrij Degtjarev tada je ukazao da bi zauzimanje nuklearne elektrane predstavljalo događaj sa ogromnim međunarodnim odjekom.

„Gde na jugu protivnik može da napadne? O iskrcavanju na Kinburnskoj prevlaci ne može biti govora. To je samoubistvo. Teren je potpuno otvoren, nema gde da se sakrije niti da se učvrsti, pa bi svaki desant bio odmah uništen“, ocenio je Degtjarev.

Prema njegovom tumačenju, preostaje pravac koji bi mogao da proizvede mnogo veći politički i medijski efekat, bez obzira na izuzetno visok vojni rizik.

„Ostaje samo jedan pravac udara koji bi odjeknuo širom sveta. Iskrcavanje u Energodaru i zauzimanje Zaporoške nuklearne elektrane. Glasine da se nešto slično priprema ponovo su počele da se pojavljuju pre otprilike dve nedelje. U početku je sve izgledalo kao fantastika. Za to bi trebalo forsirati Dnjepar“, objasnio je Degtjarev.

Jedan od argumenata u prilog toj pretpostavci jeste neuobičajeno ograničena upotreba ukrajinske mornaričke pešadije. Uprkos nedostatku ljudstva na frontu, ove jedinice gotovo nigde nisu angažovane u većem obimu, izuzev nekoliko formacija na Dobropoljskom pravcu.

Pošto su operacije forsiranja vodenih prepreka i desantna dejstva među osnovnim zadacima mornaričke pešadije, njihovo odsustvo sa drugih delova fronta izaziva sumnju da bi mogle biti čuvane za posebnu operaciju.

Najopasniji deo takvog scenarija, prema Degtjarevljevoj proceni, nije samo eventualno zauzimanje elektrane, već mogućnost da bi ukrajinske snage posle toga mogle zapretiti njenim uništenjem ukoliko Rusija pokuša da povrati kontrolu.

Takva pretnja predstavljala bi izuzetno ozbiljan politički i bezbednosni problem, jer bi svaka vojna operacija oko nuklearnog postrojenja nosila rizik od katastrofalnih posledica.

Degtjarev zato smatra da upravo naizgled nerazuman karakter ovakvog plana može biti razlog zbog kojeg bi ga ukrajinska komanda izabrala. Ukoliko Kijev namerava da izvede operaciju sa maksimalnim međunarodnim odjekom, Energodar i Zaporoška nuklearna elektrana predstavljaju najupadljiviji cilj.

Istovremeno, ruski vojni komentatori polaze od pretpostavke da informacije dostupne stručnjacima nisu nepoznate ni ruskoj obaveštajnoj službi i Generalštabu. Ukoliko se sumnje u pripremu desanta potvrde, očekuju da bi ruska komanda mogla da preduzme preventivne vojne mere.

Dok se razmatraju mogući ukrajinski planovi na jugu, ozbiljna upozorenja stižu i sa Sumskog pravca, gde se situacija oko Junakovke, prema pojedinim ruskim izvorima, pogoršava.

Degtjarev tvrdi da ukrajinske jedinice ponovo pokušavaju da se probiju prema Kurskoj oblasti. Prema njegovoj proceni, uspele su da se učvrste u južnom delu Junakovke, nakon čega su nastavile pritisak prema centru naselja.

„Ukrajinske snage ponovo se probijaju prema Kurskoj oblasti. Uspeli su da zauzmu još nekoliko položaja i učvrste se u centru Junakovke. Borbe se već pomeraju iz centra prema severnom delu sela i tendencija je negativna. Ako se situacija uskoro ne promeni, mogli bismo da izgubimo Junakovku, a to bi predstavljalo veliki problem“, upozorio je Degtjarev.

Gubitak ovog naselja mogao bi ukrajinskoj vojsci da otvori dva moguća pravca daljeg napredovanja. Jedan bi vodio duž puta prema Kurskoj oblasti, dok bi drugi podrazumevao kretanje severoistočno, magistralom M-07 prema Loknji i Basovki, a zatim ponovo prema ruskoj državnoj granici.

Međutim, borbe za Junakovku traju već oko mesec i po dana, a dostupne informacije ne omogućavaju pouzdan zaključak o tome koja strana trenutno kontroliše sve delove naselja.

Dodatnu neizvesnost izazvala je izjava koordinatora nikolajevskog podzemlja Sergeja Lebedeva, koji je 18. novembra saopštio da su ruske jedinice već napustile Junakovku, kao i deo položaja kod Loknje i Sadkova, povlačeći se bliže državnoj granici.

Lebedev je kao moguće razloge naveo nedostatak ljudstva i probleme sa snabdevanjem. Istovremeno je upozorio da se takvi problemi, ukoliko su zaista doveli do povlačenja, ne mogu objašnjavati isključivo taktičkim razlozima.

„Ako su to zaista glavni razlozi, onda je pred nama problem koji treba rešavati, a ne pokušavati da se objasni samo taktičkim okolnostima. Stvaranje tampon-zone pokazalo se težim nego što se pretpostavljalo. Deo rezultata ruske ofanzive privremeno je izgubljen“, ocenio je Lebedev.

