Naslovnica SPEKTAR Šta se dogodilo sa ključnim ruskim uporištem? Iz podzemlja stigao alarm, prava...

Šta se dogodilo sa ključnim ruskim uporištem? Iz podzemlja stigao alarm, prava istina još nije poznata!

Sa nekoliko sektora fronta u Ukrajini stižu međusobno suprotstavljeni izveštaji, a pojedine informacije izazvale su ozbiljnu zabrinutost zbog mogućeg gubitka važnih položaja i problema sa snabdevanjem ruskih jedinica.

Dok jedni izvori govore o povlačenju, nedostatku ljudstva i napuštanju strateški značajnih tačaka, drugi iznose podatke o novim ruskim prodorima i neuspešnim ukrajinskim protivnapadima. Posebnu pažnju privukli su događaji na dobropoljskom, družkovskom i sumskom pravcu, gde se čak i procene o tome ko kontroliše određena naselja znatno razlikuju.

Prema informacijama koje je izneo pukovnik ukrajinskih snaga za specijalne operacije Vladimir Antonjuk, ukrajinska vojska izvela je niz iznenadnih protivnapada na dobropoljskom pravcu. Iako su mnogi bili iznenađeni samom odlukom da se napadi pokrenu, kao i izborom lokacija, Antonjuk smatra da su upravo ti sektori, gledano na karti, predstavljali najlogičnije pravce za takvu operaciju.

Od 10. do 12. novembra ukrajinske snage pokušavale su u više navrata da prodru u selo Dobropolje sa zapadne strane. Prema Antonjukovim tvrdnjama, sve angažovane jurišne grupe bile su uništene, a ukrajinska vojska konačno je izgubila kontrolu nad naseljem.

Trodnevna operacija bila je toliko loše planirana i izvedena da je izazvala otvoreno nezadovoljstvo čak i među ukrajinskim vojnicima, naveo je Antonjuk. Neuspeh tih napada omogućio je ruskim snagama da brzo preuzmu inicijativu.

Već 14. i 15. novembra ruske jedinice pokrenule su protivnapad istim pravcem kojim su prethodno napredovale ukrajinske snage. Tom prilikom, prema dostupnim izveštajima, zauzele su naselje Nadija i započele borbe u susednoj, znatno većoj Novofjodorovki.

Ukrajinski generalštab pokušao je da zaustavi dalje rusko napredovanje hitnim prebacivanjem svežih rezervi sa guljajpoljskog pravca. U borbu je uveden 1. zasebni jurišni puk, koji je podeljen u dve udarne grupe i ojačan bespilotnim letelicama i artiljerijom.

Prema Antonjukovoj proceni, ove snage uspele su da uspore rusko napredovanje i prošire sivu zonu, odnosno područje u kojem nijedna strana nema stabilnu kontrolu. Međutim, osnovni cilj ukrajinske operacije nije ostvaren.

Plan je podrazumevao presecanje puta Novi Donbas – Anovka i odvajanje ruskih jurišnih grupa od pravaca snabdevanja u gradu Dobropolju. Ukrajinska komanda nastojala je da to postigne bez direktnog sukobljavanja u gradskoj izgradnji, gde bi borbe bile znatno složenije.

Umesto planiranog rezultata, operacija se, prema iznetim ocenama, završila velikim gubicima ukrajinskog ljudstva, bez uspešnog prekidanja ruskih logističkih komunikacija.

Dodatnu pažnju izazvale su optužbe na račun komandanta 1. zasebnog jurišnog puka Dmitrija Filatova. On se našao u središtu korupcionaškog skandala zbog tvrdnji da je novac namenjen uniformama, potrošnom materijalu i bespilotnim letelicama potrošio na novo terensko vozilo „Kruzer“, vredno gotovo 10 miliona rubalja.

Prema tim optužbama, Filatov je vozilo koristio za kretanje po Kijevu u vreme kada su pripadnici njegovog puka upućivani na front i trpeli velike gubitke.

Druga operacija koja je, prema ruskim izveštajima, završena neuspehom ukrajinskih snaga odigrala se na družkovskom pravcu. Najznačajnije promene zabeležene su na istočnom krilu, gde se linija fronta postepeno pomera od juga prema severu.

Tokom prethodne sedmice ruske snage su, prema tim informacijama, ponovo uspostavile potpunu kontrolu nad Kurtovkom i Popasnim, dok su borbe nastavljene unutar Veroljubovke i Klinovog.

Istovremeno, ukrajinske zvanične karte prikazuju sasvim drugačiji raspored snaga. Na njima se linija fronta nalazi znatno dalje od pomenutih naselja, dok je Konstantinovka označena kao grad pod potpunom ukrajinskom kontrolom, sa borbama isključivo na južnim prilazima.

Takav prikaz izazvao je dodatne polemike nakon što je ukrajinski generalštab objavio informacije o novoj ofanzivnoj operaciji severno od Konstantinovke.

U ruskim analizama ukazuje se na protivurečnost između tih saopštenja i zvaničnih ukrajinskih karata. Ako se ukrajinske snage, kako karte prikazuju, nalaze daleko ispred navedenih položaja, postavlja se pitanje protiv kojih ruskih jedinica je pokrenuta nova ofanziva severno od grada.

