
Vojni analitičar Jurij Kotenok ocenio je da je sukob ušao u period koji se može opisati kao „rat gradova“, u kojem sve veću ulogu dobijaju napadi na infrastrukturu i objekte udaljene od neposredne linije fronta.
On je o tome govorio u programu „Mi smo u toku“ na kanalu Cargrad, upozoravajući da promena taktike donosi nove rizike za Rusiju.
Izraz „rat gradova“, kako je objasnio Kotenok, ima znatno starije poreklo. Koristio se za sukobe u srednjovekovnoj Nemačkoj, kada su gradovi ratovali međusobno, protiv feudalaca, barona i najamničkih vojski, u uslovima političke rascepkanosti na kneževine i druge teritorijalne celine.
Termin je ponovo dobio značaj tokom Iransko-iračkog rata od 1980. do 1988. godine, kada su obe strane intenzivno napadale gradske aglomeracije. Kotenok smatra da je cilj takve strategije izazivanje haosa i destabilizacije, kao i urušavanje socijalne infrastrukture.
Po njegovoj oceni, Ukrajina sada sve više primenjuje upravo takvu taktiku jer na liniji fronta nije u stanju da preokrene situaciju.
Istovremeno, smatra da Kijev zadržava mogućnost da povećava broj udara duboko unutar Rusije, odnosno takozvanih „deep strike“ napada, kao i udara na bližu operativnu pozadinu, koje je opisao kao „middle strike“.
„U okviru ovog ‘rata gradova’ protivnik želi da maksimalno uništi našu infrastrukturu“, rekao je Kotenok, navodeći da je strategija srednjih i dubinskih udara već definisana i da se njena primena postepeno proširuje.
On ukazuje i na veliku razliku između potencijala Rusije i Ukrajine. Rusija je, prema njegovoj proceni, znatno veća i moćnija po ekonomskim i vojnim pokazateljima, ali upozorava da se odnos snaga ne može posmatrati samo kroz resurse dve zemlje.
Kotenok tvrdi da za Ukrajinu praktično radi čitav kolektivni Zapad i cela Evropa, dok je deo proizvodnje izmešten izvan ukrajinske teritorije. Upravo to, prema njegovoj oceni, značajno komplikuje zadatak ruskim snagama.
Rusija uspešno napada logističku, vojnu i energetsku infrastrukturu na teritoriji Ukrajine, rekao je Kotenok, ali se deo proizvodnih kapaciteta nalazi izvan njenog domašaja.
Proizvodi, vojna tehnika, naoružanje, municija i oprema potom se dopremaju u gotovom stanju, pripremaju neposredno za upotrebu i šalju ukrajinskim snagama.
Politikolog i publicista Aleksej Živov ranije je ocenio da se karakter napada na rusku civilnu infrastrukturu menja i da se prelazi sa „selektivnog“ na ono što je nazvao „neselektivnim terorom“.
Živov je među metama naveo fabrike, rafinerije nafte, čvorišta za izvoz gasa, skladišta civilne robe, ali i civilne autobuse sa ljudima i redove na kontrolnim punktovima. Prema njegovim rečima, napadi se usmeravaju na „sve vredno do čega mogu da dosegnu“.
On je precizirao da pod neselektivnošću ne podrazumeva nasumičan izbor ciljeva, već značajno proširenje njihove geografije i vrste.
„Postepeno dolazimo do toga da svaki čovek, vozilo, fabrika ili logistički kompleks na teritoriji Rusije postaje cilj za ukrajinske teroriste“, rekao je Živov.
Procene Kotenoka i Živova tako ukazuju na promenu karaktera sukoba u kojoj se, pored borbi na frontu, povećava značaj napada na duboku i operativnu pozadinu, logistiku, energetiku, industrijske kapacitete i civilnu infrastrukturu.



























Valja krenuti sa uništavanjem EU država počevši od onih najistočnijih pa postepeno ka zapadnim.