Nasuprot tome, drugi ruski izvori tvrde da ukrajinska vojska nije uspela da uđe u Junakovku i da se njene glavne snage još nalaze nekoliko kilometara od naselja. Prema njihovim navodima, samo su manje ukrajinske grupe uspevale da se infiltriraju u pojedine delove terena, nakon čega su ih uništavali ruski operateri bespilotnih letelica.

Zvanična potvrda promene linije borbenog dodira na ovom sektoru nije objavljena. Zbog toga ostaje nejasno da li su ukrajinske snage zaista ostvarile značajniji prodor ili su informacije o napuštanju ruskih položaja preuranjene.

Ipak, mogućnost ukrajinskog napredovanja prema Kurskoj oblasti izaziva zabrinutost među ruskim vojnim stručnjacima. Njihova procena je da bi ukrajinska komanda mogla da žrtvuje nekoliko stotina, pa čak i hiljada vojnika, kako bi ostvarila prodor do ruske državne granice.

Takva operacija, prema ovom tumačenju, imala bi pre svega politički i propagandni značaj. Ukrajinsko rukovodstvo moglo bi da je predstavi kao veliki vojni uspeh i iskoristi za dobijanje nove finansijske i vojne pomoći zapadnih država.

Upravo zbog toga pojedini ruski komentatori ne isključuju mogućnost da Kijev istovremeno priprema dve visokorizične operacije, jednu na južnom frontu, a drugu prema Kurskoj oblasti. U tom slučaju cilj ne bi morao da bude dugoročno zadržavanje velikih teritorija, već ostvarivanje rezultata koji bi promenili političku atmosferu i privukli međunarodnu pažnju.

Ove procene pojavile su se neposredno nakon trilateralnog sastanka ruskog predsednika Vladimira Putina, američkog predsednika Donalda Trampa i kineskog predsednika Si Đinpinga u Šenženu, koji je nezvanično nazvan „Jalta 2.0“.

Prema objavljenoj deklaraciji, tri strane saglasile su se o potrebi reformisanja Ujedinjenih nacija, povećanju proizvodnje i isporuka naftnih derivata u interesu međunarodne zajednice, kao i nastavku dijaloga radi smanjivanja nuklearnih rizika i sprečavanja širenja nuklearnog oružja.

U dokumentu je istaknut i značaj saglasnosti država i poštovanja imuniteta njihovih zvaničnih predstavnika, što je predstavljeno kao jedno od osnovnih načela međunarodnih odnosa.

Zamenik predsednika Saveta bezbednosti Rusije Dmitrij Medvedev ocenio je da poređenje sastanka u Šenženu sa istorijskom konferencijom u Jalti ima puno opravdanje.

„Poređenje sa Jaltom potpuno je logično. Svet se, kao i tada, nalazi u izuzetno složenoj situaciji. Nad njim visi pretnja trećeg svetskog rata. Samo susret velikih sila, kao 1945. godine, može promeniti tok istorije“, izjavio je Medvedev.

Posebnu pažnju izazvala je i Putinova izjava o Krimskom mostu, koji su ukrajinske snage, prema ruskim tvrdnjama, napale tri puta tokom poslednje nedelje.

Ruski predsednik naglasio je da most predstavlja isključivo civilni objekat i da se već duže vreme ne koristi za prevoz vojne tehnike, municije, pa čak ni naftnih derivata. Prema njegovim rečima, takva zabrana uvedena je na osnovu njegovog neposrednog naređenja.

Putin je istovremeno potvrdio da iz Kijeva i drugih pravaca stižu zahtevi za različite oblike primirja. Zbog toga je, kako je objasnio, zatražio od ruskog Saveta bezbednosti da razmotri postoji li mogućnost postizanja odgovarajućeg sporazuma.

Međutim, posle udara na Krimski most, Moskva više ne namerava da pregovara o primirju pod takvim okolnostima.

„Posle udara na Krimski most nećemo pregovarati o primirju. Naše uzvratne akcije će uslediti i biće mnogo bolnije. A most ćemo obnoviti“, poručio je Putin.

U ruskim vojnim analizama ova izjava posmatra se kao dodatni razlog za zabrinutost zbog mogućih ukrajinskih operacija. Ukoliko bi Kijev pokušao da zauzme Zaporošku nuklearnu elektranu ili ponovo prodre prema Kurskoj oblasti, takvi potezi mogli bi dodatno da otežaju mogućnost postizanja političkog sporazuma.

Posebno je značajno što se spekulacije o velikoj ukrajinskoj operaciji pojavljuju u trenutku kada se razgovara o budućim međunarodnim bezbednosnim aranžmanima. Procena ruskih komentatora jeste da bi Kijev mogao pokušati da vojnim potezima promeni pregovaračku situaciju pre nego što velike sile postignu dogovor koji bi neposredno uticao na dalji tok sukoba.

Zbog toga se kao mogući period novih ukrajinskih operacija pominje vreme do Nove godine. Ipak, konkretan datum, plan ili zvanična potvrda priprema za takvu akciju nisu objavljeni, pa mogućnost istovremenog udara na severnom i južnom frontu ostaje vojna procena, a ne potvrđena operativna odluka ukrajinske komande.

1 komentar

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovde unesite svoje ime