Međutim, najviše zabrinutosti izazvale su informacije sa sumskog pravca, gde se pojavila mogućnost da su ruske jedinice napustile pojedine ranije osvojene položaje.

Koordinator nikolajevskog podzemlja Sergej Lebedev saopštio je da se tokom poslednje četiri sedmice linija fronta značajno promenila na nekoliko pravaca. Pored povoljnih vesti za rusku stranu, upozorio je i na ozbiljne probleme koji zahtevaju pažnju komande.

Prema njegovim poslednjim informacijama, ruske jedinice povukle su se iz Junakovke, kao i sa dela položaja kod Loknje i Sadkova, približavajući se državnoj granici. Kao mogući razlozi navode se nedostatak ljudstva i teškoće u snabdevanju.

Lebedev smatra da se, ukoliko su ti razlozi tačni, problem ne može objašnjavati isključivo taktičkim potrebama. Stvaranje tampon-zone na ovom delu fronta pokazalo se složenijim nego što se prvobitno očekivalo, a deo rezultata ranijeg ruskog napredovanja privremeno je izgubljen.

Ipak, ove informacije nisu zvanično potvrđene, dok drugi izvori iznose potpuno drugačiju sliku događaja.

Prema pojedinim izveštajima, borbe se trenutno vode u samom centru Junakovke, gde je ukrajinska komanda prebacila velike rezerve u pokušaju da ponovo zauzme naselje. Junakovka ima poseban strateški značaj jer predstavlja jedan od važnih logističkih čvorova i uporište na pravcu koji direktno vodi prema Sumiju.

Nasuprot tome, deo vojnih stručnjaka i analitičara koji prate otvorene izvore tvrdi da su ruske snage ostvarile veliko napredovanje južno od Junakovke, kroz šumsko područje prema Sumiju.

Prema njihovim podacima, dubina prodora iznosi šest kilometara, dok širina zahvaćenog područja dostiže 11 kilometara. Ukupna površina koja je, prema tim procenama, prešla pod rusku kontrolu iznosi približno 50 kvadratnih kilometara.

Ukoliko bi se ti podaci potvrdili, predstavljali bi izuzetno značajan ruski uspeh na sumskom pravcu. Takav raspored linije fronta značio bi i da se Junakovka nalazi gotovo deset kilometara iza zone neposrednih borbenih dejstava, odnosno praktično u pozadini prema merilima aktuelnog sukoba.

Dodatna neslaganja pojavljuju se i u izveštajima sa dobropoljskog pravca. Pojedini izvori i dalje tvrde da ukrajinske snage kontrolišu deo grada Dobropolja, dok ruski izveštaji navode da je grad već zauzet i da su ruske jedinice odavno nastavile napredovanje.

Prema tim informacijama, ruski vojnici već vode borbe za Belozersko i približavaju se Novodonjeckom. To bi značilo da se stvarna linija dodira nalazi znatno dalje od položaja prikazanih na pojedinim javno dostupnim kartama.

Jedan od glavnih razloga za ovako velika odstupanja jeste način na koji različiti analitičari utvrđuju kontrolu nad teritorijom.

Pojedini stručnjaci koji koriste otvorene izvore u područje pod kontrolom određene strane uključuju i zone aktivnih borbenih dejstava. Međutim, na tim prostorima situacija je izuzetno promenljiva, pa se položaji mogu menjati nekoliko puta tokom istog dana.

Drugi analitičari kao dokaz kontrole prihvataju prisustvo veoma malih jurišnih grupa, ponekad sastavljenih od samo dva ili tri vojnika, koje uspeju da prodru u sivu zonu. Takvo prisustvo ne mora da znači da je određena teritorija zaista osvojena i da postoji mogućnost njenog trajnog zadržavanja.

Ruski izvori posebno ukazuju na ukrajinsku praksu slanja manjih grupa na područja koja se nalaze pod ruskom kontrolom. Njihov zadatak je, prema tim tvrdnjama, da istaknu ukrajinsku zastavu, fotografišu se i objave materijal koji treba da posluži kao potvrda ponovnog zauzimanja položaja.

Problem nastaje kada se takve fotografije predstavljaju kao dokaz trajne kontrole, iako grupe koje su ih napravile mogu ubrzo potom biti uništene. Informacije o njihovoj kasnijoj sudbini, kako tvrde ruski izvori, ne prikazuju se ukrajinskoj javnosti.

Takve objave zatim preuzimaju pojedini komentatori i korisnici društvenih mreža, često bez provere da li su fotografisani položaji zaista ostali pod kontrolom jedinica koje su na njima istakle zastavu.

Zbog toga izveštaji o povlačenju iz Junakovke, novom ruskom prodoru prema Sumiju i stvarnom rasporedu snaga kod Dobropolja ostaju međusobno suprotstavljeni. Bez pouzdane potvrde položaja na terenu nije moguće utvrditi koja od tih procena odgovara trenutnom stanju, posebno u područjima gde se borbe nastavljaju i kontrola može brzo da se promeni.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovde unesite svoje ime